Dnevnik jedne Misice: U Vijetnamu pronašla više od uspomena
Autorka je mis Crne Gore i predstavlja našu zemlju na izboru za Miss World u Vijetnamu
Moje putovanje u Vijetnam počelo je 10. avgusta, nakon dugog puta i ogromnog uzbuđenja koje me pratilo od samog polaska iz Crne Gore. Kada sam konačno sletjela u Hanoi, osjećaj umora gotovo je istog trenutka zamijenilo uzbuđenje. Bila sam na drugom kraju svijeta, u zemlji koju sam željela da upoznam, i to sa jednom posebnom misijom – da predstavljam Crnu Goru na izboru Miss World.
Na aerodromu sam se susrela sa još nekoliko predstavnica i zajedno smo se uputile autobusom prema Ha Longu. Dok smo prolazile kroz vijetnamske predjele, pokušavala sam da upijem svaki prizor. Već na prvom putu kroz zemlju mogla sam da osjetim koliko je Vijetnam drugačiji od svega što poznajem. Živopisne ulice, mnoštvo skutera, egzotična vegetacija, karakteristična arhitektura i nevjerovatna energija ljudi učinili su da već tada poželim da ga upoznam mnogo bolje.
Poseban utisak na mene ostavili su ljudi. Vijetnamci su izuzetno ljubazni, pažljivi, srdačni i gostoljubivi. Gotovo na svakom koraku osjetila sam iskrenu želju da nam pomognu i da se osjećamo dobrodošlo. Njihova toplina nije djelovala formalno, već veoma prirodno i iskreno. Upravo zbog toga sam se, iako hiljadama kilometara udaljena od Crne Gore, već u prvim danima osjećala prijatno i sigurno.
Po dolasku u Ha Long prvo sam se raspakovala i pokušala malo da se odmorim, ali moje uzbuđenje nije dozvoljavalo mnogo odmora. Jedva sam čekala da upoznam djevojke sa kojima ću narednih nedjelja dijeliti ovo iskustvo.
Odjednom sam se našla među djevojkama iz različitih djelova svijeta. Svaka od njih stigla je sa svojom pričom, kulturom, jezikom, običajima i snovima. Ipak, veoma brzo smo pronašle zajednički jezik. Osmijesi, razgovori, šale i međusobna radoznalost učinili su da se osjećamo kao da se poznajemo mnogo duže.
Poseban utisak na mene ostavila je Džulija Morli. Iako još nijesmo imale priliku da se zvanično upoznamo, njena pojava i način na koji komunicira sa ljudima privukli su moju pažnju. Način na koji posmatra ljude, osmijeh i toplina koju nosi ostavili su na mene veoma snažan utisak. Djeluje mi kao veoma mila, pažljiva i osjećajna osoba i nadam se da ću tokom ovog putovanja imati priliku da je bolje upoznam i da čujem njene priče i iskustva.
Veliku zahvalnost dugujem i svojoj tim liderki Ani, koja je od samog početka veoma pažljiva prema nama. U svakom trenutku vodi računa da znamo gdje treba da budemo, šta nas očekuje i kako će izgledati naše obaveze. Kada je raspored gust i kada se sve odvija brzo, njena podrška nam zaista mnogo znači. Ana je uvijek tu da nas uputi, pomogne i podsjeti na ono što je potrebno, zbog čega se uz nju osjećamo sigurnije i organizovanije.
Tokom prvih dana posebno sam uživala u upoznavanju evropskih predstavnica. Imala sam priliku da upoznam veliki broj djevojaka iz različitih evropskih zemalja i da sa njima razgovaram o našim kulturama, životima i iskustvima. Iako dolazimo iz različitih sredina, shvatila sam koliko toga imamo zajedničkog. Neka prijateljstva nastala su gotovo odmah, dok se druga tek sada grade, ali vjerujem da će upravo ti ljudi biti jedan od najljepših djelova mog iskustva u Vijetnamu.
Posebno važan dan bio je 13. avgust, kada je održana Miss World Press Conference for Announce and Sash Ceremony, odnosno zvanična ceremonija predstavljanja i dodjele lenti takmičarkama. Za mene je to bio veoma emotivan trenutak.
Do tada je sve djelovalo kao veliko putovanje, upoznavanje, pripreme i iščekivanje. A onda sam stavila svoju lentu sa imenom MONTENEGRO i odjednom postala još svjesnija odgovornosti koju nosim.
Stajati među djevojkama iz cijelog svijeta i gledati imena njihovih zemalja bilo je zaista posebno. Svaka od nas je u tom trenutku predstavljala mnogo više od sebe. Predstavljale smo svoje zemlje, svoje kulture, porodice, ljude koji su nas podržavali i sve one koji su vjerovali u nas.
Kada sam vidjela ime moje zemlje, Montenegro, na svojoj lenti, osjetila sam ogroman ponos.
Ponos što dolazim iz male zemlje velike ljepote. Ponos što imam priliku da svijetu pričam o Crnoj Gori. I ponos što upravo ja imam čast da je predstavljam.
Nakon ceremonije imale smo priliku da nastavimo druženje, da razgovaramo, fotografišemo se i stvaramo prve zajedničke uspomene.
Istog dana imale smo i gala večeru, koja se vrlo brzo pretvorila u pravu malu zabavu.
Poslije nekoliko intenzivnih dana, bilo je lijepo da se malo opustimo, razgovaramo i uživamo bez formalnosti. Muzika, smijeh i pozitivna energija ispunili su veče, a poseban trenutak nastao je kada je Mister World 2024 počeo da pjeva.
Ubrzo smo napravile malu žurku. Pjevale smo, smijale se i plesale, potpuno zaboravljajući na umor i obaveze koje su nas čekale.
Upravo takvi spontani trenuci za mene su najljepši.
Jer Miss World nije samo pozornica, kamere, haljine i takmičenje. To su prije svega ljudi koje upoznate, razgovori koje vodite, kulture koje otkrivate i prijateljstva koja se rode sasvim neočekivano.
Iako sam ovdje tek nekoliko dana, Vijetnam je na mene ostavio snažan utisak.
Ovo je zemlja nevjerovatne prirodne ljepote, od zelenih planina i tropske vegetacije, preko rižinih polja i živopisnih gradova, do čuvenog zaliva Ha Long, čiji pejzaži izgledaju gotovo nestvarno. Spoj prirode, bogate istorije, tradicionalne kulture i modernog života čini Vijetnam zemljom koju je nemoguće upoznati za samo nekoliko dana.
Ali ono što mi je do sada najviše ostalo u srcu nisu samo pejzaži. To su ljudi.
Njihova blagost, osmijeh, pažnja i gostoprimstvo. Način na koji nas dočekuju i žele da nam pokažu svoju zemlju učinili su da se osjećam posebno dobrodošlo.
Zato ovo putovanje za mene nije samo takmičenje. To je prilika da upoznam nove ljude, kulture i priče, ali i da svijetu predstavim svoju zemlju.
Ovo je tek početak mog vijetnamskog putovanja, a već sada znam da ću iz njega ponijeti mnogo više od uspomena sa jednog takmičenja – nova prijateljstva, dragocjena iskustva i priče koje ću pamtiti cijelog života.