Od “blizu dogovora” do ništa na papiru: Crna Gora i Hrvatska lani bile optimistične da će riješiti otvorena pitanja

Razvlačenje rješavanja pitanja navodi na sumnju da uopšte postoji jasan plan zvanične Podgorice za razrješenje spornih tačaka, smatra Dina Bajramspahić

Dopisnik hrvatskog “Jutarnjeg lista” iz Brisela Augustin Palokaj ističe da u centru EU niko ne govori ni o kakvom mogućem pritisku na Hrvatsku, već se očekuje da dvije strane bilateralno riješe otvorena pitanja

Iako su Crna Gora i Hrvatska početkom septembra “bile blizu” dogovora koji je, između ostalog, trebalo da obuhvati isplatu odštete hrvatskim državljanima zatočenim u nekadašnjem logoru u Morinju, neuklanjanje spomen-ploče na mjestu tog kazamata, te promjenu imena gradskog bazena u Kotoru, godinu kasnije ništa od toga nije završeno, a dvije strane ne mogu da se dogovore o sastanku na kom bi razgovarali o tome.

Imajući u vidu to, ali i izjave iz Zagreba i Podgorice u međuvremenu, postavlja se pitanje da li zvanična Podgorica “zavlači” Hrvatsku nadajući se da će Brisel, kako se bude približavao finiš pregovora sa Evropskom unijom (EU), pritisnuti hrvatske vlasti i natjerati ih da, svojim zahtjevima za rješavanje bilateralnih pitanja, ne koče ulazak Crne Gore u uniju.

Hrvatska je u martu tražila da se usaglasi novi termin sastanka s predstavnicima Crne Gore o rješavanju spornih pitanja i tom prilikom najavila da će ukoliko do toga ne dođe, razmotriti dalje korake u zaštiti svojih interesa u skladu s međunarodnim pravom i dobrom diplomatskom praksom. Specijalna savjetnica ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Vanda Babić Galić tada je kazala “Vijestima” da je taj resor predložio održavanje sastanka s crnogorskom stranom 25. marta, s ciljem rješavanja jednog od otvorenih pitanja, ali da crnogorskim kolegama nije odgovarao taj termin.

Mjesec i po kasnije, Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore je saopštilo da “ako treba da se priča, može u Podgorici”, ali i da održavaju redovnu komunikaciju sa hrvatskim kolegama. Prema pisanju “Informacije CG” od prije deset dana, razgovori o spornom brodu “Jadran” i granici na Prevlaci održaće se odvojeno, a termin se usaglašava.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić ukazuje na to da je “evidentno da pregovori sa Hrvatskom teku sporo i nevoljno”.

“Razvlačenje rješavanja pitanja navodi na sumnju da uopšte postoji jasan plan zvanične Podgorice za razrješenje spornih tačaka. Svakako je jasno da politička nestabilnost i sastav vladajuće većine nisu sporedna okolnost nego strukturni razlog zašto je teško voditi koherentnu pregovaračku liniju”, smatra ona.

Sagovornica “Informacije CG” smatra da je “zabrinjavajuće to što naša strana pokazuje veću bezbrižnost nego što realne okolnosti dozvoljavaju”.

“Prije svega, mi smo ti kojima je najveći državni prioritet članstvo u EU, a spor sa Hrvatskom stoji kao prepreka na putu. Hrvatska ne žuri nigdje, a naše vrijeme opasno ističe – stoga bi bilo poželjno da ulažemo znatno veće napore da se dođe do kompromisa. Zrelo bi bilo suočiti se sa stvarnošću i objektivno sagledati ‘karte’ kojima raspolažemo i procijeniti mogućnosti koje imamo. Razuman kompromis je u ovim okolnostima vrhunski uspjeh, ali i naša obaveza”, kazala je Bajramspahić.

Dodaje da institucije djeluju pod zabludom da će neka treća država iz EU “magično sve da riješi”, a da će se Crna Gora izvući bez ikakvog truda.

“Takav pristup je neodgovoran i može ugroziti naše ciljeve čiji je značaj superioran u odnosu na bilo koje partikularno pitanje nižeg reda. Istina je da je većina pitanja koja treba riješiti složena i osjetljiva, posebno pitanje Prevlake, granice i broda ‘Jadran’. Iziskuju ozbiljno diplomatsko umijeće, taktičnost, kreativnost da se osmisle nova rješenja, sposobnost da prepoznamo nijanse oko kojih je moguć kompromis i da nam inaćenje ne zamuti vid. Hrvatska je jedna od 27 ravnopravnih članica EU, njena pregovaračka nadmoć u ovoj temi je nesporna i svakako nešto oko čega neće olako odustati”.

Bajramspahić smatra da je olakšavajuća okolnost to što privremeni režim za Prevlaku funkcioniše decenijama, a spor nije takav da dvije države trenutno imaju neku akutnu teritorijalnu krizu.

Dopisnik hrvatskog “Jutarnjeg lista” iz Brisela Augustin Palokaj ističe da u centru EU niko ne govori o nikakvom mogućem pritisku na Hrvatsku, već da očekuju da dvije države bilateralno riješe otvorena pitanja.

“Ne očekujem da će biti pritiska na Hrvatsku po ovom pitanju i Podgorica ne bi trebalo na to da računa”, kazao je “Vijestima”.

Palokaj ukazuje na ranije primjere blokiranja zemalja kandidata.

“Istorija proširenja EU pokazuje kako nikada nije bilo pritiska na zemlje članice. Grčka je bila spremna blokirati ulazak novih devet država u EU ako u toj grupi ne bude Kipar. Na kraju su ušle zajedno svih 10 (2004. godine). Grčka desetak godina i od tada Bugarska same blokiraju Sjevernu Makedoniju, što je prava blokada a ne samo nekih poglavlja, i niko na njih ne vrši pritisak. Mogu tu i tamo izraziti žaljenje, ali pritisak ne rade”, objašnjava.

On podsjeća da je Hrvatska, prilikom pregovora, imala sporne tačke sa Slovenijom.

“Hrvatska je sama shvatila, dok je pregovarala, da ne vrijedi čekati da neko vrši pritisak na zemlju članicu, tada na Sloveniju. Na kraju je proces odblokiran dogovorom Hrvatske i Slovenije”.

Bajramspahić ukazuje da “hrvatska poluga ne nestaje zatvaranjem poglavlja, nego se nastavlja i u fazi ratifikacije”, te da to dodatno pojačava obavezu da se sa Zagrebom riješi svaki spor, a ne samo premosti formalno.

“Kabinet Vlade i Ministarstvo vanjskih poslova treba odgovornije da informišu javnost o toku pregovora i da predoče koje konkretno ideje su ponudili sa ciljem dostizanja kompromisa. Hrvatska ima legitimne interese i instrument pritiska, mi imamo svoje interese, ali EU članstvo je naš strateški interes i zato moramo biti mnogo aktivniji i pragmatičniji”.

Ona ukazuje na to da se u pregovorima ne smije ići na svoju štetu, ali da svaki eventualni gubitak nadoknađuje članstvo u EU.

“Koliko god da volimo Hrvatsku, naravno da Crnu Goru volimo više i da želimo da u ovim pregovorima dobijemo najviše moguće i zaštitimo sopstvene nacionalne interese. Ono što ne smijemo je da zbog maksimalističkih pozicija, djelujemo autodestruktivno i da od drveta ne vidimo šumu. Kakav god da bude ishod, ne može biti na gubitku jer je članstvo u EU daleko prevazilazi bilo koji gubitak. Osim toga, dovoljno je da se sjetimo da smo granatirali Dubrovnik pa da nas prođe bilo kakva samoviktimizacija”.

Osvrnuvši se na problematiku obeštećenja logoraša, ona ističe da je trebalo odavno riješiti u znak dobre volje jer su “činjenice o logoru ‘Morinj’ neporecive, a odgovornost potpuno jasna”.

“Opravdano je hrvatsko insistiranje na obeštećenju, procesuiranju ratnih zločina i memorijalnim pitanjima. Srećna okolnost je da nam je Hrvatska suštinski dobronamjerna zemlja čiji je takođe interes da Crna Gora postane dio EU i tome cilju aktivno doprinosi, kao i da je nastavila da odobrava zatvaranje drugih poglavlja, ali to ne mijenja našu obavezu da radimo na postizanju dogovora”.

Prema njenim riječima, pozicija Crne Gore ne može biti jednostrano popuštanje oko svega, ali mora biti veća obzirnost nego što je pokazana do sada.

“Više od godinu i po je blokirano poglavlje 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika). Vladajuća većina je u trenutku kada joj je evropski interes zahtijevao maksimalnu diplomatsku pažnju prema svim članicama EU napravila potez koji je dodatno pogoršao odnose sa jednom od njih. Poglavlje 31 je moglo biti bezbolno i neprimjetno zatvoreno u decembru 2024. godine da vlast nije bahato ‘digla u vazduh’ potpuno riješenu stvar. Do danas niko nije odgovarao zbog te neodgovornosti”.

Odgovori na pitanja da li su zakazani termini bilateralnih sastanaka sa Hrvatskom oko otvorenih pitanja – međudržavne granice i školskog broda “Jadran” nisu dostavljeni ni iz crnogorskog, ali ni iz hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.

Takođe, iz resora Ervina Ibrahimovića nisu odgovorili na pitanja “Informacije CG” da li je tačno da Podgorica ne odgovora Zagrebu na finalni predlog sporazuma o isplati odštete hrvatskim državljanima koji su bili zatočeni u nekadašnjem logoru u Morinju, ali i koji je konačni zahtjev Hrvata kada je u pitanju iznos odštete.

Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova su krajem jula pozvali crnogorsku stranu na konstruktivan dijalog i ubrzavanje rada na otvorenim pitanjima, navodeći da je Hrvatska tokom cijelog procesa pokazivala stratešku strpljivost i razumijevanje, ali da je sada vrijeme za odlučne korake crnogorske Vlade.

“Hrvatska naglašava da je načelo dobrosusjedskih odnosa jedan od ključnih političkih kriterija u procesu proširenja EU, koji je izričito naveden i u Pregovaračkom okviru Crne Gore i drugih država kandidatkinja”, naveli su u saopštenju objavljenom na zvaničnom sajtu tog ministarstva 22. jula.

Saopštenje hrvatskog Ministarstva uslijedilo je dan nakon što je sa sastanka evropske komesarke za proširenje Marte Kos sa hrvatskim zvaničnicima poručeno da proces pristupanja Evropskoj uniji (EU) mora biti zasnovan na sprovođenju reformi, a rješavanje bilateralnih sporova u duhu dobrosusjedskih odnosa od ključnog je značaja. Kos je tada na mreži X navela da je u Zagrebu razgovarala sa premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem i hrvatskim ministrom vanjskih i evropskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom. U njenoj objavi se nije pominjala Crna Gora.

Odnosi Crne Gore i Hrvatske zaoštreni su duže od dvije godine, a kulminacija se desila pošto je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen u ljeto 2024. Nakon toga je Zagreb proglasio nepoželjnima šefa parlamenta Andriju Mandića (Nova srpska demokratija), potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića (Demokrate) i poslanika Milana Kneževića (Demokratska narodna partija).

Zbog toga je Zagreb, krajem januara 2025, blokirao Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 31 (Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika). Tada su počeli bilateralni razgovori ministarstava spoljnih poslova dvaju država i do sada su održana dva sastanka – oba u Zagrebu. Hrvatski zvaničnici su u februaru ove godine kazali da u pregovorima o rješavanju otvorenih pitanja postoji napredak “u milimetrima”. Da bi odblokirao poglavlje, Zagreb traži rješavanje spornih bilateralnih pitanja, među kojim su isplata odštete logorašima iz Morinja, rješavanje pitanja nestalih osoba, vlasništvo nad brodom “Jadran”, promjena imena bazena u Kotoru, nastavak razgovora o granici na moru… Osim poglavlja 31, Zagreb je prošlog mjeseca Crnoj Gori blokirao i poglavlje 14 (Saobraćajna politika).

Iz crnogorskog Ministarstva ranije su saopštili da je u cilju rješavanja bilateralnih sporova sa Hrvatskom do sada potpisan Ugovor o poklanjanju nepokretnosti – Doma kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi, obnovljen je rad Međuvladinog mješovitog odbora za zaštitu nacionalnih manjina “i preduzete su druge konkretne aktivnosti usmjerene na očuvanje identiteta i unapređenje položaja hrvatske zajednice u Crnoj Gori”.

Naveli su da je intenziviran i rad nadležnih institucija u oblastima nestalih lica, procesuiranja ratnih zločina, državne granice i školskog broda “Jadran”, za kojeg zvanični Zagreb tvrdi da je njihov, dok je stav Crne Gore da je brod njen, pozivajući se na Sporazum o sukcesiji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Pitanje granice na Prevlaci, kako su ranije kazali iz MVP-a, otvoreno je duže od tri decenije i njegovo rješavanje zahtijeva temeljnu pripremu i odgovoran dijalog.

Dodali su da se do postizanja konačnog rješenja, Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu primjenjuje bez problema već 24 godine, što su Crna Gora i Hrvatska zajednički konstatovale u više navrata.

Nakon ratnih sukoba devedesetih, kontrolu nad spornim graničnim pojasom na Prevlaci preuzeli su posmatrači UN-a od 1996. do 2002. godine. Te godine utvrđen je Protokol o privremenom graničnom režimu.

Vlada Hrvatske je u decembru prošle godine formirala Povjerenstvo (komisiju) za rješavanje pitanja povrata školskog broda “Jadran” i drugih pitanja sukcesije vojne imovine sa Crnom Gorom, dok je crnogorska izvršna vlast početkom maja ove godine donijela odluku o formiranju Komisije za uređenje odnosa s Hrvatskom povodom statusa školskog broda “Jadran” kao kulturno-istorijskog i vojnog simbola države Crne Gore, na čijem će čelu biti ministar odbrane Dragan Krapović (Demokrate).

Lider DNP-a Milan Knežević tvrdio je krajem jula u Skupštini da ima informacije da su se Hrvatska i Crna Gora dogovorile po pitanju broda “Jadran”.

“Dogovor je sljedeći – mi Hrvatima vraćamo brod ‘Jadran’. Ploviće pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo da ga koristimo kao trenažni brod”, kazao je Knežević.

Crnogorska Vlada očekuje da će poglavlje 14 (Saobraćajna politika) zatvoriti u septembru, odnosno da će dobiti zeleno svjetlo Hrvatske.

Zagreb je to poglavlje blokirao navodno zbog pitanja takozvane kabotaže, odnosno prava prevoznika iz jedne države da obavlja prevoz unutar druge države, ali i vazdušnih mapa, tj. granice vazdušnog prostora. Hrvatska smatra da njihov trenutni prikaz može oslabiti poziciju te zemlje u budućem razgraničenju sa Crnom Gorom, imajući u vidu da granice toga prostora treba da se poklapaju s onima na kopnu, odnosno na moru.

Spekuliše se da su Hrvati “zakočili” zatvaranje ovog poglavlja i zbog opreme na aerodromu Ćilipi za koju se sumnja da je ukradena tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. i prebačena u Crnu Goru.

Kao što su “Informacije CG” ranije pisale, preduzeće “Aerodromi Crne Gore” je 2004. godine dostavilo direktoru dubrovačkog aerodroma popis opreme ukradene sa aerodroma “Ćilipi” tokom rata 1991. i 1992, a koja se tada (2004.) nalazila na aerodromima Tivat i Podgorica. U popisu opreme, pored ostalog, bili su elevator, samohodne stepenice, servisno vozilo za vodu i vatrogasno vozilo, tri traktora i slično.

To je prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom u Ćilipima opljačkan, a bio je rezultat dugogodišnje prepiske Dubrovnika, prvo s JAT-om, koji je i bio vlasnik svih vazdušnih luka na području bivše SFRJ, a zatim s crnogorskom Vladom, odnosno Javnim preduzećem “Aerodromi Crne Gore”. To je preduzeće tek 2003. godine preuzelo od JAT-a aerodrome u Podgorici i Tivtu, a time i dio opreme koja je tokom okupacije Konavala ukradena s aerodroma u Ćilipima.

Palokaj ukazuje na to da u Briselu postoji nada da će se na relaciji Zagreb-Podgorica “uskoro” riješiti barem ona otvorerna pitanja koja će biti dovoljna za zaključenje poglavlja, ali da diplomate sve više izražavaju neku vrstu zabrinutosti.

“Iz Podgorice, i putem javnih izjava, dolaze različiti stavovi, pa nekima nije posve jasno ko govori u ime Podgorice”.

Sagovornik lista ističe da se ponašanje Zagreba posmatra kao konstruktivno, ali i da smatra da je Rezolucija o Jasenovcu “poljuljala” odnose sa Podgoricom.

“Upravo činjenica da Hrvatska drži rezerve samo za konkretna poglavlja, uz jasne stavove, dok podržava zatvaranje svih drugih, vidi se kao konstruktivno ponašanje Zagreba i ne upoređuje se s drugim blokadama u procesu proširenja. Moje lično mišljenje je da je zbog Rezolucije o Jasenovcu došlo do gubitka povjerenja i od tada je Zagreb oprezan. Stalni napadi iz Beograda i uticaj Srbije u Crnoj Gori otežavaju problem”.