U susret Mundijalu: Prijetnja sa istoka

<!—->Otvoriće Meksiko i Južna Afrika na isti dan kao kad su otvorili 2010.godine u Južnoj Africi, kuriozitet enorman, potom će u toj grupi biti meč Češka-Koreja. Koreja je u subotu izgubila u Londonu čak 4:0 od Obale Slonovače što se njima rijetko dešava, ali pažnja na ovu afričku selekciju, jaka i raznovrsna kao 2006, može namučiti i Njemačku i jaki Ekvador u grupi, i proći preko Kurasaa. Češka je posebna priča, bili su u našoj grupi, izgubili smo svih sedam puta od njih, ali Hrvatima nisu mogli ni prići, a kad su izgubili ne puno bitan meč od Farskih ostrva smijenili su selektora. A onda koliko sreće, oba meča baraža igrali kući, oba puta nadigrani, Irci vodili 0:2 i kod 1:2 imali zicere, čak u penal seriji vodili dva šuta prije kraja, Češka se iščupala, a onda protiv puno kvalitetnije Danske šutevi 9:22 u sred Praga, ali opet 2:2 i opet iščupali na penale.

Nejasno je skroz zašto žrijeb određuje domaćina u finalu baraža umjesto bodovi, tako važna stvar, a tako rendom. Italija sa tim opet nije imala sreće, i sa 18 bodova u kvalifikacijama opet ispala, a Švedska koje godinama nigdje nema i koja je uzela zapanjujuće samo dva boda u kvalifikacijama (izgubila oba puta glatko od Kosova, razbijena od Švajcarske, Slovenije), ipak je ušla u baraž preko Lige Nacija, imala sreće da izvuče Ukrajinu i da se to igra u Španiji, a onda kući protiv Poljske bili inferiorni, ali iščupali 3:2 golom Đokereša. Taj sistem je baš za preispitati, jasno dva kolosjeka da se da značaj Ligi Nacija, ali previše je nelogičnosti i nepravde. Šveđani su u grupi sa Holandijom, Japanom i Tunisom protiv kojeg odmah traže bodove, vraćaju im se Isak i Kuluševski.

Međutim, previše smo fokusirani na Evropu, a samo 16 od 48 zemalja su evropske, dakle knap trećina, ovo je planetarni događaj, Evropa bi u globalnim kvalifikacijama izborila vrlo vjerovatno i 30 mjesta od 48, ali FIFA je željela drugačije to razmazati. Biće čak 11 ekipa iz Afrike i one su baš dobre, od mnogih se može očekivati puno, a još nema njihovih velesila Nigerije i Kameruna, obje je izbacio Kongo u baražu. Biće i sedam ekipa iz Azije, i to je rekord, sada je Irak izbacio Boliviju, sedma selekcija Azije dobila je sedmu Južne Amerike i eto biće ih više.

Pored Iraka tu su još Japan, Koreja, Iran, Australija, Uzbekistan i Katar koji će odmah osjetiti snagu Švajcarske, potom i Bosne, kao i domaćina Kanade. Kanada i SAD ne mogu biti presrećni ovim testovima, pogotovo Amerikanci koji su izgubili 2:5 od Belgije i 0;2 od vrlo šarenog sastava Portugala, ali broji se ono u junu, Amerikanci su u balans grupi sa Paragvajem, Australijom i Turskom, tu baš svašta može da bude, najteže proći. Top favoriti su svakako Španija, Argentina i Francuska, to je veliki trio, onda drugi red Engleska, Brazil i Portugal, a onda ide treći gdje su svakako Holandija, Njemačka, Hrvatska, Belgija, a neko tu gura i domaćine Meksiko i SAD, pa Kolumbiju i Maroko, čak i Urugvaj, to je već stvar procjene.

Svakako, najjače afričke ekipe su Maroko, Senegal i Obala Slonovače, mnoge su opasne, ali ove mogu daleko, Maroko je bio u polufinalu 2022, a igrački sad je još jači, a Senegal klasa, i tehnički i fizički, igraju odmah sa Francuskom kao 2002. A za Aziju već možemo biti skroz jasni, Japan pa velika praznina. E, o tome ovaj put nešto više, to je ta prijetnja sa istoka.

<!—->

Prošlo je nekako nezapaženo da je u proteklim danima Japan prvo tukao Škotsku u Glazgovu, a onda i istorijski Englesku na Vembliju! I to Englesku koja pokazuje mišiće i opet najavljuje pohod na krunu nakon 60 godina. Japan je savladao Škotsku golom Ita iz Genka, nakon sjajne asistencije mladog Sogaja, a Englesku su dobili golom svoje zvijezde Mitome iz Brajtona na asist driblera Nakamure iz Remsa, kojeg smo upoznali u austrijskom Lasku. Upravo je on izluđivao Engleze svojim driblinzima i šutevima, on i Mitoma na dva boka, onda Doan iz Ajntrahta, Ito iz Genka i istureno Ueda koji rešeta u Fejenordu, istisnuo je Maedu iz Seltika. Engleska je igrala ova dva meča bez lidera Belingema, Kejna i Sake, ali i još nekih asova poput Rajsa iz Arsenala, Tuhel je želio da proba mnoge, protiv Urugvaja u špicu je bio Solanki, protiv Japana Rodžers iz Aston Vile, ali iza njega su bili majstori ljevaci Foden i Palmer, kao i Gordon iz Njukasla, poslije je ušao i Rasford i imao šanse, bekovi su bili interesantni, Vajt iz Arsenala i O’Rajli kojeg Gvardiola sada gura naprijed, na sredini Anderson, uglavnom puno jakih igrača je bilo svakako, samo nije htio da proba velemajstora Grinvuda iz Marselja zbog njegove prošlosti.

Probali su u posljednjih 15 minuta na silu da daju gol iz kornera, puno sitniji Japanci su ih držali kao u sumo rvanju, ogroman pritisak, ali nisu ga dali, istorija je ispisana. Engleska može da sprema teški prvi meč sa Hrvatskom koja je odigrala odlične testove u Americi sa Kolumbijom i Brazilom, Dalić vjeruje u novo čudo, dok Japan sprema novi podvig na startu protiv izuzetne Holandije. Igrali su s njima i 2010, izgubili 2:0, Holandija tada stigla do finala, umalo šampion, ali sad je ovo drugi Japan.

Nije ovo ništa slučajno, igraju godinama zajedno i sve su bolji, Morijasu je stvorio sistem i svojom brzinom i agresivnošću stvarno su problem i za top ekipe. Nisu dobili samo Englesku i Škotsku, već prije toga i Ganu i čak Kolumbiju, a u oktobru su istorijski srušili i Brazil kod kuće, nakon 0:2 slavili 3:2! Anćeloti je izveo vrlo jak sastav i nije znao što ga je snašlo. Prvi su se na svijetu kvalifikovali, nadmoćni u Aziji, a posebno dobro ih je zapamtila Njemačka. Na prošlom Mundijalu šokirali su ih na startu preokretom 1:2, što je na kraju dovelo i do prolaza Japana i šok ispadanja Njemačke! A vodio je veliki maestro Hansi Flik.

Japan je izgubio od Kostarike u drugom kolu, ali je potom dobio Španiju takođe preokretom, mirisalo je puno da Španija izbjegava Brazil u kosturu, tek Njemačka nije prošla grupu, kao ni 2018. Sreli su se manje od godinu kasnije u Njemačkoj i Japan ih je opet savladao i to 1:4! U odnosu na meč u Kataru igrali su u duploj brzini, Njemci skroz inferiorni. A treba znati da je pola godine kasnije ta Nagelsmanova Njemačka bila najteži rival Španije u četvrtfinalu Eura, najbliža da je zaustavi na putu do pehara. Japan je dakle u ovom ciklusu nanizao Njemačku dva puta, Španiju, Brazil i Englesku! Sve istorijske pobjede, nikad niko iz Azije to nije uradio. Ne plaše se nikoga, veoma su podigli nivo, a tehnički su izvrsni. U grupi sa Holandijom, Švedskom i Tunisom nije lako, ali oni žele da prođu i to i puno dalje od toga.

Na Mundijalu 2010. počistili su Dansku 3:1 u meču za prolaz, pa ispali u osmini od Paragvaja na penale, mogli su već tada u četvrtfinale. Potom SP 2018, opet prolaze grupu i čak vode u osmini 2:0 protiv moćne Belgije koja je na kraju bila treća! Ali oni su vodili skroz zasluženo, nadtrčali i nadigrali Azara, De Bruina, Lukakua, Mertensa, Felainija i drugove, izgubili 3:2 iz one savršene kontre u posljednjem minutu, ali bili su već tada velika prijetnja iako neshvaćena. A na Mundijalu 2022. dobili Njemačku i Španiju, kao prvi prošli grupu, potom u osmini 1:1 sa Hrvatskom i ispali na penale. Opet su nesrećno ispali od ekipe koja je na kraju bila treća! Sve to nije mnogo zapaženo, ali Hrvatska je strašno teško igrala protiv njih, nije uspjevala da im uđe u ritam i oslobodi se presinga, Perišić je izjednačio glavom sa 15 metara, baš su srećno prošli.

Nakon svih tih pokušaja Japan sad stiže jači nego ikad, logika bi bila bar četvrtfinale. Ali to je teško reći, jer ovo je sad Mundijal sa 48 zemalja, grupa im nije ništa lakša nego prije, a ako se prođe onda ide novitet šesnaestina finala, pa tek onda njihova famozna barijera osmina. Čekamo meč sa Holandijom u nedjelju veče 14.juna, idealno u 22 sata po našem vremenu. Ali mora da se zna, ovo je nešto novo, daleko najjača ekipa ikad iz Azije, daleko jača od Koreje koja je 2002.godine uz ogromnu pomoć sudija stigla u polufinale. Prava prijetnja sa istoka.