Moraš se pomjeriti: Igor Vukotić spremao Iliji Milanoviću bijeg iz Crne Gore

Navodni vođa škaljarske ćelije Balkanskog narko kartela Igor Vukotić, početkom marta 2020, organizovao je logistiku za sklanjanje Ilije Milanovića iz Crne Gore, dogovarajući mu novac, novi kriptovani telefon i rutu preko Sarajeva i Istanbula do Španije

Prepiske s kraja marta 2020. godine pokazuju da Cetinjanin, ipak, nije tada otišao iz države

Navodni vođa škaljarske ćelije Balkanskog narko kartela Igor Vukotić početkom marta 2020. organizovao je logistiku za sklanjanje Ilije Milanovića iz Crne Gore, dogovarajući mu novac, novi kriptovani telefon i rutu preko Sarajeva i Istanbula do Španije.

Iz prepiski sa nekada zaštićene Skaj aplikacije proizilazi da je to činio nedugo nakon ubistva Novljanina Šćepana Roganovića, odnosno, kada su saznali da je jedan od njihovih vojnika – Miloš Đuričković, progovorio pred istražiteljima.

U komunikaciji početkom marta, Vukotić uvjerava Milanovića da ga Đuričković ne poznaje i da ne zna “ni ko je, ni što je, ni odakle je došao”, ali mu, uprkos tome, poručuje da bi trebalo da se “pomjeri” na neko vrijeme.

Milanović je, objavile su “Informacije CG” ranije, bio zadužen da nakon likvidacije Roganovića, koji nije pripadao kriminalnoj organizaciji suprotstavljenoj škaljarcima, na sigurno, morskim putem, “izbavi” ubice.

Šćepan Roganović ubijen je 13. februara 2020. godine, a osam dana kasnije škaljarci Mili Bajramović i sada pokojni Krsto Vujić dogovarali su se o tome da života liše još jednog člana te porodice – Duška, koji je tri godine ranije ostao bez obje noge nakon što je eksplodirao “golf” kojim je upravljao.

Kada je nastala panika zbog hapšenja njihovog saučesnika Đuričkovića, Vukotić prvobitno, 27. februara, pokušava da ohrabri Milanovića, govoreći mu: “Ma nije rekao ovaj mali brate ništa kakvi, ali nema veze da smo pripravni ipak brat”…

Nekoliko dana kasnije, 4. marta, istom sagovorniku šalje poruku da je “ovaj mali sve pjevao tamo” i da gledaju svaki dan “da ga vratimo na fabrička, toga kretena”…

Tada mu šalje i da se što prije mora srediti barka koju su prethodno iznajmili za izvlačenje egzekutora, ali i da je bolje da se on skloni.

“…A ti si mogao jedno mjesec za početak malo promijeniti ambijent lagano. Ja bih, ne bih čekao ni trena. Sto posto brat! Ne zna on ni ko si, ni što si, ni okle si došao, ni ništa, ali bolje da se pomjeriš. Ma ne može se ni dokazat da si ti bio tamo, ali bez obzira na sve. Moraš se pomjeriti za sad neko vrijeme! Obavezno brat. Reću da ti spreme nešto para, te tvoje drži tu neka ih. Jedno 5 hiljada da uzmeš i da pređeš granu lagano… Evo da osmislimo đe, ma đe bilo bre”, piše on Milanoviću istog dana…

Glasovnim porukama tada mu objašnjava kako da ubrzava osobu koja im sređuje barku, da ne otkriva ništa, da kaže kako mu treba za ribanje, a onda ponovo piše:

“Idemo mi gas odmah sutra brat. Nećemo čekat vala ništa. No za Sarajevo pravo, javiš se malo onim drugovima tamo i karta za Istambul direktna, pa posle odvojenim letom drugi dan za Španiju. Najavio sam te ja već”, piše Kotoranin.

Objašnjava Milanoviću i da kod tog njihovog druga ima sve, da će uživati, i da mu još nije rekao ko dolazi…

“Spremi jedan koferčić lagane robe i odlično. Rudija danas skini s dnevnog reda i sutra za PG i taxijem gas. Za BH odmah… Nema što moramo”…

Nešto kasnije objašnjava mu da sjutradan pozavršava svoje obaveze, zatim od Majora u Sutomoru uzme jedan Skaj i doda ga izvjesnom Miki, pa od jednog od njih dvojice uzme novac i ide…

“Pa za prekosutra ujutru da kreneš ti za Sarajevo lagano. Oćemo tako brat”…

Nedugo potom mijenja plan, pa istog dana predlaže Milanoviću da ipak ide preko Kosova…

“Znaš kako ćemo napravit brate, možda i još bolje. Za Srbiju da ideš, pa sa Kosova… Taman da i dodaš drugu nešto za mene! Od tamo je najbolje direkt za Istanbul. I topčina. Tako sam ja šibao… Pisao sam Mayoru za sutra da mu pišeš i da se dogovorite van Bara, u Sutomore recimo da se nađete da ti doda jedan Sky novi i neke novce. Pa ćeš Sky kod Mike sutra veče i nešto novca, reću ti koliko, a jedan dio ćes uzeti za tebe, za put, ok brat… Da vidim sa Ristovim ocem neku torbu robe za mene i brata da ti doda, pa Ranku da odneseš ok brate. I da pokupuješ neke stvari za mene, važi tu po CT recimo, lagano. To je što se tiče obaveza vezano za mene. Ti tvoje isto posloži kako treba”, šalje mu Vukotić i iste noći dodaje da je najbolje preko Kosova.

“Drug čeka tamo i pravac aerodrom. Smjesti te u hotel u Prištinu i lagano sve, kupiš kartu i ljepota… Malo u Espanju sa Ljukom bratom”…

Iz prepiske koju vode dvadesetak dana kasnije proizlazi da planirano sklanjanje nije realizovano u dogovorenom roku.

Vukotić mu 23. marta šalje da je u medijima pročitao “što je ono smeće izlajalo sve tamo”, ali i naglašava da nije pomenuo Milanovića i “neke drugove” iz Herceg Novog koji su im pomagali.

“Mada on tebe ne zna brat i niti zna okle si došao i niko te spominjao nije od drugova naših i braće”…

I tog dana govori mu da obiđe osobu koja im popravlja barku da vidi je li završio, “jer ne popravlja Titanik nego barčicu”, ali i uči ga kako da odgovara ako mu bilo ko bude postavljao pitanja…

“Da nešto bude, ne znaš ništa, niti voziš barku, niti pojma o ičemu nemaš, jer ne može to dokazat niko zaisto, a i sve da mogu nema tu djela. Majku mu je*em đe uvali momke”, šalje on.

Tada konstatuje da se sada ne može nigdje pomjeriti zbog korone, a nakon što mu Milanović odgovara, piše mu i da zna da on neće pričati, jer nisu djeca…

Tog i narednih dana Vukotić se porukama ostrvio na svjedoka saradnika, psujući ga i vrijeđajući…

“…Za rad svoje gu*ice uvali deset ljudi tu i porodice im”, piše on…

“Informacije CG” su ranije objavile da je Igor Vukotić tih dana potezao veze i Bajramovića, sada prvostepeno osuđenog na 40 godina zatvora kao direktnog izvršioca ubistva, ilegalno “uvodio” iz države u državu u okruženju, a da je Vujić bio s njim konstantno na vezi i poručivao mu da je stanje teško, ali da više nema nazad…

U prepiskama su nabrajali kako su loše odradili prvi posao – da je policija odmah našla štek stan i jedno vozilo i uhapsila Miloša Đuričkovića, koji će kasnije biti svjedok saradnik u sudskom postupku za ubistvo Šćepana Roganovića.

Poruke sa Skaj aplikacije pokazuju da gotovo svi kasnije optuženi iz slučaja ubistva Šćepana Roganovića, komuniciraju istovremeno – svako sa svakim, ali i na grupnim čatovima.

Bajramović se svako malo dopisuje sa Igorom Vukotićem i sa Vujićem – prvi ga hrabri da istraje i govori mu ko će ga gdje sačekati i u kojim će štek stanovima boraviti, dok drugi izgleda prilično nezainteresovano, što ovoga izluđuje.

Iz dopisivanja se, međutim, vidi i da niko nikome ne vjeruje…

Specijalno državno tužilaštvo prvu optužnicu podiglo je u oktobru 2020. godine, a tada su okrivljeni Vujić, Bajramović, Miloš Đuričković, Igor D. Glavaš, Dino A. Ibrahimović i Miloš B. Komar.

Drugom optužnicom iz septembra 2023. godine, okrivljeni su Igor V. Vukotić, Slavko Radulović, Miloš Ž. Gvozdenović i Marko T. Radović iz Herceg Novog.

Optužnicom je predstavljeno da su u drugoj polovini 2019. i u toku 2020. godine, postali pripadnici kriminalne organizacije Krsta Vujića.

Tužilac navodi da su radi realizacije kriminalnog plana, Vujić, Đuričković, Bajramović i Glavaš 13. februara 2020. godine, u Herceg Novom na podmukao način ubili Šćepana Roganovića, u saizvršilaštvu i po prethodnom dogovoru.

“Bajramović Mili je sa umišljajem ubio Šćepana Roganovića na podmukao način, tako što je naoružan vatrenim oružjem došao do parka sa bistom Sima Matavulja, sačekao dolazak oštećenog Šćepana Roganovića koji je silazio niz stepenice iz pravca Kanli kule u pravcu Trga Nikole Đurkovića, i iznenada na prometnom mjestu, kada se oštećeni nije nadao, prišao mu brzim koracima i bez razgovora i verbalnog sukoba, iz pištolja marke ‘crvena zastava’ ispalio više projektila, od kojih ga je šest pogodilo. Nakon čega je okrivljeni Bajramović pobjegao u pravcu Ulice Bokeške brigade, gdje ga je čekao okrivljeni Vujić Krsto na motoru marke ‘pjađo’, nakon čega su se obojica navedenim motociklom udaljila do mjesta Sasoviće, gdje su zapalili navedeni motocikl i pištolj”, stoji u tom aktu.

Poruke grupe nakon ubistva pokazuju nepovjerenje, paranoju, ali i brzo djelovanje za bjekstvo – ilegalan prelazak granica u okruženju, nalaženje štek stanova kao i namjeru da se potencijalni svjedok saradnik tužilaštva po svaku cijenu ućutka.

Milanović je bio osumnjičen i protiv njega je vođen postupak u vezi sa kriminalnom organizacijom povezanom sa ubistvom Šćepana Roganovića, ali mu zbog načela specijalnosti nije suđeno zajedno sa ostalima, niti je obuhvaćen prvostepenom presudom za Roganovićevo ubistvo.

Taj Cetinjanin odgovarao je kao pripadnik cetinjskog ogranka škaljarske ćelije Balkanskog narko-kartela, čiji su članovi bili optuženi za ubistva Andrije Gazivode i Petra Muhadinovića.

Viši sud u Podgorici početkom februara prvostepeno ga je osudio na jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije i šverca droge, ali ne i za ubistva Gazivode i Muhadinovića.