Američki „Suec“: rat koji je uzdrmao kredibilitet Vašingtona

Primirje ostavlja otvorena ključna pitanja, dok saveznici sve više sumnjaju u pouzdanost i moć Sjedinjenih Država

Istorijske analogije nikada nisu potpuno precizne. Ali, nakon krhkog sporazuma o prekidu vatre u američko-izraelskom ratu protiv Irana, neki se pitaju da li je ovo za Sjedinjene Države trenutak nalik Suecu, koji označava slabljenje američke moći i kredibiliteta u svijetu.

Suecka kriza je izbila u oktobru 1956. godine, kada su Britanija, Francuska i Izrael napali Egipat kako bi primorali tu zemlju da ponovo otvori Suecki kanal. Predsjednik Dvajt D. Ajzenhauer, svega nekoliko dana uoči izbora, naredio im je da obustave napad. Britanski premijer Entoni Idn potom je podnio ostavku. Egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser postao je heroj antikolonijalizma.

Suec je potom postao skraćenica za trenutak u kojem je Britanija, iscrpljena poslije Drugog svjetskog rata, ustupila mjesto Sjedinjenim Državama kao globalnoj sili.

Postoje i razlike u odnosu na to vrijeme. Suecki kanal je vještački i u potpunosti na teritoriji Egipta, za razliku od Hormuškog moreuza, koji je međunarodni plovni put. Takođe, ne postoji druga globalna sila koja bi mogla da zamijeni Ameriku u regionu, a kamoli da naređuje predsjedniku Donaldu Trampu.

Međutim, dvonedjeljno primirje ostavlja Islamsku Republiku na vlasti i i dalje u poziciji da odlučuje o budućnosti Hormuškog moreuza, dok pitanje iranskih nuklearnih zaliha i balističkog raketnog programa ostaje neriješeno. Nakon Trampove objave o pobjedi, ma koliko bila neutemeljena, teško je zamisliti obnovu totalnog rata.

Za ostatak svijeta, ovaj rat „počinje da liči na vojni poraz, ozbiljniji nego Irak ili Avganistan“, rekao je Bruno Masaeš, bivši državni sekretar za evropske poslove Portugala.

„Mit o Americi kao svemoćnoj sili je važan“, dodao je, „i osnovni je uslov globalnog hegemona da obezbijedi nesmetan protok nafte, da otvori moreuz i drži ga otvorenim. To uvjerenje u svemoćnu Ameriku koja može riješiti sve – nestaje.“

Održavanje otvorenih pomorskih puteva za američku robu i globalnu trgovinu je jedan od rijetkih trajnih interesa koje Sjedinjene Države imaju na Bliskom istoku, kao i u Aziji.

Trampovi carinski ratovi su bili neprijatan šok, ali njegova prijetnja da će, ako bude potrebno, silom preuzeti Grenland od Danske doživljava se kao prelomni trenutak u pogledu američke grabežljivosti, nepouzdanosti i prezira prema tradicionalnim prijateljima

Rat u Iranu je doveo do zatvaranja moreuza. Iranska vojska i dalje drži pod kontrolom taj prolaz i vjerovatno će tražiti visoke naknade za njegovu upotrebu. „Strateško opravdanje za američko vojno prisustvo u regionu pretrpjelo je težak udarac“, rekao je Stiven Vertajm, viši saradnik u Karnegi fondaciji u Vašingtonu.

Analogija sa Suecom ima smisla, rekao je Vertajm, utoliko što je rat u Iranu pokazao „u jednom jedinom događaju opasnost od lošeg upravljanja i pogrešnih procjena Sjedinjenih Država“.

Sam rat i njegov neizvjestan ishod, dodao je, „samo ubrzavaju već postojeću zabrinutost koju dijele zemlje širom svijeta o tome šta pad kvaliteta upravljanja u Americi znači za ono što mogu očekivati od Sjedinjenih Država“.

Američki saveznici su možda nezadovoljni, zbunjeni, pa čak i ljuti zbog politike Trampove administracije, ali mnogi od njih, naročito oni u Persijskom zalivu i Aziji koji trpe posljedice nestašica energenata i ograničenja, imaju malo drugih opcija kada je riječ o bezbjednosnim partnerima.

Međutim, rat i sporazum o prekidu vatre su umanjili američki uticaj i uticaće na to kako saveznici Sjedinjenih Država gledaju na njenu pouzdanost, rekao je Čarls A. Kapčan, politikolog i direktor evropskih studija u Savjetu za spoljne odnose.

Rat protiv Irana nije započet u konsultaciji sa saveznicima. A uslijedio je nakon niza događaja koji su ih zbunili. Trampovi carinski ratovi su bili neprijatan šok, ali njegova prijetnja da će, ako bude potrebno, silom preuzeti Grenland od Danske, evropske i NATO saveznice, doživljava se kao prelomni trenutak u pogledu američke grabežljivosti, nepouzdanosti i prezira prema tradicionalnim prijateljima.

„Rat sa Iranom i njegove ekonomske posljedice samo se nadovezuju na sve to i dodatno učvršćuju utisak da su Sjedinjene Države u ovom trenutku postale nepredvidive i nepouzdane“, rekao je Kapčan.

Međunarodni odnosi i savezništva počivaju na povjerenju. Ali, kako je u utorak napisao Frensis Fukujama sa Univerziteta Stanford, „Nikada do sada Sjedinjenim Državama nije se manje vjerovalo, ni među tradicionalnim prijateljima ni među rivalima, nego danas“.

Uspješan pregovarač, rekao je, mora da stvori makar minimalnu dozu povjerenja da će ispoštovati svoj dio dogovora. „Ali uzajamnost je načelo koje Tramp nikada nije razumio niti primjenjivao“, rekao je.

Rat je doveo u pitanje argument Vašingtona da je njegova globalna prevlast od ključnog značaja za bezbjednost međunarodne trgovine i svjetskog poretka. To je bilo glavno opravdanje za brojne američke baze širom svijeta, a naročito na Bliskom istoku.

Međutim, rat je umjesto toga pokazao da Sjedinjene Države djeluju kao faktor nereda i destabilizacije.

„Upuštajući se u rat po izboru u regionu od presudnog značaja za svjetsku trgovinu i potpuno zanemarujući vjerovatne posljedice po ekonomije svojih najbližih saveznika, Trampova administracija je uništila legitimitet američke moći“, ustvrdio je Anatol Liven iz Kvinsi instituta za odgovorno vođenje državne politike.

Uticaj oslabljenih Sjedinjenih Država je najizraženiji u Evropi, koja se oslanja na NATO i američke bezbjednosne garancije koje proizlaze iz članstva, uključujući američki nuklearni kišobran. Međutim, Evropljani su pravili razliku između povjerenja u Ameriku i povjerenja u Trampa. Prvo i dalje postoji, jer je od ključnog značaja za evropsku bezbjednost.

Ipak, Trampove politike neminovno proizvode reakciju koja će ga nadživjeti. Ostatak svijeta pokušava da se reorganizuje i smanji rizike u odnosu na Ameriku koja svoje saveznike tretira kao neprijatelje, a svoje tradicionalne protivnike, poput Rusije i Kine, kao prijatelje.

Rat je doveo u pitanje argument Vašingtona da je njegova globalna prevlast od ključnog značaja za bezbjednost međunarodne trgovine i svjetskog poretka. To je bilo glavno opravdanje za brojne američke baze širom svijeta, a naročito na Bliskom istoku

Upitan da li je američka hegemonija oslabljena, ministar spoljnih poslova Poljske Radoslav Šikorski je rekao: „Nadamo se da nije, ali strahujemo da bi mogla biti.“

NATO je pretrpio udarac zbog ukupne politike Trampove administracije. On ga uporno naziva „papirnim tigrom“, uprkos tome što je uspio da natjera njegove članice da izdvajaju znatno više novca za vojsku. Tokom rata u Iranu, kritikovao je Evropljane jer nijesu djelovali kako bi otvorili moreuz, iako to nije uspjela ni znatno snažnija američka mornarica.

Otpor saveznika njegovim zahtjevima najviše ga iritira. „Sve je počelo sa, hoćete da znate istinu, Grenlandom“, rekao je Tramp novinarima u ponedjeljak. „Ne žele da nam ga daju, a ja sam rekao: ‘Doviđenja.’“

Kumulativni učinak na NATO je značajan, rekao je Radžan Menon, profesor emeritus političkih nauka na Siti univerzitetu u Njujorku. Dugoročno gledano, Kina djeluje kao veći dobitnik.

„Dok mi djelujemo kao da smo izgubili razum i govorimo o tome da jednu zemlju bombardovanjem vratimo u kameno doba, Kina izgleda kao mirotvorac i faktor stabilnosti“, rekao je . U međuvremenu, Peking je dobio priliku da posmatra kako američka mornarica funkcioniše.

„Kina sve to posmatra s velikim likovanjem, a kada Tramp ode tamo“ na samit koji je trenutno zakazan za sredinu maja, „biće znatno oslabljen.“

Kina, koja veliki dio svoje nafte dobija preko Hormuškog moreuza, izvršila je pritisak na Iran da pristane na prekid vatre, a očekuje se i da učestvuje u održavanju moreuza otvorenim i garantovanju bezbjednog prolaza za druge.

Mnogo toga zavisi od toga kako će se rat završiti, upozorio je Kapčan iz Savjeta za spoljne odnose.

Ako primirje dovede do sporazuma koji nameće značajna ograničenja iranskom nuklearnom programu i njegovoj sposobnosti da izaziva nestabilnost, rekao je, to bi dugoročno bilo mnogo bolje nego zamrznuti konflikt ili onaj koji „nastavlja da tinja iz mjeseca u mjesec“, uz sve prateće posljedice po energetsko tržište i američke saveznike.