Marko Brnović: Od podgoričke “Sutjeske” do Bolonje – Globalni put crnogorskog talenta i nada za povratak

Marko Brnović, naučnik čiji je kompletan obrazovni put vođen izvan granica Crne Gore, trenutno privodi kraju doktorske studije na prestižnom Univerzitetu u Bolonji, Italija. Ipak, uprkos decenijama provedenim u inostranstvu, Brnović u svakom povratku u domovinu pronalazi poseban osjećaj pripadnosti i potvrdu da je "kod kuće ipak najljepše", kako je istakao u nedavnoj izjavi. Njegova akademska putanja predstavlja impresivan niz globalnih destinacija, započevši u osnovnoj školi u Podgorici, a nastavljajući se kroz Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Evropu, što ga čini istinskim ambasadorom crnogorskog potencijala u svijetu nauke.

Markova akademska priča započela je u Osnovnoj školi "Sutjeska" u Podgorici, gdje mu je nastavnica Biljana Stojkanović usadila trajnu ljubav prema fizici. Ta iskra, potpomognuta zajedničkim takmičenjima i osvojenim nagradama, otvorila mu je vrata za nastavak školovanja u Velikoj Britaniji, što je poslužilo kao ključna odskočna daska za njegovu dalju edukaciju. Dodiplomsko obrazovanje stekao je na Američkom univerzitetu u Abu Dabiju, dok je postdiplomski magistarski program uspješno završio u Kanadi. Trenutno je stipendista na doktorskim studijama u Bolonji, gdje se posvetio naučnom istraživanju. Osvrćući se na svoje putovanje, Marko kaže: "U akademskom smislu moje putovanje kreće već od osnovne škole, kad mi je ljubav prema fizici dala nastavnica BIljana Stojkanović u OŠ Sutjeska. Zahvaljujući zajedničkim takmičenjima i nagradama imao sam sreću da dobijem stipendiju za nastavak školovanja u Velikoj Britaniji, što mi je bila odskočna daska za Njujork Universiti u Abu Dabiju. Zatim odlazim u Kanadu na master program, i moja posljednja adresa je Bolonja, gdje sam na doktorskim studijama zahvaljujući stipendiji." Iako je proputovao svijet, Marko ne planira da se zaustavi na sadašnjoj adresi, ističući da voli da istražuje različite obrazovne sisteme i akademske institucije, te pretpostavlja da "posljednja stanica neće biti nijedna od ovih do sad, nego neka peta, šesta".

Posebno mjesto u Markovom sjećanju zauzima spomenuta nastavnica Biljana Stojkanović, čiji su brojni đaci danas poznati kao "Biljina djeca". Njen pedagoški pristup, koji je uspijevao da uspostavi delikatnu ravnotežu između autoriteta i discipline u vannastavnim aktivnostima, s jedne strane, i zabave i kolaborativnog rada, s druge strane, ostavio je neizbrisiv trag na generacije mladih naučnika. Marko s ponosom ističe da su mnogi od tih đaka danas njegovi prijatelji, uspješni inženjeri, doktoranti i profesionalci koji rade u kompanijama koje ostavljaju značajan utisak u svijetu. "Ona je uspjela da uspostavi balans između autoriteta, odnosno discipline u dodatnim sekcijama, i zabave i kolaborativnog rada. Nas ima tu puno, ja sam dosta ponosan da sam prijatelj s njima. Oni žive vani, jako su uspješni, i mi smo i dalje Biljina djeca, jer smo svi zbog te iskre koju nam je prenijela nastavili da učimo fiziku i njoj slične nauke", kaže Marko. Njegovi prijatelji iz te generacije žive i rade u Americi, Kanadi, Holandiji, Austriji, a svi su, kako kaže, "ljudi koji su uspješni i imaju neku glad, ne samo za fizikom, nego naukom generalno i stvarima nevezanim za to".

Bolonja, grad u kojem Marko trenutno boravi, predstavlja jedinstveno iskustvo, s obzirom na to da je dom najstarijeg univerziteta u Evropi i svijetu. On opisuje Bolonju kao grad koji "diše sa tim univerzitetom, i samim tim je dosta društvenija. Svuda su studenti, profesori vole da se druže sa studentima. Bitan je to grad i za italijansku kulturu i istoriju. Biti u Bolonji je interesantno". Govoreći o izazovima prilagođavanja različitim obrazovnim sistemima i kulturama širom svijeta, Marko ističe da "biti u velikoj državi zahtijeva velik um" i povećanu toleranciju prema različitostima. "To su bile stvari sa kojima sam morao da se pomirim i to su jako lijepe stvari koje moramo i mi da primijenimo. Da budemo tolerantniji prema različitim kulturama. Koliko god da je bilo zahtjevno, bilo je i lijepo i nagrađujuće", uvjeren je naš sagovornik. Posebno teško mu je bilo tokom pandemije COVID-19, dok je bio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tamo je ostao zbog poslovnih obaveza, ali ga je obustava letova primorala na produženi boravak u uslovima kampusa koji su nalikovali na "praktično zatvor", uz stroge mjere, testiranja i vakcinacije. "Sve je trajalo duže nego u nekim drugim evropskim zemljama. Ali kad se sve završilo bilo je dobro, jer je to zemlja koja je imala nisku stopu kovida. Bili smo svi bezbjedni", prisjeća se Marko.

Pitanje osjećaja stranca u inostranstvu Marko je iskusio u Emiratima na početku, kada mu je nedostajao dom i prijatelji. Međutim, vremenom je naučio da "probija barijere" i aktivno komunicira sa lokalnim stanovništvom, što je olakšalo proces adaptacije. Izražava žaljenje što nije naučio arapski jezik, naglašavajući da je "jezik jako bitna stvar ne samo zbog komunikacije nego i za prijateljstva, prilagođavanje drugim kulturama", jer "ljudi te vide kao nekog svog ako probaš pričati njihovim jezikom". S obzirom na sve svoje međunarodno iskustvo, Marko Brnović s posebnim pogledom posmatra Crnu Goru, uvjeren da je "puna talenata i potencijala". On prepoznaje izuzetnu radnu etiku svojih sugrađana, ističući da se "čega se god dohvatimo nije nam žao dati se deset ili 20 sati dok se ne usavršimo". Međutim, najveću "falinku" vidi u nemogućnosti da se taj ogroman talenat adekvatno kanališe i iskoristi. "Mislim da mi ovdje radimo jako teško, dosta smo dobri radnici. Čega se god dohvatimo nije nam žao dati se deset ili 20 sati dok se ne usavršimo. Ja sam to vidio tokom školovanja. I znam za dosta ljudi koji imaju talenat, pametni su, radni, mislim da je najveća falinka nama što talenat ne možemo da kanališemo na nešto dobro", kaže Marko. Izražava nadu da će se po završetku studija vratiti u Crnu Goru, gdje bi želio da doprinese osnivanju naučnih instituta ili predavanjima na fakultetima. Zaključuje da Crna Gora posjeduje izobilje potencijala, kojem je potrebna samo "malo akcije, malo podrške" kako bi se u potpunosti razvio.