"Naši rezultati uticali su da se polako shvata da fudbal nije samo za dječake, već i za djevojčice", kaže naša fudbalerka Helena Božić
Za crnogorsku fudbalerku Helenu Božić igranje za nacionalni tim je "najčistiji oblik motivacije", za nju je fudbal "dom", a put koji ju je vodio od Nikšića preko Srbije, Slovačke, Slovenije, Finske i Rusije, do Kine – put je kojim bi ponovo krenula.
Kakav je osjećaj kada predstavljaš Crnu Goru na međunarodnoj sceni?
"To je najčistiji oblik motivacije kad izađete na teren u dresu sa državnim grbom. Tada se spoje adrenalin i ponos, a to se pretvori u energiju koja ti daje snagu da daš maksimum na terenu zaboravljajući strah ili umor", kaže Helena.
Koji je najljepši trenutak koji si doživjela u crnogorskom dresu?
"Najveći utisak na mene ostavila je utakmica protiv Sjeverne Irske u Belfastu. Igrale smo 1:1, a mnogi su nas otpisali u tom momentu, smatrali da je takav rival preveliki zalogaj za nas. Mi smo izašle hrabro na teren, imali pobjedu u rukama, na kraju igrale neriješeno, a zaslužile više. Mislim da je ta utakmica bila presudna da shvatimo da vrijedimo. Ta utakmica je napravila prekratnicu za dalje, nakon tog meča smo i napravile ogroman uspjeh, plasmanom u B Ligu nacija".
Šta za tebe znači što si dio generacije koja pomjera granice ženskog fudbala kod nas?
"Sjajno je biti dio ovog tima, jer stvaramo temelj za generacije koje dolaze. Pomjeramo standarde ženskog fudbala u Crnoj Gori i podižemo ga na veći nivo".
Kada si shvatila da je fudbal tvoj sportski izbor?
"Bavila sam se i drugim sportovima, ali fudbalu sam se uvijek vraćala. Dva puta sam prekidala, tri puta nastavljala i definitivno shvatila da fudbal zaista volim, da je fudbalski teren moj dom u kome osjećam mir i sreću. Kad sam dobila poziv Crvene zvezde, shvatila sam da je fudbal moj život".
Iz koje zemlje u kojoj si igrala nosiš najljepše uspomene?
"Sve države u kojima sam živjela i igrala fudbal ostale su mi u divnom sjećanju. Od Srbije, Slovačke, pa Finske,Slovenije, ali mislim da je najveći utisak na mene ostavila Rusija, i Dinamo Moskva, u kome sam provela tri godine. Imala sam poštovanje ljudi iz kluba, navijača, boravak u tom klubu me izgradio i kao ličnost i kao igračicu".
Kada se sjetiš početaka – da li bi sada bila spremna da kreneš istim putem?
"Definitivno bih nastavila tim putem. Jeste bilo mnogo prepreka i izazova, ali svi ti izazovi i prepreke činili su da ja rastem kao osoba. Ne bih ništa na tom putu promijenila".
Poruka novim generacijama, djevojčicama koje vole fudbal?
"Promijenilo se mnogo toga, naši rezultati uticali su da se polako shvata da fudbal nije samo za dječake, već i za djevojčice. Igračice koje nastupaju u evropskim klubovima pokazuju da Crna Gora ima talenta, a sve više djevojčica na terenima da se mijenja percepcija o ženskom fudbalu u našoj zemlji", zaključila je Božić.
