Kad istina zakuca na vrata: Cvijanović u nemogućoj misiji odbrane necivilizovanog negatora genocida

Tokom vikenda je došlo do žestoke rasprave na mreži X između članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović i direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića, a povod je bilo Suljagićevo upozorenje poslato specijalnom izaslaniku SAD-a za praćenje i borbu protiv antisemitizma Yehudi Kaplounu.

Suljagić je u pismu Kaplounu upozorio američkog izaslanika na Dodikovo negiranje genocida u Srebrenici i nazivanje posmrtnih ostataka žrtava genocida “životinjskim kostima”.

“U najmanju ruku, molim da budete svjesni i javno priznate njegovu evidenciju negiranja Srebrenice ukoliko dođe do bilo kakvog formalnog angažmana, ili da odbijete javne nastupe koji bi mogli djelovati kao podrška”, napisao je Suljagić u pismu Kaplounu.

U nastavku debate, Cvijanović je optužila Suljagića između ostalog da privatizuje “prvo na bol” i da ne poštuje žrtve Jasenovca, dok je Suljagić poručio Cvijanović da može sve riješiti ako kaže da Dodik nije negirao genocid i vršio poređenja posmrtnih ostataka s “životinjskim kostima”.

Cvijanović se u svom pokušaju odbrane Milorada Dodika našla u nemogućoj situaciji. Naime, kako odbraniti osobu koja ne samo da negira genocid nego se bavi i njegovim ismijavanjem, a pri tome ne ispasti licemjeran?

Zločin genocida u Srebrenici je kao takav prepoznat pred Međunarodnim tribunalom, koji je uspostavljen upravo na temeljima svijeta, koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata kako bi se spriječilo ponavljanje najgorih zločina. U tom kontekstu je nemoguće razdvojiti direktnu vezu koja postoji između žrtava genocida u Drugom svjetskom ratu i genocida u Bosni i Hercegovini tokom agresije od 1992. do 1995. .

Stranački šef Željke Cvijanović Milorad Dodik, a i svi oni koji ga prate, ispisali su se iz knjiga moderne civilizacije negiranjem genocida u Srebrenici. Genocid u Srebrenici je prepoznat od institucija koje su nastale između ostalog i zbog genocida u Jasenovcu.

Ukoliko političar nije sposoban da pokaže empatiju i prepozna žrtve drugog naroda, jasno je da on nije izvukao ni odgovarajuću moralnu poruku iz žrtava vlastitog naroda. Suljagićevo pismo je jasan pokušaj da se sačuva dostojanstvo svih žrtava genocida, a reakcija Cvijanović je politička odbrana nemorala stranačkog šefa.

Drugim riječima, kako neko ko negira jedan genocid može iskreno čuvati sjećanje na drugi.