–>”U vremenu kada mnogi sumnjaju u sistem, važno je znati da postoje trenuci kada država, ne sumnjivo, uradi ono što treba – brzo, odlučno i bez kalkulacija. Tako i treba da bude”, istakao je on.
Ali naravno, kako je dodao Franeta, dok institucije rade svoj posao, sitni politikanti ne gube vrijeme.
“Kao čakali – čim osete priliku da oglođu neki tuđi problem zarad sopstvenog poena, eto ih svuda. I na televiziji, i u komentarima, i po skupovima, razdragani što mogu da “zabrinuto ćute” i “glasno osude”, sve u zavisnosti od toga kome duguju sledeću funkciju. Kad je spomenik Isufu Kamer Celaju podignut, “projektanti” iz Budve, Odžić i njegova DPS klika, zajedno sa svojima iz centrale nisu imali nikakvu dilemu – naprotiv, tada je tišina bila zapanjujuće glasna. Valjda nije zgodno talasati kad ti fotelja lijepo stoji, a “projektni zadaci” se odobravaju u hodu. Sve za stabilnost. Svoju, naravno”, poručuje Franeta.
“Mi u Budvi imamo već poznatu figuru – „momka za sve“. Dr mr pr Odžić. Projektni kameleon koji mijenja boje, stavove i ton zavisno od potrebe. Njegova riječ ima težinu kore od banane: klizava, neuhvatljiva i uglavnom završava kao predmet podsmijeha.
I zato, bez oklijevanja: Svim saradnicima fašističkog okupatora – ukloniti obelježja. Bez izgovora, bez selektivnog sjećanja i bez jeftinog relativizma”, zaključuej Franeta.
