Kako su dvojica muškaraca preživjela devet dana u tunelu tokom poplava u Nepalu

Spasioci pronašli dvojicu muškaraca u komori sa vazduhom, 160 metara od izlaza iz tunela, kaže poslanik

Njihovo preživljavanje vratilo nadu da su neki od 121 radnika, za koje se u ponedjeljak vjerovalo da su i dalje zarobljeni u tunelima, još živi

Spasiocima bilo potrebno gotovo šest dana da stignu do zatrpanog ulaza u tunel

Ošamućeni Kabir Maharđan čas je gubio, čas vraćao svijest u lokvi blatnjave vode, u potpunom mraku, zarobljen devet dana u tunelu ispod ruševina koje je za sobom ostavila najgora poplavna katastrofa u Nepalu posljednjih decenija.

Kada se konačno probudio u bolnici nakon čudesnog spasavanja, nije prepoznao svoju suprugu. Zbunjen, pitao ju je zašto mu ranije nije dala krevet.

Maharđan je, piše agencija Rojters, bio jedan od stotina radnika na hidroelektranama za koje se vjerovalo da su zatrpani kada se 26. avgusta urušio glečer iznad nepalske doline Trišuli, pokrenuvši bujicu blata i vode koja je usmrtila više od 1.300 ljudi i ostavila hiljade nestalih širom Nepala i susjednog Tibeta.

On i poslovođa mašinskog odjeljenja Sandžaj Sah preživjeli su u komori ispunjenoj vazduhom, rekao je poslanik Šri Ram Neupane, iskusni inženjer za tunele koji je pomagao u vođenju spasilačke operacije.

Njihovo gotovo nevjerovatno spasavanje ulilo je novu nadu timovima koji pretražuju lokacije duž razorene doline da su neki od 121 radnika, za koje se u ponedjeljak i dalje vjerovalo da su zarobljeni u tunelima, možda još živi.

Rojters je rekonstruisao cijelu priču o njihovom preživljavanju i dramatičnim naporima da budu spaseni kroz ekskluzivne razgovore sa desetak ljudi, uključujući do sada neobjavljena svjedočenja rođaka, inženjera, državnih zvaničnika i spasilaca neposredno uključenih u operaciju, kao i pregled dokumentacije sa lokacije, mapa i interne komunikacije među spasiocima.

U 7.30 ujutro, na dan katastrofe, Maharđan je pozvao suprugu prije početka smjene na hidroenergetskom projektu Gornji Trišuli 3A.

"Moram da uđem u tunel", rekao joj je. "Unutra neće biti signala".

Oko 60 minuta kasnije, urušio se glečer na planini Langtang Lirung, oko 40 kilometara uzvodno, izazvavši klizište toliko snažno da je stvorilo zid vode koji je sravnio sela i potopio mrežu od 12 hidroenergetskih projekata, u kojima je bilo gotovo 900 radnika.

U glavnom gradu Katmanduu, službenici elektroprivrede pratili su na ekranima napajanje projekata. Zatim su prikazi počeli da nestaju – jedan za drugim, stanice su iščezavale sa kontrolnih panela poput domina.

Suradž Dahal, inženjer nepalske Uprave za električnu energiju koji je vodio djelove spasilačke operacije, rekao je da u početku nije bio naročito uznemiren jer su "poplave normalne" u Nepalu.

Ubrzo su shvatili da ovo nije obična poplava. Pošto je upravnik postrojenja 3A bio u inostranstvu, zvaničnicima su bila potrebna dodatna dva minuta da telefonom pokušaju da stupe u kontakt sa oko 40 radnika za koje se procjenjivalo da su unutra. Do tada su najmanje dva hidroenergetska postrojenja uzvodno već bila pogođena.

U 9.15 – dva minuta nakon što je Maharđanova supruga Hira Šova Maharđan bezuspješno pokušala da ga dobije – zvaničnici su izdali konačnu naredbu postrojenju 3A: "Evakuišite se!"

Sah, koji je radio u kontrolnoj sobi elektrane, jurio je sa sprata na sprat upozoravajući kolege pojedinačno, kako je kasnije ispričao spasiocima.

Izvan tunela, radnici koji su se evakuisali pokušavali su da pobjegnu od bujice, ali nijesu bili dovoljno brzi. Zvaničnici su ukazali na snimak na kojem se vidi kako talas višestruko viši od njih odnosi grupu od oko 30 radnika.

Spasioci su kasnije utvrdili da je postojala ljestvica za evakuaciju koja je, da su radnici znali za nju, mogla spasiti čak dvije trećine ljudi koji su bili unutra, rekao je Dahal.

Od četiri pristupna pravca tunelu, inženjerski nacrti koje je pregledao Rojters pokazali su da je jedan vodio više od 180 metara do podzemne elektrane – ali spasioci su vjerovali da je bio potpuno poplavljen, što nije ostavljalo gotovo nikakvu nadu za preživjele.

Neupane je zato pažnju usmjerio na kraći tunel za kablove koji se penjao nagore i bio manje izložen poplavnim vodama. Upravo su se tamo sklonili Maharđan i Sah, svega 160 metara od izlaza – "u uglu, na samom kraju tunela", kako je Maharđan kasnije opisao supruzi.

Tokom narednih devet dana, vazdušni džep koji im je spasio živote postao je njihov zatvor. Sah je rekao da je izgovarao hinduističke molitve kako bi sačuvao hrabrost. Maharđan je, da bi preživio, pio istu blatnjavu vodu u kojoj je ležao, rekla je njegova supruga.

Kada je Hira Šova prvi put čula za poplavu, pretpostavila je da je elektrana bezbjedna.

Pokušavala je da pozove supruga, njegove kolege, bilo koga ko bi mogao nešto da zna. Niko se nije javljao.

Kada su joj zvaničnici kasnije pokazali fotografije mjesta na kojem se nekada nalazio ulaz u postrojenje – sada samo goli riječni sprud – rekla je sebi: "Nema šanse da je živ".

"Duboko u meni počeo je da se javlja užasan osjećaj beznađa", prisjetila se, ali je pred sinovima od 15 i 10 godina pokušavala da ostane hrabra.

Zvaničnici su vjerovali da bi džepovi kiseonika razasuti kroz ruševine mogli pomoći pojedinim radnicima da prežive.

Pošto je širom doline uništeno više od 7.500 kuća, prema riječima Darama Radža Upretija, šefa nepalske Nacionalne uprave za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje katastrofama, spasioci su morali da donose teške odluke o tome gdje prvo kopati. Postrojenje 3A našlo se visoko na listi prioriteta jer su se zvaničnici nadali da su njegova višespratna konstrukcija sa turbinama i ventilacionim nivoima mogli zarobiti džepove vazduha.

Poslanik i inženjer Sagar Dakal, zajedno sa Neupaneom, stigao je na mjesto katastrofe vojnim helikopterom dan nakon nesreće. Utvrdili su da teška mehanizacija ne može odmah da priđe jer je nanos bio previše natopljen vodom.

"Sve što spustite na to mjesto jednostavno propadne", rekao je Prakaš Pokrel, geolog iz nepalske uprave za vanredne situacije.

Ekipe su prvo morale da naprave stabilnu platformu prije nego što je iskopavanje moglo da počne.

Ozbiljniji radovi počeli su tek tri dana nakon katastrofe. Sva četiri tunela bila su blokirana – blatom, kamenjem, drvetom i drugim nanosima, od kojih su neki bili zatrpani ispod 15 do 30 metara materijala koje je donijelo klizište.

Spasioci su koristili bušenje, kontrolisane eksplozije i tešku mehanizaciju kako bi centimetar po centimetar probijali prolaz.

Prekretnica je nastupila kada je bušotina širine oko 13 centimetara, izbušena odozgo, konačno potvrdila tačan pravac tunela i ekipama dala fiksnu tačku prema kojoj su mogle da kopaju.

Kiša je sve dodatno otežavala. Tokom nekoliko noći pljuskovi su ponovo punili iskopani otvor vodom i nanosima, poništavajući sate rada za svega nekoliko minuta.

Spasiocima je bilo potrebno gotovo šest dana samo da stignu do zatrpanog ulaza u tunel, rekao je Amšu Kiran Šahi, član uprave nepalske Uprave za električnu energiju.

Kada su dozivali moguće preživjele, niko nije odgovorio.

Noć prije nego što su preživjeli pronađeni, spasioci su naišli na zid od blata i krša koji nijesu mogli da uklone.

Dakalova ekipa improvizovala je rješenje koristeći prirodni kanal oko 15 metara iznad tunela i kroz njega pustila vodu pod visokim pritiskom. Tokom probe, mlaz je za nekoliko minuta očistio četiri do pet metara prolaza.

Onda je ponovo počela kiša i izazvala djelimično urušavanje koje je nakratko zarobilo i nekoliko spasilaca. Operacija je bila obustavljena satima, prije nego što su ih kolege ubijedile da ponovo uđu, a ekipe su prolaz ojačale metalnim pločama i žičanim gabionima.

U četiri sata ujutro, desetog dana, Dahal je dobio poziv od rukovaoca teškom mehanizacijom: spasioci su nešto čuli. Zvuk. Možda preživjelog. Možda samo odjek njihovih sopstvenih glasova koji su se odbijali kroz mrak.

Na terenu je Ganga Baral, koji je predvodio spasilački tim, rekao da su počeli da čuju zvukove dok su bušili kroz tunel.

Iznova i iznova gasili su motore mašina kako bi osluškivali.

"Dozivali bismo: ‘Gdje ste? Jeste li tu?’“, rekao je Baral. "Ponekad nam se činilo da je unutra živa osoba koja pokušava da komunicira sa nama".

I dalje nijesu mogli da razaznaju riječi, ali su sada procjenjivali da je izvor zvuka udaljen svega 15 do 20 metara.

Još pet do deset metara prolaza zatrpanog blatom dijelilo ih je od preživjelog. Do sedam sati ujutro, vojnici su probili mali otvor.

Iz unutrašnjosti se čula jedna riječ: "hunuhunča", što se približno može prevesti kao "ovdje smo".

Nijedan od dvojice muškaraca nije mogao da stoji kada su ih spasioci konačno izvukli iz tunela.

Saha, čije je lice bilo prekriveno blatom, spasilac je morao da iznese na leđima. Uspio je da podigne jednu ruku prema kameri.

Maharđan, koji je imao teže povrede, iznesen je na nosilima.

"Mama, tata se vratio", povikali su njegovi sinovi kada su čuli vijest.

Dakal, koji je rukovodio operacijom spolja, ali nikada nije lično ušao u tunel, zaplakao je kada su dvojica muškaraca izašla.

Narednog dana, kineski državljanin Lu Haitao pronađen je u tunelu drugog postrojenja, hidroenergetskog projekta Gornji Trišuli-1.

U bolnici su ljekari operisali duboku, inficiranu ranu na Maharđanovoj nozi, rekla je njegova supruga.

Kada je Hira Šova ušla u bolničku sobu, nije je prepoznao.

Ali njoj je bilo važno samo to što ga je dobila nazad živog.