Japan – od simpatične priče do sile koju Evropa više ne smije da potcijeni

<!—->Japan je, međutim, odavno počeo da mijenja tu sliku, a pobjeda protiv Engleske na “Vembliju” samo je još jedna potvrda da više ne pričamo o ekipi koja umije da iznenadi, nego o selekciji koja planski, strpljivo i kvalitetno raste do nivoa na kojem može da zada probleme baš svima.

Japan je slavio 1:0 protiv Engleske, a jedini pogodak postigao je Kaoru Mitoma, što je bio prvi trijumf Japanaca nad Englezima u međusobnim duelima, ikada.

Ovakav rezultat nije došao ni slučajno, niti je samo plod jedne dobre večeri.

Tim Hadžimea Morijasua već duže vrijeme ostavlja utisak reprezentacije koja tačno zna šta želi da bude. Organizovana bez lopte, brza i mirna kada je osvoji, tehnički uredna, taktički disciplinovana i mentalno dovoljno jaka da ne osjeti kompleks pred velikim imenima.

Protiv Engleske je upravo to bilo presudno, jer domaćin jeste imao veći posjed, ali Japan je opet djelovao kao tim koji kontroliše tok utakmice onako kako njemu odgovara.

Dodatnu težinu cijeloj priči daje i širi kontekst. Japan je samo nekoliko dana ranije pobijedio i Škotsku u Glazgovu, tako da ova forma pred Mundijal ne može da se gleda kao prolazni bljesak.

“Samuraji” poslije septembarskog poraza od Sjedinjenih Američkih Država su ostali neporaženi, uz pobjede nad Brazilom, Ganom, Bolivijom, Škotskom i sada Engleskom.

Kada se tome doda ono što su uradili na Mundijalu u Kataru, gdje su srušili i Njemačku i Španiju, postaje jasno zašto se o njima više ne govori samo sa simpatijama, nego i sa ozbiljnim respektom.

Statistika kaže da je Japan neporažen u posljednjih osam mečeva protiv evropskih selekcija u regularnih 90 minuta, uz niz koji uključuje duele sa Srbijom, Njemačkom, Španijom, Hrvatskom, Turskom, Škotskom i Engleskom.

Treba reći da su od Hrvatske posije 120 minuta dobila nakon boljeg izvođenja penala, ali to ne mijenja suštinu.

Japan više nije reprezentacija koja na velikoj sceni traži potvrdu, nego tim koji je već izborio status ozbiljnog faktora.

Ne izgledaju kao ekipa koja živi od inspiracije jedne generacije, nego kao sistem koji se godinama gradio da bi u ovakvim noćima djelovao potpuno prirodno.

Zato ptanje da li su oni “oni koje treba gledati na Svjetskom prvenstvu” zapravo i nema previše misterije. Naravno da jesu.

Ne zato što su sada nekoga šokirali, nego zato što su odavno stigli do tačke kada takvi rezultati više ne bi smjeli da nas šokiraju.