Preminuo Ratko Mladić

Haški tribunal proglasio ga je krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u BiH.

Osuđeni za ratne zločine Ratko Mladić preminuo je u 84. godini.

Bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Haški tribunal proglasio ga je krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u BiH.

Mladić je bio komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 1992. do 1995. godine.

Imao je više moždanih udara, usljed čega je bio u teškom zdravstvenom stanju.

Mladić se od 2024. godine nalazio u pritvorskoj bolnici u Hagu, gdje je bio pod palijativnom njegom zbog teškog zdravstvenog stanja.

Mehanizam u Hagu je više puta odbio zahtjev da bude pušten na privremenu slobodu na liječenje u Srbiji.

Novinska agencija Rojters u svom tekstu navodi da je jedan zvaničnik Ujedinjenih nacija (UN) danas saopštio da je Mladić umro.

Rojters u tekstu piše da je Mladić osuđen za genocid zbog organizovanja masakra najmanje 8.000 muslimana 1995. godine u zoni Bosne koju su Ujedinjene nacije proglasile "zaštićenom zonom", što je kako navodi Rojters bio najteži zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata.

"Pokolj u Srebrenici bio je jezivi vrhunac rata koji je trajao više od tri godine, tokom kojeg je general svakodnevno zasipao opkoljeno Sarajevo artiljerijom, tenkovima, minobacačima i teškim mitraljezima svoje nacionalističke vojske bosanskih Srba, pri čemu je ubijeno 10.000 ljudi. Tijela ubijenih u Srebrenici buldožerima su zatrpavana u masovne grobnice tokom četiri dana u julu 1995. godine, a neka su kasnije iskopana i premještena na udaljene planinske lokacije kako bi se prikrili dokazi o ubistvima", piše u tekstu.

Cilj je, kako je utvrdio Međunarodni krivični tribunal Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju (ICTY), bio "etničko čišćenje" — prisilno protjerivanje bosanskih muslimana, Hrvata i drugih nesrba kako bi se teritorije Bosne očistile za stvaranje Velike Srbije.

Tribunal je utvrdio da su Mladić, zajedno sa pokojnim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i političkim liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem, bili dio zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio sprovođenje tog plana.

"Ne priznajem ovaj sud", rekao je Mladić, kojeg su protivnici nazivali "kasapinom Bosne", na ročištu pred ICTY-jem 2014. godine.

Kada je 2017. osuđen na doživotnu kaznu zatvora, povikao je: "Sve je ovo laž, svi ste vi lažovi!"

Prema riječima njegovog sina, u dokumentima je kao datum Mladićevog rođenja naveden 12. mart 1942. godine, ali je on zapravo rođen 8. marta 1943.

Karadžić, koji je takođe osuđen za genocid 2016. godine, i Mladić godinama su bili na vrhu liste najtraženijih ICTY-ja nakon što su zapadne sile okončale rat. Međutim, sve dok Milošević nije svrgnut u narodnom ustanku 2000. godine, Mladić je bezbjedno – iako diskretno – živio u Beogradu, piše Rojters.

Milošević je umro u pritvoru 11. marta 2006, nekoliko mjeseci prije izricanja presude u četvorogodišnjem procesu pred Tribunalom za genocid i druge ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.

Vojska koju je Mladić stvorio za ratovanje u Bosni bila je oličenje nemilosrdnosti, smjelosti i brutalnosti u tradiciji srpskog ratništva, osobina koje su nekada bile cijenjene u partizanskoj borbi na život i smrt protiv nacističke okupacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, navodi Rojters u tekstu.

U nekim od najstrašnijih primjera, zarobljenici su se gušili od vrućine nakon što su bili primorani da jedu so, a uskraćivana im je voda; izgladnjivani su i silovani u logorima; tjerani su da skaču sa mosta, nakon čega su ubijani; a stotine njih su noću strijeljane nakon što su hemijskim gasom istjerane iz objekata u kojima su bile zatočene.

"Za mene je Mladić simbol svih strašnih zločina koji su se dogodili tokom rata – naše djevojke su silovane, a dječaci ubijani samo zato što su bili muslimani", rekla je Munira Subašić, čiji su sin i suprug ubijeni od strane snaga bosanskih Srba nakon što su zauzele Srebrenicu.

"Njemci su imali Hitlera, Srbi imaju Mladića.Nema razlike između njih dvojice", kazala je Subašić, prenosi Rojters.

Mladić je naredio snimatelju da zabilježi napad na opkoljenu enklavu Srebrenicu, prikazujući ga kako hvali svoje "momke" i grdi holandske mirovnjake UN-a, koji su pogrešno povjerovali njegovom čvrstom obećanju da će stanovnici biti bezbjedni u njegovim rukama. Srebrenica je formalno imala status "zaštićene zone", čija je svrha bila zaštita civila od etničkog čišćenja.

„Poklanjamo ovaj grad srpskom narodu“, rekao je Mladić pred kamerom, predstavljajući pobjedu kao osvetu muslimanskim Turcima, koji su nekada vladali tim područjem kao dijelom Osmanskog carstva.

Sljedećeg dana snimljeno je kako Mladićeve snage dijele slatkiše djeci i obećavaju im bezbjedan prolazak. U međuvremenu, hiljade muškaraca i dječaka pripremane su za pogubljenje.

Kada je NATO 1995. pokušao da obuzda njegove snage prijetnjom ograničenim vazdušnim udarima, njegove trupe su prkosno zarobile mirovnjake UN-a i koristile ih kao žive štitove, vezujući ih za potencijalne mete.

U novembru 1996. Mladić i najviši generali popustili su pred snažnim pritiskom Zapada da se povuče sa položaja, kako je naredila predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja je naslijedila Karadžića i kasnije bila osuđena na zatvorsku kaznu zbog svoje uloge u ratnim zločinima.

Sin partizanskog borca iz Drugog svjetskog rata, koji je poginuo 1945. godine, Mladić je bio oficir nekadašnje komunističke Jugoslovenske narodne armije (JNA) kada je 1991. počeo raspad Jugoslavije.

Kada su se bosanski Srbi 1992. pobunili protiv otcjepljenja Bosne pod vođstvom muslimanskog rukovodstva, Mladić je izabran za komandanta novoformirane vojske bosanskih Srba, koja je brzo zauzela 70 odsto teritorije te zemlje bez izlaza na more, piše u tekstu Rojters.

Desetine gradova bile su opkoljene teškim naoružanjem koje je nekada pripadalo JNA, a sela su spaljivana dok je 22.000 pripadnika Zaštitnih snaga UN-a uglavnom bespomoćno posmatralo, imajući naređenje da ne staju ni na čiju stranu.

Kombinacija pritiska Zapada, tajnog američkog naoružavanja i obuke Hrvata i muslimana postepeno je preokrenula tok rata protiv Mladićeve vojske. Odlučni NATO udari učinili su ostalo.

Uprkos apelima Zapada, reformisti koji su vladali Srbijom nakon Miloševićevog pada nijesu se usuđivali da krenu protiv čovjeka koji je među tvrdim jezgrom srpskih nacionalista imao status heroja.

Povremene dojave smještale su ga na konjske trke u Beogradu ili na fudbalske utakmice. NATO je 2004. saopštio da je sa starim saborcima, poznatim po obilnom konzumiranju alkohola, nazdravljao u svom nekadašnjem bunkeru u Han Pijesku u Bosni.

Kada je konačno uhapšen 2011. godine, nije pružao otpor. Desna ruka mu je bila oduzeta, očigledno kao posljedica neliječenog moždanog udara. Nije nimalo ličio na krupnog generala u maskirnoj uniformi koji je 1995. pomilovao po kosi jednog dječaka iz Srebrenice.

Doživio je srčani udar 2013. i djelovao starije nego što jeste. Prema sopstvenim riječima, osjećao se kao iznemogao starac.

Tokom rijetkih pojavljivanja pred sudom, njegovo ponašanje variralo je između samosažaljenja, prkosnog osmijeha i odsutnosti.

"Ja sam veoma bolestan čovjek", govorio je Mladić pred sudom.

Mladić je 2019. rekao sudijama da je previše bolestan da bi učestvovao u vježbama na otvorenom i zatražio dozvolu da posjeti grobove članova porodice u Srbiji. Zahtjev je odbijen.

Njegova žalba na osuđujuću presudu odbijena je 2021. godine, kao i ponovljeni zahtjevi za puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga.

U avgustu 2026. godine, ljekar UN-a utvrdio je da bi Mladićeva smrt "mogla nastupiti u bilo kom trenutku", moguće u roku od nekoliko nedjelja, ali je njegov zahtjev za puštanje na slobodu ponovo odbijen uz obrazloženje da to ne bi bilo u interesu pravde.