Devet podcijenjenih vrlina koje djeca uče u dobrim obiteljima

U DANAŠNJEM svijetu lako je steći dojam da živimo u društvu bez vrijednosti. Ipak, dobra je vijest da još uvijek postoje dobri ljudi, a oni su često odrasli u stabilnim obiteljima u kojima su usvojili vrline koje su danas nerijetko podcijenjene.

Svaka obitelj funkcionira na svoj način, no veze s roditeljima, braćom i sestrama te ostalom rodbinom utječu na našu osobnost i odnose koje kasnije gradimo. Pokazalo se da odrastanje u zdravoj obiteljskoj sredini ljudima znatno olakšava razvoj snažnog osjećaja za moral.

Kako piše YourTango, djeca odrasla u dobrim obiteljima uče se odgovornosti promatrajući kako se njihovi roditelji nose s pogreškama i upućuju isprike. Okruženje utemeljeno na međusobnom poštovanju stabilno je mjesto za razvoj, koje djeci omogućuje preuzimanje primjerenih rizika i izgradnju snažnog osjećaja vlastite vrijednosti.

Studija objavljena u časopisu BMC Public Health navodi da pozitivna iskustva iz djetinjstva postavljaju temelje za dobrobit u odrasloj dobi, čak i ako se rano u životu pojave nedaće. Emocionalna sigurnost i osjećaj pripadnosti potiču djecu da s vremenom razviju rutinu i odgovornost.

Kada roditelji vlastitim primjerom pokazuju kako se ispričati, preuzeti odgovornost za pogreške i usredotočiti na rješavanje sukoba, djeca uče činiti isto. U odraslu dob ulaze sa spoznajom kako reći "oprosti" kada pogriješe, umjesto da zauzmu obrambeni stav i okrivljuju druge. Oporavak od sukoba može biti neugodan, no djeca odgojena u dobrim obiteljima razvijaju čvrst osjećaj osobne odgovornosti.

Dobra obitelj često se definira stilom roditeljstva. Pritom se misli na autoritativan stil, što znači da roditelj ima autoritet koji je zaslužen, a ne nametnut. Time se uspostavljaju jasne granice od kojih se očekuje da ih djeca poštuju. Djeci su potrebne granice kako bi se osjećala sigurno.

Naravno, moraju znati da su voljena, ali granice i jasne posljedice za njihovo kršenje pomažu im da se osjećaju zaštićeno. Granice mogu ublažiti osjećaj kaosa koji dolazi iz vanjskog svijeta. Drugim riječima, kada obiteljski sustav ima čvrste okvire, on stvara mir, što dovodi do toga da osoba odraste u smirenu individuu.

Djeca koja su naučena emocionalnoj inteligenciji postaju odrasli ljudi koji razumiju svoj unutarnji svijet i znaju izraziti osjećaje. Također uče kako se nositi s emocionalno teškim situacijama bez sloma. Prema kliničkoj psihologinji dr. Lisi Firestone, "istraživanja su pokazala da emocionalna inteligencija ili EQ predviđa više od 54% uspjeha u odnosima, učinkovitosti, zdravlju i kvaliteti života".

Dodala je kako podaci pokazuju da "mladi s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije postižu bolje ocjene, dulje ostaju u sustavu obrazovanja i donose zdravije odluke". Emocionalna stabilnost preduvjet je za razvijanje snažnih vještina suočavanja. Odrastanje u dobroj obitelji priprema djecu za teže životne situacije jer im daje temelj samosvijesti i samopouzdanja potreban da se izravno suoče s problemima.

Kada roditelji uče djecu da su cijenjena, ona odrastaju vjerujući u vlastitu vrijednost. Iskazivanje ljubavi pokazuje djeci kako voljeti sebe, što je prvi korak prema ljubavi prema drugima i gledanju na svijet kao na mjesto puno mogućnosti. Njihov unutarnji optimizam će isplivati na površinu jer su odgojeni da vjeruju u sebe i da dobro u svijetu nadmašuje loše.

To se najbolje postiže u dobrim obiteljima, gdje se takvo ponašanje svakodnevno potiče. Naravno, pozitivan stav ne znači lažnu pozitivnost, koja može biti zbunjujuća. Djeca znaju kada nešto nije u redu, a pretvaranje da je sve pozitivno može ih navesti da ne vjeruju vlastitim osjećajima. Umjesto toga, važno je pomoći djeci pronaći načine za rješavanje problema kako bi se mogla nositi s izazovima.

Dobre obitelji omogućuju djeci pristup obrazovanju i naglašavaju potrebu za poštovanjem drugih, čak i kada se njihova mišljenja ili vrijednosti ne podudaraju s obiteljskim. Kada djeca nauče da postoji više načina gledanja na svijet, razumiju da je svačije životno iskustvo drugačije, ali jednako vrijedno

To započinje učenjem empatije – sposobnosti da zamislimo kako se drugi osjećaju, čak i kada se njihovi osjećaji razlikuju od naših. Prihvaćanje drugih bez osuđivanja rijetka je osobina, ali djeca koja su naučena zadržati otvoren um mogu lakše sagledati tuđe perspektive.

Studija Sveučilišta u Cambridgeu otkrila je da, kada roditelji i djeca rano razviju odnos pun ljubavi, to značajno povećava vjerojatnost da će djeca odrasti u "prosocijalne" osobe. Takve osobe pomažu ljudima u svojoj zajednici te djeluju s empatijom i dobrotom jer poznaju vrijednost velikodušnosti.

Ioannis Katsantonis, vodeći istraživač u studiji, objasnio je zašto snažan odnos roditelja i djeteta dovodi do toga da osoba kasnije u životu bude spremna pomoći. "Kao djeca, mi usvajamo one aspekte odnosa s roditeljima koje karakteriziraju emocije, briga i toplina", rekao je. "To utječe na našu buduću sklonost da budemo ljubazni i korisni prema drugima." Gledajući kako roditelji pomažu, i mi učimo kako pomagati drugima.

Prema anketi Pew Research Centra, 66 % roditelja izjavilo je da im je "iznimno važno" da njihova djeca odrastu u etične i poštene odrasle osobe. Dobre obitelji usađuju djeci snažan moralni kodeks. Uče ih kako razlikovati ispravno od pogrešnog, pokazuju im kako prihvatiti razlike među ljudima i vode se ljubavlju, što potiče suosjećanje kod djece i omogućuje im da razviju moralni kompas koji će ih voditi iz pozicije razumijevanja i humanosti.

Najvažnije od svega, roditelji vlastitim primjerom pokazuju kako donositi odluke na temelju vlastitog morala, što im pomaže u izgradnji čvrste obitelji.

Odrastanje u dobroj obitelji podrazumijeva učenje o vrijednosti iskrenosti. To se najbolje postiže kada roditelji svojim primjerom pokazuju iskrenost kad god je to moguće te kada jasno daju do znanja da isto očekuju od svoje djece. Sva mala djeca lažu; razvojno je normalno da počnu lagati oko četvrte godine.

Terapeuti čak kažu da taj proces može biti znak da je dijete na dobrom putu razvoja empatije. Roditelji koji cijene iskrenost uče svoju djecu kako razlikovati istinu od izmišljotina i zašto je to važno, a da pritom ne posramljuju dijete ili ga nazivaju lažljivcem.

Suradnja je možda jedna od najpodcjenjenijih vrijednosti današnjice. Bilo da je to zbog podjela na društvenim mrežama i u medijima ili zbog kompetitivne ekonomije koja svijet čini još više nalik borbi za opstanak, često se čini da svatko brine samo za sebe.

"Mislim da prevladava način razmišljanja u kojem nečiji dobitak nužno znači tuđi gubitak, koji nalaže da se trebamo brinuti samo o sebi, a da je pomaganje drugima ili ljubaznost igra za naivce u kojoj uvijek gubite. Ali to nije istina", ističe Nichola Raihani, autorica knjige "The Social Instinct: How Cooperation Shaped the World".

Odrastanje u dobroj obitelji pomaže djeci da nauče vrijednost suradnje. To je zato što se djeca u sretnom domu osjećaju sigurno i nemaju potrebu natjecati se za svaki resurs, što im daje priliku da nauče surađivati. Brzo shvate da se najbolja rješenja postižu kada ljudi rade zajedno, dijeleći spoznaje i iskustva.