DPS podnio predlog o otvorenim listama, GP URA najavio isti, PES planira izmjene Zakona o biračkom spisku.
Nikad nije bilo više inicijativa, a manje vjerovatnoće da će bilo koja od njih postati dio pravnog sistema, kaže Ana Nenezić.
Ključni dogovori prave se van institucionalnog okvira, a zatim nude parcijalna zakonska rješenja, ocjenjuje Nikoleta Đukanović
Vlast i opozicija “sjetili” su se da rješavaju najvažnija pitanja izborne reforme u trenutku kad skupštinski odbor koji treba da se bavi tim poslom ne postoji već tri mjeseca i kad je upitno hoće li se uopšte ponovo formirati, jer najjači opozicioni akter – Demokratska partija socijalista (DPS) – ne želi da bude njegov dio.
Svega desetak dana nakon što je poslanik DPS-a Nikola Rakočević saopštio da ta stranka neće učestvovati u radu Odbora za izbornu reformu ukoliko se ponovo oformi (jer je vlast usvojila dijelu javnosti sporne zakone o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost), čime su šanse da to tijelo uradi nešto značajnije prije parlamentarnih izbora naredne godine svedene na minimum, desila se “inflacija” predloga za rješavanje nekih od najvažnijih pitanja izbornog zakonodavstva.
Prvo je poslanica opozicionog Građanskog pokreta (GP) URA Ana Novaković Đurović 19. marta najavila da će njena stranka predati u skupštinsku proceduru predlog zakona za uvođenje otvorenih lista. Ipak u tome ih je “pretekao” DPS, jer je Rakočević prekjuče saopštio da je ta partija u parlament stavila svoj predlog takvog propisa, dok je šef poslaničkog kluba vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES) Vaslije Čarapić najavio da će PES podržati DPS-ov predlog, ali i da će PES u proceduru predati izmjene akta o biračkom spisku ne precizirajući o kakvim se izmjenama radi.
Rakočević i Čarapić nisu juče odgovorili na pitanja “Informacije CG” zašto su se njihove partije odlučile da sada predaju te predloge u proceduru, a ne dok je Odbor za izbornu reformu još postojao.
Sagovornice “Informacije CG” ocjenjuju da ti predlozi nisu pokušaji da dođe do izborne reforme, već pokušaji političkog pozicioniranja, odnosno – da više liče na dio političke kampanje, nego na iskrenu namjeru izmjene izbornih zakona.
Viša saradnica na Institutu za napredne studije Univerziteta Crne Gore Ana Nenezić rekla je listu da aktuelni predlozi zakona nisu znak da je izborna reforma dobila na dinamici, već upravo suprotno – da je izgubila institucionalni okvir i pretvorila se u skup paralelnih političkih inicijativa bez realne šanse za ishod.
Konstatovala je da, kad Odbor za izbornu reformu ne funkcioniše, nestaje jedini prostor u kom je moguće postići minimum političkog konsenzusa, a prema njenim riječima – bez tog konsenzusa nijedna ozbiljna izborna reforma nije moguća.
“U takvoj situaciji, prelazak partija na unilateralno podnošenje zakonskih prijedloga je očekivan, ali treba jasno reći šta to znači: to nijesu pokušaji da se zakon usvoji, već pokušaji političkog pozicioniranja. Stranke kroz ove predloge komuniciraju s biračima, a ne s parlamentarnom većinom. Zbog toga imamo paradoks da nikad nije bilo više inicijativa, a istovremeno je manja vjerovatnoća nego ikad da će bilo koja od njih postati dio pravnog sistema”, podvukla je Nenezić.
Ona je kazala da je taj obrazac toliko prepoznatljiv u regionu da ga Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) u svojim izvještajima opisuje posebnim terminom – performativna zakonodavna aktivnost.
“Riječ je o situaciji u kojoj reforma postoji na nivou forme, ali ne i suštine”, dodaje sagovornica.
Nenezić je ukazala da je važno izbjeći pojednostavljivanje o temi izborne reforme, ocijenivši da je posljednji sastav odbora, za razliku od prethodnih, ipak ostvario određene rezultate.
“Postignut je dogovor o održavanju lokalnih izbora u jednom danu, povećana je rodna kvota na 40 odsto, usvojen je novi zakon o finansiranju kampanja i profesionalizovana je Državna izborna komisija kao stalni organ (transformiše se u Centralnu izbornu komisiju). To su konkretni iskoraci, ali ono što im je zajedničko jeste da nijesu zadirali u samu srž političke moći”, podsjetila je ona.
Navela je da je sve što bi zaista promijenilo način na koji se formira vlast – kao što su otvorene liste, sređivanje biračkog spiska i kontrola registara – ostalo neriješeno, te da je ključni problem što izborna reforma u Crnoj Gori nikad nije bila samo tehničko pitanje, već pitanje raspodjele moći.
“U političkom sistemu u kom nijedna strana nije sigurna da može dobiti više nego što može izgubiti iz reforme, prirodan ishod je status kvo. Zbog toga je realno očekivanje da će se izbori ponovo održati po pravilima koja svi javno kritikuju, ali ih niko suštinski ne mijenja. To je možda i najprecizniji opis trenutnog stanja. Svi su za reformu u javnosti, ali protiv nje u praksi”, istakla je Nenezić.
Docentkinja na Univerzitetu “Donja Gorica” Nikoleta Đukanović kazala je redakciji da je interesantno da se sve pomenute inicijative javljaju upravo u trenutku kad Odbor za izbornu reformu nije funkcionalan. Navodi da je, čak i dok je to tijelo postojalo, njegov rad bio sporadičan, loše organizovan i suštinski neefikasan.
“Rezultati koji su postignuti više su ličili na političke dilove, nego na plod sistemskog i inkluzivnog rada, posebno kad govorimo o nezakonitim rješenjima poput produžavanja mandata lokalnim vlastima. Dodatno, povećanje izdvajanja za političke partije ide direktno na štetu političkog pluralizma, jer praktično zatvara prostor za nove političke aktere koji nemaju pristup tim resursima”, ocijenila je ona.
Đukanović je rekla da svi zakonski predlozi kojima javnost danas svjedoči prije liče na dio političke kampanje, nego na iskren pokušaj reforme, dodajući da partije žele da se predstave kao nosioci promjena, iako su upravo one godinama direktno učestvovale u politizaciji izbornih institucija.
Prema njenim riječima, suština ideje odbora bila je da to bude mjesto gdje će, osim političkih partija, učestvovati i predstavnici civilnog društva, akademske zajednice i međunarodnih organizacija, kako bi se došlo do kvalitetnih i održivih rješenja.
“Umjesto toga, danas imamo situaciju da se ključni dogovori prave van institucionalnog okvira, a zatim nude parcijalna zakonska rješenja. Izborna reforma mora biti sveobuhvatna i koordinisana, više zakona treba mijenjati paralelno kako bi se izbjegle međusobne kolizije i kako ne bismo dolazili u situaciju da iste zakone ponovo mijenjamo nakon nekoliko mjeseci”, poručila je Đukanović.
Odgovarajući na pitanje da li je birački spisak moguće očistiti kroz izmjene zakona ili je za to potreban širi proces, sagovornice “Informacije CG” saglasne su da je to može biti samo jedna stavka te procedure.
Ana Nenezić ističe da birački spisak nije izolovan administrativni problem, već refleksija mnogo dubljeg institucionalnog pitanja, a to su stanja registara prebivališta i državljanstva, kao primarna, dodavši da, dok god ti registri nisu međusobno usklađeni, ažurni i podložni stvarnoj kontroli – svaka intervencija u Zakon o biračkom spisku ostaje parcijalna i ograničenog dometa.
“Podaci koje danas imamo dodatno naglašavaju razmjere problema. Popis iz 2023. godine daje relativno pouzdanu sliku broja stanovnika i punoljetnih lica, ali kad se ti podaci uporede s brojem upisanih birača, pojavljuje se ozbiljan nesklad. Taj nesklad se ne može objasniti samo migracijama ili tehničkim greškama, već ukazuje na sistemski problem svih evidencija koje čine osnov biračkog spiska”, konstatovala je ona.
Nenezić je ocijenila da je birački spisak posljednja karika u lancu, te da ako su prebivalište i državljanstvo neuređeni, ni spisak ne može biti tačan. Međutim, napominje da suština tog pitanja nije tehnička, već politička. Prema njenim riječima, uređivanje biračkog spiska gotovo uvijek proizvodi političke gubitnike, jer uklanjanje neosnovano upisanih birača direktno utiče na izborne rezultate.
“Upravo zbog toga, iako postoji deklarativni konsenzus da spisak treba ‘očistiti’, izostaje stvarna politička spremnost da se taj proces sprovede do kraja. Zato uvijek gledamo isti obrazac: partije koje u opoziciji snažno insistiraju na problemu biračkog spiska, dolaskom na vlast postaju znatno opreznije ili potpuno pasivne po tom pitanju. Razlog je jednostavan: uređeni spiskovi mijenjaju političku matematiku, a malo koja vlast je spremna da svjesno uđe u proces koji može smanjiti njen izborni kapacitet”, poručila je ona.
Nikoleta Đukanović podvukla je da zakonska rješenja jesu važna, ali da bez njihove dosljedne implementacije ostaju “mrtvo slovo na papiru”. Rekla je da ključni problemi leže u neuređenim registrima prebivališta, nedovoljno efikasnim mehanizmima kontrole i slaboj institucionalnoj koordinaciji.
“Dakle, potrebno je paralelno raditi na sređivanju evidencija, jačanju kontrolnih mehanizama i depolitizaciji institucija koje upravljaju izbornim procesom. Bez toga, svaka izmjena zakona biće ograničenog dometa i neće dovesti do suštinskog poboljšanja izbornog integriteta”, konstatovala je.
Odbor za izbornu reformu formiran je 29. decembra 2023, a rad je prvobitno trebalo da završi do 31. decembra 2024, međutim mandat mu je produžen do kraja 2025. To tijelo ukupno je imalo 11 sjednica – šest je održano 2024, a pet prošle.
Skupština nije usvojila predlog odluke o produženju rada odbora posljednjeg dana prošle godine, jer je šef parlamenta Andrija Mandić prekinuo zasjedanje zbog dešavanja u Botunu.
Time je Crna Gora, u godini kad planira da zatvori sva poglavlja u pregovorima s Evropskom unijom, ostala bez tijela koje je važno za ispunjavanje preporuka iz EU agende i privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24.
U posljednjih desetak godina bilo je više odbora za izbornu reformu (2013, 2018, 2020. i 2023), ali nijedan nije uspješno završio posao, uglavnom zbog sukoba vlasti i opozicije. Kako je u Odboru isti broj članova i vlasti i opozicije, često je opozicija – zbog nezadovoljstva potezima vlasti – izlazila iz njega i tako mu blokirala rad.
