Crna Gora: Registar djece sa autizmom i dalje izostaje, dok broj oboljelih raste

Crna Gora se, poput globalne zajednice, suočava sa stalnim porastom broja djece kojoj je dijagnostikovan autizam. Uprkos evidentnom povećanju, zvanični registar djece sa autizmom u zemlji i dalje ne postoji. Prema trenutnim procjenama, više od četiri hiljade mališana u Crnoj Gori živi sa autizmom. Prošle godine, impresivnih osam stotina djece iz autističnog spektra primilo je podršku i prošlo kroz program Centra za rani razvoj. Izazovi su, međutim, brojni i duboki, posebno za porodice koje se svakodnevno nose sa ovim stanjem, što potvrđuje i majka čije dijete trenutno prolazi kroz pubertet.

Sabina Imeri, majka djeteta u autističnom spektru, ističe da su roditelji prije nekoliko godina preuzeli inicijativu, što je rezultiralo usvajanjem zakona o registru osoba sa autizmom u Skupštini. Međutim, uprkos legislative, pomenuti registar još uvijek nije zaživio. "Izuzetno je važno da se donese Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti i da se otpočne sa njegovom punom implementacijom", naglašava Imeri. Ona dalje ukazuje na trenutni zastoj u radu sociomedicinskih komisija, što dodatno otežava situaciju. "Moj je apel na vladu da se hitno pristupi rješavanju ovog problema, jer ogroman broj porodica nestrpljivo iščekuje regulisanje svog statusa", poručuje Imeri, naglašavajući kritičnu potrebu za sistemskim rješenjima.

Nadležne institucije su u potpunosti svjesne kompleksnosti izazova koje autizam postavlja pred savremenu nauku i društvo. Iz Ministarstva zdravlja stiže informacija da će se u aprilu otpočeti sa organizacijom obuka koje su namijenjene pružanju esencijalne psihološke podrške roditeljima djece sa autizmom. Milena Cojić iz Ministarstva zdravlja ističe impresivan napredak: "Do sada je preko tri stotine zdravstvenih radnika i vaspitača uspješno završilo edukaciju u oblasti neurorazvojnih poremećaja, što predstavlja značajan korak naprijed." Dodatno, sprovedene su i specijalizovane obuke za defektologe i logopede, čiji će se kontinuitet održati i u predstojećem razdoblju. U toku je, kako navodi Cojić, aktivna izrada sveobuhvatnog protokola za postupanje zdravstvenih radnika sa osobama iz spektra autizma, kao i razvoj programa preventivne stomatološke zaštite, koji naglašava važnost holističkog pristupa brizi o djetetu.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), Aleksandar Radović, posebno je naglasio ključnu ulogu i neprocjenjiv značaj Centra za rani razvoj. Ovaj Centar funkcioniše kao vitalna organizaciona jedinica unutar Kliničkog centra, pružajući neophodne usluge. "Na godišnjem nivou, Centar za rani razvoj primi i obezbijedi zdravstvenu zaštitu za približno dvanaest hiljada pojedinaca, što svjedoči o njegovoj širokoj dostupnosti i obimu rada", izjavio je Radović. Dodao je da je samo tokom minule godine u ovom Centru adekvatno tretirano oko osam stotina djece koja su suočena sa poremećajima iz autističnog spektra, čime se potvrđuje njegova nezaobilazna uloga u ranom prepoznavanju i intervenciji.

Autizam, daleko od toga da utiče isključivo na samo dijete, transformiše cjelokupnu porodičnu dinamiku. On uči strpljenju, pomjera ustaljene granice izdržljivosti i svakodnevno opominje da su i najmanji pomaci zapravo grandiozni uspjesi. Sabina Imeri dijeli svoje lično iskustvo: "Neke izazove smo, da tako kažem, nešto lakše savladali, dok se sa drugima i dalje borimo. Sve u svemu, put nije jednostavan niti lak, ali mi smo, kao roditelji, čvrsto riješeni da uvijek gledamo naprijed i da se neprestano trudimo da unaprijedimo i osnažimo kako sebe, tako i druge roditelje koji se nalaze u sličnoj situaciji." Njena poruka odražava snagu i posvećenost roditeljske zajednice.

Iva Ivanović, predstavnica Centra za rani razvoj, ističe dublju društvenu perspektivu, poručujući da "različitost nikako nije slabost sistema; naprotiv, ona predstavlja njegov najvažniji test". Prema njenim riječima, to je test koji mjeri koliko je jedno društvo istinski spremno da prepozna, razumije i aktivno podrži svakog pojedinca u njegovoj autentičnosti. Suština problema, dakle, nije u tome koliko se djeca sa autizmom razlikuju od svojih vršnjaka, već u mjeri u kojoj je društvo voljno i sposobno da pruži podršku i razumijevanje, omogućavajući svakoj osobi da bude ono što jeste, bez predrasuda i ograničenja. Ova filozofija naglašava potrebu za inkluzivnim pristupom i kontinuiranim razvojem svijesti o neurorazličitosti.