U laži je duži mandat…

Na posljednjem premijerskom satu izostao je odgovor na najvažnije pitanje: zašto poslanici ne smiju reći da neko laže kad u parlamentu laganje još nije zabranjeno…

U velikom sam problemu zbog posljednjeg premijerskog sata: ili ja više ne umijem da pišem ili je rasprava u parlamentu posala neopisiva. Sa tog razloga, početak teksta piše mi vještačka inteligencija…

Što da se radi kad neko laže, tako sam pitala…

– Kada uhvatite nekoga u laži, način na koji mu pristupite dramatično će uticati na to kako će reagovati. Najbolje je smanjiti pritisak i ne optuživati ga eksplicitno da je lažov, blag pristup je obično mnogo produktivniji od optuživanja. Veća je vjerovatnoća da ćemo lažova natjerati da prizna istinu kada se osjeća bezbjedno nego kada je satjeran u ćošak – sažetak je opširnog odgovora…

U skladu s poslovnikom, imala sam i dopunsko pitanje: zašto poslanici ne smiju reći da neko laže kad u parlamentu laganje još nije zabranjeno…

– Laž je neistina, svjesno izrečena tvrdnja da bi se sakrila istina, neko obmanuo ili pribavila korist, postupak kojim se drugi namjerno dovodi u zabludu. U javnom govoru preporučuje se korišćenje sinonima – promašila je ovoga puta temu vještačka inteligencija…

Za svaki slučaj, potražih te sinonime u štampanoj verziji starog dobrog sh/hs rječnika:

Izmišljotina, neistina, podvala, prevara, pa onda mahinacija, konstrukcija, dezinformacija, smicalica, muljanje, budalaština…

I tu sam stala, iako je još masa riječi na tom spisku. Za usklađivanje zakona o policiji i ANB-u sa činjeničnim opisom onoga što je izgovoreno na premijerskom satu dovoljno je i ovih deset…

Tako sam bar mislila dok nije stiglo poslaničko pitanje o ratnoj odšteti države za logoraše u Morinju, na koje je odgovor premijera bio bukvalno neopisiv…

– Kad ste bili u Srbiji, nadam ste da ste prošli iz kroz Kladovo. Ta opština gradi dva postrojenja za prešišćavanje otpadnih voda. Samo bih vas pitao kako vam se dopadaju ta dva postrojenja – citiram Spajića uprkos stidu…

I uprkos laži da u starom sporazumu sada opozicionog DPS-a sa Jedinstvenom Rusijom piše ono što ne piše…

I istini da su dvije partije iz naše vlasti sa tom vladajućom ruskom potpisale mnogo opasniju deklaraciju…

I ogovaranju bivšeg premijera umjesto odgovaranja na pitanje zašto penzije neće biti povećane…

I – ne samo zbog stida od premijerovog miješanja kanalizacionog kolektora u polemiku o žrtvama rata, nego i zato što se stidim države koja ima takvog premijera – o zastiđu od premijerskog sata više ni riječ…

O početku mandata, kad je premijer još podsjećao na Malog Pericu, moram zbog kolektivne aMNEzije čije epidemijske razmjere prijete da Crnu Goru ucijelo pretvore u kanalizaciju…

Milojko Spajić izgledao je tada kao dječak, imao bujnu maštu i pričao viceve, ali mu – za razliku od gorepomenutog Perice – fond bezobraznih riječi još nije bio baš bogat…

Dvije i po godine kasnije, prva asocijacija mogao bi da bude baron Minhauzen, fiktivni lik jednog njemačkog pisca…

Znaju svi za tog izmišljenog barona i njegove istovjetne podvige, jahanje topovskog đuleta i borba sa krokodilom dugim dvanaest metara samo su dio Minhauzenovih laži…

Naš premijer je nažalost stvarni lik, čijem političkom tvorcu ni bog nije mogao pomoći da posrnulu državu crnih brda bar malo pomjeri naprijed, iako nas je ubjeđivao da "snaga vjere može pomjeriti i planine".

Planine, na sreću, još nijesu mrdnule ali snaga crkve, nažalost, jeste pomjerila Crnu Goru unazad…

Može li biti da je mentorova naopaka nastava uzrok što i đak uporno kamenje valja, evo ne znam ali jedno je sigurno…

Od (pr)ocjene Zdravka Krivokapića da je njegov ministar finansija "spoj crnogorske genetike, japanske škole i jevrejske logike", samo za prvi dio još postoji osnovana sumnja da je djelimično tačan.

Ta crnogorska genetika mogla je uzrokovati političku nedosljednost, učestale promjene stavova i odluke iz inata…

Iz japanske škole, sve su prilike, zapamtio je samo jednu lekciju – da postoje kolektori koji ne zaudaraju i ne zagađuju okolinu. Da nam tu lekciju prenese uspio je samo usmeno, prenošenje kolektora iz Japana preko naše granice nije ni pokušao…

Od jevrejske logike o kojoj je govorio njegov mentor ostala je samo podrška genocidu na Bliskom istoku. Ne samo zato što ćutanje o agresiji znači njeno odobravanje, nego zbog toga što i kad uzočas progovori on podrži – agresore…

Da treća oslobodilačka Vlada boba neće valjati bilo je očigledno i prije nego što je izabrana. U najvećoj mjeri, zaslugom mandatara…

I sa tog razloga nijesam prelomila u glavu kako Milojko Spajić stvarno zaslužuje da bude njen predsjednik…

Da Crna Gora definitivno jeste zaslužila da joj premijer bude upravo Milojko Spajić, od toga ne odustajem…

Navodno odan transparentnosti, najprije je zabranio TV-prenos sjednica Vlade…

Zaklet štednji, povećao je broj ministra na više od trideset, a državnih sekretara na najmanje četrdeset…

Brižan prema sirotinji, podigao je donju granicu penzija kako bi u legalne tokove uveo (i) kupovinu glasova. Kolateralna korist iznosila je, za početak, oko četrdeset hiljada…

Ponešen za saradnjom sa opozicijom – liše Ure – odgodio je popis. Tako je, nakon dva poluvremena, u produžecima omogućio nastavak bratoubilačkog meča na društvenim mrežama, pres-konferencijama i sjednicama parlamenta…

Da nema posla u plaha glavara, napisala sam u naslovu prve kolumne o Milojku Spajiću, još dok je bio samo pretendent na funkciju mandatara…

Pretenzija da budem objektivna i odmjerena primorala me tada da napišem i obrazloženje kako Spajićeva plahovitost ne obuhvata sva značenja iz CSBH rječnika – naprasit, impulsivan, svojeglav, prgav, svadljiv, ćudljiv, hirovit, neukrotiv…

Sad, nažalost, moram da priznam – svih osam uspio je da ispuni u rekordnom roku.

U međuvremenu, postalo je jasno da je plahovitom premijeru pošlo za rukom da se posvađa ne samo sa opozicijom nego i sa istinom.

Da laže, ne usuđujem se da napišem dok ne vidim kako će proći svi oni opozicionari koji su mo to sasuli u lice…

Sa ove distance, početak svađe sa istinom izgleda zabavno…

– Imate li prebivalište u Srbiji? – Nemam, nikad ga nisam imao… Pa, imao sam ali sam ga odjavio… U stvari nijesam ga odjavio, advokat je zaboravio a mene ta administracija ne zanima…

– Imate li srpsko državljanstvo? – Nemam, uvijek sam imao crnogorsko… Dobro, imam, ali podnio sam zahtjev za otpust iz srpskog…

– Imate li nekretninu u Beogradu? – Nemam! Nikad nijesam imao!… U stvari jesam, ali sam je prodao partnerki s kojom imam zajedničko dijete…

I dobro je što je zajedničko, da je odvojeno morao bi da prizna da je stan prodao – svom đetetu…

Nikome više nije za brigu ni ono što je Spajić izjavio nakon parlamentarnih izbora, na premijerskom satu…:

– Od kada poznajete Do Kvona i što je bio predmet vaših razgovora u Beogradu – pitao ga je prethodni premijer.

– Nažalost, nisam imao priliku dobro da upoznam Do Kvona, ali znam da je poznat po svojim humorističnim performansima i satiri u društvu. Što se tiče razgovora u Beogradu, vjerovatno bi tema bila vezana za umjetnost, humor ili društvene teme koje su karakteristične za njegovo stvaralaštvo – odgovorio je umjesto predsjednika Vlade Čat Džipiti (Chat GPT), poznat kao vještačka inteligencija.

U to vrijeme Do Kvonovim talentom za humor, satiru, performanse i ostale oblike društveno korisnog stvaralaštva već godinu i kusur bavila se ne samo njegova matična država nego i najjača svjetska sila…

Kad se premijer posluži vještačkom inteligencijom a ona slaže – to se nekako i može popraviti. Ali kad to uradi prirodna inteligencija – tu trava više ne niče…

I zaludu je bilo demantovanje u načelu, i u arhivima i na mrežama postoje pojedinosti iz Do Kvonovog pisma…

Da mu je Spajić rekao kako "prikuplja par miliona američkih dolara za predstojeću kampanju".

Da je većinom finansira on lično, a "ostalo prikuplja od prijatelja iz kripto-industrije".

Da je pitao Do Kvona da mu da "svoj doprinos", nakon čega je "razgovor pošao u drugom smjeru".

Da autor pisma ima – što je u cijeloj aferi i i najvažnije – "dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica".

Demantovao ono što niko od zvaničnika nije ni tvrdio – da je primio novac od Do Kvona.

I pozivao građane da se ne okupljaju i ostanu doma, iako nikud nijesu ni kretali…

Kamo sreće da jesu i da su blagovremeno blokirali njegov ulazak u vladu, ovako iz nje neće izaći sve dok Putin ne izađe iz Ukrajine…

U međuvremenu, od premijera smo čuli masu onih sinonima s početka kolumne čiju izvornu verziju, nažalost, ne smijem da objavim…

Profesionalizaciju funkcija, digitalne valute, trgovine koje hranu donose do vrata, nultu stopu nezaposlenosti, jadransko-jonski auto-put, stoprocentni otkup od poljoprivrednika, brzu cestu od Pljevalja do Sarajeva, četiri trake od Herceg Novog do Ulcinja, a od Berana do Podgorice 25 minuta vožnje…

Spojih nespojivo ali ne slučajno, sva ova obećanja spaja ista riječ…

Isto kao i ono radno vrijeme od sedam sati, bazene na vrhu Veljeg brda, neradni petak za muslimane, biznis distrikt na Ćemovskom, milijardu iz Japana, trideset iz Emirata za Ulcinj i pola milijarde za Pljevlja, plus hiljadu radnih mjesta…

Umjesto četvorogodišnjeg programa za kulturno, obrazovno, zdravstveno, ekološko, privredno, industrijsko, poljoprivredno, turističko i ostalo uzdizanje, dobili smo:

Jedan hešteg sa tri brojke i dvije kose crte: #450/700/1000…

I poludecenijski program za brže doseljavanje sa sporednog sjevera u glavni grad…