Na Ostrvu vjeruju u Alonsa: Tri razloga zašto bi Čelsi mogao da se bori za titulu

Buđenje Kola Palmera, jasne ideje menadžera, konkurencija koja je u padu ili tranziciji, neigranje evropskih takmičenja… Sve to ide u prilog londonskom klubu ove sezone

Mančester siti vjerovatno ima godinu ili godine tranzicije, Liverpul teško da je jači nego što je bio prošle sezone, Mančester junajted takođe, Aston Vila i Totenhem možda vide šansu iz sjenke – ko je onda prvi izazivač Arsenalu za koji nema dileme da je prvi favorit za titulu u Premijer ligi?

“Tobdžije” su sačuvale osovinu ekipe, pojačale se bitnim igračima kakvi su Bruno Gimaraeš i Ezri Konsa, ali i već na startu sezone dobili mnogo od novajlije iz Klub Briža Hristosa Colisa. Arsenal je, dakle, makar za nijansu ili dvije kompletniji nego što je bio u sezoni u kojoj je stigao do naslova, a mnogi glavnog konkurenta timu Mikela Artete vide u Čelsiju.

Na klupu “plavaca” je stigao Ćabi Alonso i čini se da prvi put nakon dugo vremena londonski klub za menadžera ima pravog lidera – Ćabi je to bio kroz igračku karijeru, pokazao je da tu auru ima i kao trener, bez obzira na to što nije prošao u Real Madridu. Na mjestu gdje su “propadali” mnogi…

Čelsi je sezonu otvorio pobjedom na gostovanju Fulamu (3:2) i u tih 90 minuta demonstrirao mnogo dobrih stvari, pogotovo u napadu i time položio ispit koji su analitičari na Ostrvu željeli da vide.

Iako je za ocjene još rano, postoji valjda nekoliko razloga zašto bi Čelsi – ako ništa drugo – mogao ovu sezonu da završi u vrhu tabele Premijer lige.

Prvi je forma Kola Palmera, koji je protiv Fulama (asistencija i gol) podsjetio na igrača od prije dvije sezone kada je bio vjerovatno ponajbolji engleski fudbaler u šampionatu. Nije to bilo tako davno, a možda je Palmera dodatno motivisalo i to što se ljetos nije našao na spisku selektora Gordog Albiona Tomasa Tuhela za Mundijal.

Drugi razlog – opet Palmer. I njegova saradnja sa Žoaom Pedrom, još jednim asom koji nije igrao na Mundijalu (Brazil), ali i novajlijom iz Aston Vile Morganom Rodžersom. Pedro je dao gol na “Krejven kotidžu”, baš kao i Rodžers i očekuje se da napadačka snaga Čelsija ove sezone bude upravo u ovom triju.

– Oni su sjajna kombinacija i garancija velikog kvaliteta. Moj posao je da svima trojici omogućim da budu na dijelu terena i u poziciji da sav svoj talenat iskažu do kraja. Ako bude tako onda ne brinem za Čelsi – rekao je Alonso nakon trijumfa nad Fulamom.

Treći razlog koji ide u korist Alonsa je taj što Čelsi ne igra evropska takmičenja. I to što će bez dileme da u ključnim periodima sezone bude odmorniji, svježiji nego konkurencija.

Daleko od toga da je snaga Čelsija samo u ofanzivi, jer Alonso na poziciji zadnjeg veznog ima dvojicu igrača koje bi vjerovatno poželio svaki trener na svijetu – to su Moises Kaisedo i Enco Fernandes. Uz njih je i Romeo Lavija, istu poziciju može da pokrije i Ris Džejms, iskusni Džordan Henderson… Doduše, iznad Encovog imena stoji znak pitanja jer nije nerealno da Argentinac do kraja prelaznog roka (1. septembar) pojača Mančester siti, i to bi moglo bitno da utiče na Čelsijev ukupni potencijal u borbi za trofeje.

Odbrana i golman su bez dileme slabiji dio tima. Štoperi Livaj Kolvil, Maksens Lakroa (novajlija iz Kristal Palasa), Džoš Ačeampong i ostali nisu (još) šampionski nivo, dok je Čelsi praktično naučio da živi s manama čuvara mreže Roberta Sančesa.

I da li je sve to dovoljno da se Čelsi umiješa u borbu za titulu i da parira Arsenalu? Na Ostrvu vjeruju da jeste, najviše iz razloga što je konkurencija u padu…