Kimov “superdolar”, kako je Sjeverna Koreja godinama štampala savršene lažne dolare

Krivotvorenje novca jedna je od najstarijih kriminalnih djelatnosti u ljudskoj istoriji, ali je u 21. vijeku dobilo novu dimenziju: od garažnih štamparija do državnih fabrika, od organizovanog kriminala do diplomatskih torbi.

Prema procjenama američkog Ministarstva finansija, u opticaju se u svakom trenutku nalazi između 70 i 200 miliona dolara u lažnim novčanicama, pri čemu na svakih deset hiljada pravih dolara dolazi jedna krivotvorena novčanica.

Globalna slika, međutim, razlikuje se u zavisnosti od valute i geografije. Zapljene su stalne, a operacija Europola DECOY III u februaru 2026. spriječila je ulazak u opticaj oko 1,2 milijarde eura krivotvorenog novca, pri čemu su policijske i carinske službe iz 18 zemalja presrele više od sedam miliona lažnih novčanica i kovanica namijenjenih evropskom tržištu.

Osim ovako velikih zapljena, Evropska centralna banka posljednjih godina bilježi znatno povoljniju situaciju, u 2024. povučeno je 554.000 krivotvorenih novčanica eura iz opticaja, što iznosi 18 krivotvorina na milion autentičnih novčanica, izuzetno nizak nivo u poređenju s godinama nakon uvođenja eura.

A poeni od 20 i 50 eura najčešće se krivotvore i zajedno čine više od 75 odsto svih povučenih lažnih novčanica. Pad broja krivotvorenih novčanica povezuje se i sa brzim širenjem beskontaktnog plaćanja u Evropskoj uniji.

U Sjedinjenim Američkim Državama situacija je složenija, dijelom i zbog izuzetne globalne rasprostranjenosti dolara. Novčanica od 20 dolara najčešće je krivotvorena u unutrašnjem opticaju u SAD-u, dok je novčanica od 100 dolara najpopularnija meta krivotvoritelja u inostranstvu.

To nije slučajnost, američki dolar je de facto globalna rezervna valuta, a njegov opticaj daleko prevazilazi američke granice. Tamo gdje ima dolara, ima i krivotvorina. Ipak, ni izdaleka sve krivotvorine ne nastaju u improvizovanim štamparijama.

Sjevernokorejski “dolari”

Najsofisticiranija i geopolitički najvažnija priča u ovom području vezana je za Sjevernu Koreju. Prema navodima sjevernokorejskih prebjega, Kim Džong-Il je lično krajem 1970-ih naredio da se sve tajne operacije režima finansiraju krivotvorenim američkim dolarima, sa dvostrukim ciljem: finansiranjem sjevernokorejskih operacija i ekonomskim ratovanjem protiv SAD-a.

Rezultat je bila novčanica koja je ušla u legendu, takozvani „superdolar“.

Od 1989. Sjeverna Koreja štampa lažne američke dolarske novčanice na industrijskom nivou, koristeći profesionalne štamparske prese kojima postiže izuzetno visok nivo preciznosti. Lažne novčanice su toliko kvalitetne da su se pokazale teško uočljivim na međunarodnom tržištu.

Cilj programa bio je prikupljanje sredstava za nuklearni, hemijski i raketni program zemlje, a inicijativa je, prema procjenama istraživača, vođena direktno sa vrha režima zbog svoje veličine i složenosti.

Američke službe zaplijenile su do sada oko 50 miliona „sjevernokorejskih dolara“. Međutim, visoki kvalitet tih novčanica, a ne njihova količina, predstavlja primarnu zabrinutost. Interpol je 2006. izdao posebnu „narandžastu potjernicu“ o superdolaru, upozoravajući policije širom svijeta.

Distribucija lažnih novčanica odvijala se sofisticiranim kanalima. Prema navodima jednog prebjega, u sjevernokorejskoj ambasadi u Moskvi krivotvorene novčanice miješaju se sa pravim dolarima u odnosu jedan prema jedan, pri čemu većina diplomata nije ni svjesna da prima lažne novčanice.

Krajem 2009. Sjeverna Koreja proširila je operaciju i počela da štampa krivotvorene euronovčanice od 200 eura, koje su se prodavale po 75 dolara po komadu i uvodile u opticaj u istočnoj Evropi.

Vlade širom svijeta odgovorile su nizom mjera. SAD je 2013. uveo u opticaj redizajniranu novčanicu od 100 dolara sa trodimenzionalnom sigurnosnom trakom, bojom koja mijenja nijansu pod nagibom i mikroštampanim tekstom koji je izuzetno teško reprodukovati.

Evropska centralna banka kontinuirano unapređuje seriju eura kako bi se otežalo krivotvorenje. Ipak, u prvoj polovini 2024. Njemačka je zabilježila rast od 19 odsto u broju otkrivenih krivotvorenih kovanica, što pokazuje da krivotvorenje nije ograničeno samo na papirni novac.

Uz državne i policijske mjere, u borbu je ušla i tehnologija. Najnovija prijetnja dolazi u obliku takozvanih „supernovčanica“ nove generacije, izuzetno sofisticiranih krivotvorina izrađenih visokorezolucijskim 3D štampanjem i manipulacijom slike uz pomoć vještačke inteligencije, koje je sve teže detektovati.

Kao odgovor, AI algoritmi i sistemi mašinskog učenja sve više se integrišu u opremu za provjeru valuta, što omogućava prepoznavanje obrazaca u realnom vremenu i kontinuirano unapređenje detekcije.

Kraj novčanica

Dugoročno, međutim, sve je glasnija rasprava o tome hoće li sama priroda novca učiniti krivotvorenje fizičkih novčanica manje relevantnim.

Swarup Gupta, vodeći analitičar za finansijske usluge u Economist Intelligence Unitu, istraživačkom odjeljenju The Economista, bez zadrške govori o suštinskoj promjeni: „Čak i sada, u većem dijelu svijeta, gotovina je i dalje dominantan način plaćanja, ali postoje procjene da bi njen udio mogao pasti na svega pet odsto do 2035. godine.“

Ekonomista Esvar Prasad sa Univerziteta Kornel, autor knjige „Budućnost novca“, jedan je od najistaknutijih stručnjaka koji vjeruje da dolazi kraj novčanicama. Predviđa da će kombinacija kriptovaluta, stabilnih kovanica, digitalnih valuta centralnih banaka i drugih digitalnih platnih sistema dovesti do „nestanka fizičke gotovine“.

Međutim, i taj scenario nosi sopstvene rizike. Gupta upozorava da digitalizacija plaćanja ima duboke implikacije na privatnost: „Gotovina je bila jedini potpuno anoniman način čuvanja i razmjene vrijednosti. Digitalna plaćanja su to okončala, što je otvorilo brojna pitanja o privatnosti, ko posjeduje podatke, ko ih dijeli i koje institucije imaju pristup kojim informacijama.“

Dok se rasprava o digitalnoj budućnosti novca vodi u krugovima svjetskih finansijskih institucija, borba protiv krivotvorina odvija se u potpuno drugačijem okruženju — od sjevernokorejskih štamparskih pogona do evropskih organizovanih kriminalnih grupa, od garažnih štampača koje koriste tinejdžeri do diplomatskih torbi ispunjenih mješavinom pravih i lažnih novčanica.

Fizički novac možda postepeno ustupa mjesto digitalnim alternativama, ali dok postoji, ostaje poprište jednog od najdugotrajnijih sukoba između država i kriminalaca.

A taj sukob, sve dostupnija štamparska tehnologija s jedne strane i sve sofisticiraniji sigurnosni elementi s druge, liči na trku u naoružanju koja nema kraja.