Između mira u Španiji i haosa u Čelsiju: Kukurelja o krizi, Mareski i ambicijama

<!—->Upravo u takvom okruženju Kukurelja je govorio o dvije potpuno različite stvarnosti koje danas živi, jednoj sa reprezentacijom Španije, drugoj sa Čelsijem, klubom u kojem je već četvrtu sezonu i u kojem je od igrača osporavanog statusa stigao do važne figure u svlačionici.

“Svima je dolazak u reprezentaciju kao da udahnu svjež vazduh”, rekao je Kukurelja u intervjuu za The Athletic, datom prije pobjede Španije nad Srbijom od 3:0 u Viljarealu. “Ponekad djeluje kao da utakmice koje igramo nijesu ni najvažnija stvar, već da samo želiš da provodiš vrijeme sa ovim ljudima. Stvorili smo toliko jake odnose da sedmica prođe prije nego što i shvatiš.”

Takav osjećaj rasterećenja dodatno dobija na težini kada se stavi u kontekst onoga što se trenutno dešava u Londonu. Čelsi je u lošoj seriji, pošto je tim Lijama Rozeniora dobio samo četiri od posljednjih 12 utakmica, uz šest poraza, a izgubio je i svaku od prethodne četiri. Posebno bolan bio je dvomeč sa Pari Sen Žermenom u osmini finala Lige šampiona, u kojem je engleski tim ukupno poražen 8:2 od ekipe Luisa Enrikea.

“Ponekad, ako si u dobroj formi, reprezentativna pauza može malo da ti ubije ritam, ali ova će nama u Čelsiju prijati”, rekao je Kukurelja.

Ipak, jasno je da ga je evropski debakl protiv PSŽ-a posebno pogodio.<!—->

“Nedostajalo nam je iskustva. Za mnogo igrača to je bio prvi put da igraju utakmicu takvog kalibra i platili smo cijenu. Greška uvijek može da se desi, ali morali smo bolje da upravljamo tim momentima. Postojala je revanš utakmica, i da smo ostali hladne glave, vratili bismo se u London sa porazom od 3:2, što je bio rezultat pet minuta prije kraja regularnog dijela prve utakmice, i tada bi sve bilo otvoreno. Pogriješili smo, pokušali da napadamo bez jasne strukture, a PSŽ je to kaznio i pokazao da ima tu završnu oštricu”.

Kukurelja, koji je u Čelsi stigao iz Brajtona poslije preuzimanja kluba u maju 2022. od strane Toda Bolija i konzorcijuma Klirlajk Kapital, danas je u poziciji da vrlo direktno govori o stanju projekta koji se gradi pod vlasništvom Blukoua. A ono što je poručio djeluje kao jedna od najozbiljnijih unutrašnjih opomena koje su se posljednjih mjeseci mogle čuti iz svlačionice londonskog kluba.

“Takve rezultate je uvijek teško prihvatiti. Boriš se i treniraš svakog dana, a onda na kraju shvatiš da smo, kada dođu najveće utakmice, još malo daleko od najvišeg nivoa. Razumijem da je to dio klupske politike i da žele da idu u tom smjeru, da dovode mlade igrače i gledaju ka budućnosti. Ali za sve nas koji smo i dalje ovdje i želimo da osvajamo velike stvari, ovakvi momenti te obeshrabre”.

Kukurelja smatra da Čelsi ima bazu, ali ne i kompletnu sliku tima spremnog za najveće domete.

“Imamo dobru jezgru igrača. Temelji postoje. Ali da bi se borio za velike trofeje, poput Premijer lige ili Lige šampiona, treba ti više. Dovođenje samo mladih igrača može da zakomplikuje ostvarivanje tih ciljeva. Protiv PSŽ-a su nam nedostajali fudbaleri koji su već prolazili kroz takve situacije. Potrebno je i vrijeme, naravno, i znam da će mladi igrači jednog dana imati to iskustvo. Ali moraš da pronađeš balans između ta dva svijeta”.

Pored rezultatskih problema, sezona u Čelsiju obilježena je i velikim promjenama na klupi. Enco Mareska je od osvajanja Svjetskog klupskog prvenstva u julu stigao do odlaska iz kluba za manje od šest mjeseci, a u januaru ga je naslijedio Rozenior. Kukurelja, međutim, nije krio da je upravo Mareska bio figura od najvećeg značaja u njegovom dosadašnjem periodu na Stamford Bridžu.

“Lijam je veoma dobra osoba i sjajno upravlja grupom i karakterima. Voli da bude blizu nas, njegove ideje su dobre, ali nemamo vremena da ih uvježbamo. Mi praktično treniramo kroz utakmice, jer igramo na svaka tri dana i to ti ne ostavlja prostor za pravi rad na terenu. U tom kontekstu je normalno da planovi nekad ne funkcionišu i onda prolazimo kroz teške momente”.

“SA MARESKOM SMO BILI STABILNIJI”

Zatim se vratio na period sa italijanskim trenerom.<!—->

“Sa Encom Mareskom bili smo stabilniji, jer smo radili zajedno 18 mjeseci. Ako se pogleda naša prva predsezona sa njim, kada je Čelsi pobijedio samo jednom u šest pripremnih utakmica, uz tri poraza, tada je bilo mnogo sumnji. Potreban je proces da bi svaki igrač razumio šta treba da radi. U posljednjim mjesecima sa Mareskom igrali smo gotovo napamet. Ako bismo promijenili sistem, znali smo šta treba da radimo. Za to je potrebno vrijeme”.

Kao primjer naveo je Arsenal i Mikela Artetu.

“Pogledajte Arsenal. Bore se za sve trofeje, a sa Artetom su gotovo sedam godina i nijesu osvojili mnogo. Ali povjerenje u projekat na kraju donese rezultat.”

Kukurelja je otišao i korak dalje, jasno stavivši do znanja da se nije slagao sa odlukom kluba da Mareska ode.

“Znali smo šta Mareska želi od nas. Osvajanje trofeja kao što je Svjetsko klupsko prvenstvo, kada smo u finalu pobijedili PSŽ 3:0, dodatno učvrsti vezu i stvori sjajne odnose. Kada ti trener pruži povjerenje i da ti platformu da se boriš za trofeje, umro bi za njega. Trenutak kada je Mareska otišao snažno je uticao na nas. To su odluke koje donosi klub, ali da ste mene pitali, ja tu odluku ne bih donio. Kada praviš takvu promjenu, najbolje je da sačekaš kraj sezone, kako bi i igrači i novi trener imali vremena da se pripreme i odrade kompletnu predsezonu”.

Po njegovim riječima, upravo je tu korijen nestabilnosti koja prati klub.

“Nestabilnost oko kluba dolazi upravo odatle. Prvo smo imali privremenog trenera, Kaluma Mekfarlana, a zatim novog menadžera sa novim idejama i bez vremena da ih uigra. Tako je kako je”.

U pokušaju da sačuvaju zajedništvo u takvom okruženju, igrači Čelsija posegnuli su i za simboličnim stvarima, među kojima je i sada već prepoznatljivi predutakmičarski krug na centru terena.

“To je nešto što su svi igrači odlučili da rade prije utakmice, na savjet jednog člana stručnog štaba. Imamo čovjeka koji nam pomaže i na mentalnom planu. Kako nam nedostaje više iskusnih profila, on nam daje savjete kako da projektujemo sliku jačeg tima”.

Govoreći o situaciji kada je sudija Pol Tirni stao u sredinu tog kruga pred utakmicu sa Njukaslom, Kukurelja nije skrivao nezadovoljstvo.<!—->

“Radije ne bih mnogo govorio o tome. Za mene je to bio nedostatak poštovanja. Mogao je da dođe i kaže nam da to ne možemo da radimo iz određenog razloga, ali je umjesto toga došao i stao u sredinu. Iskreno, nijesam to razumio. Djelovalo mi je kao da je želio svoj trenutak”.

“POŠAO KA ZAMJENA, POSTAO NEZAMJENJIV ŠRAF FURIJE”

Ako u Čelsiju osjeća frustraciju, onda sa reprezentacijom Španije živi potpuno drugačiju priču. Kukurelja je na Evropsko prvenstvo 2024. stigao praktično iz drugog plana, zahvaljujući povredama Hosea Luisa Gaje i Alehandra Baldea, ali je za kratko vrijeme postao jedan od startera Luisa de la Fuentea i jedno od zaštitnih lica šampionskog pohoda u Njemačkoj.<!—->

Danas je prvi izbor na lijevom beku pred Svjetsko prvenstvo koje će se igrati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku.

“Baš je lijepo živjeti ovaj proces. Presrećan sam što sam na svakom spisku. Nije lako biti ovdje, talenat koji imamo je nestvaran, i kada vidiš taj put, da dođeš kao neko ko obećava, a sada budeš dio tima u kojeg se vjeruje, to te čini ponosnim.”

Na pitanje da li Španiju vidi kao favorita za osvajanje Svjetskog prvenstva, nije imao dilemu.

“Da, mislim da jesmo. Zaslužili smo pravo da ljudi vjeruju u nas. Na prošlom Evropskom prvenstvu bili smo pomalo potcijenjeni. Ovaj tim sada ima mnogo nade pred Mundijal. De la Fuente nam govori da ostanemo vjerni sebi, da vjerujemo u svoje sposobnosti i da nastavimo da radimo na osnovama koje su nas učinile evropskim šampionima.”

Kao jednog od najopasnijih rivala vidi Englesku i smatra da će Tomas Tuhel donijeti dodatnu taktičku strukturu ekipi koja je i ranije imala vrhunski kvalitet.

“Uvijek su imali sjajan sastav, a sada će im Tuhel dati još bolju taktičku organizaciju. Vidjeli smo kakav je posao radio u PSŽ-u i Čelsiju. Engleska je tim na koji treba ozbiljno obratiti pažnju.”

Govoreći o igračima protiv kojih mu je najteže da igra, izdvojio je i nekoliko velikih imena.

“Na Svjetskom prvenstvu će biti mnogo talenta. Igrači protiv kojih ne volim da se branim? Rekao bih Kol Palmer, Majkl Olise i Usman Dembele. To su neki od najtežih napadača protiv kojih sam igrao. Tu je i Džeremi Frimpong iz Liverpula, toliko je brz”.

Za kraj, Kukurelja je priznao da jedva čeka prvo Svjetsko prvenstvo u karijeri.

“Svi govore sa velikim poštovanjem o tome šta znači biti na Svjetskom prvenstvu. Jedva čekam da budem dio toga.”