Knežević: Ne postoji dokaz koji bi potvrdio da sam ja Miloviću saopštio da se prema njemu sprovode mjere

<!—->Postupak vodi sudija Simo Rašović a optužnicu zastupa specijalni tužilac Jovan Vukotić. I na današnjem ročištu optuženi Dejan Knežević je nastavio da iznosi odbranu.

“Na kontroli optužnice održanoj 10.10.2024. godine naveo sam sljedeće citiram: Vrlo važna činjenica je da je, na osnovu primjene mjera tajnog nadzora i podataka sa SkyECC platforme, još prije oko godinu i po dana, dakle prije mog lišenja slobode, stvorena realna i konkretna mogućnost za procesuiranje najmanje 11 lica iz Crne Gore uključenih u krijumčarenje opojnih droga u predmetu Mtn.br. 83/19. Ove aktivnosti su službenici Odsjeka za borbu protiv droga, Biljana Knežević i Miloš Mrdak, prethodno usaglasili sa specijalnim tužiocem Zoranom Vučinićem. Dakle, radilo se o operativno zaokruženom predmetu sa jasnim dokazima i spremnim osnovom za procesuiranje”, kazao je danas pred sudom Dejan Knežević.

On je dodao da je međutim, po nalogu Glavnog specijalnog državnog tužioca, predmet dodijeljen Specijalnom policijskom odjeljenju.

“Nakon čega je njegova realizacija faktički zaustavljena i odložena u periodu od gotovo dvije godine, bez bilo kakvog razumnog i logičnog objašnjenja. Takvo postupanje je suprotno osnovnim principima efikasnog krivičnog gonjenja, jer se u predmetima organizovanog kriminala postupa hitno, upravo radi sprečavanja daljih krivičnih djela i obezbjeđenja dokaza. Posebno je indikativno da je optužnica protiv mene potvrđena dana 29.11.2024. godine, dok je svega deset dana kasnije, dana 09.12.2024. godine, realizovan predmet „Vessel mtn 83/19″, u okviru kojeg je procesuirano više lica zbog krijumčarenja kokaina na brodu „Budva”. Ovakav tok događaja ne može biti slučajan, naprotiv, on jasno ukazuje na logičan zaključak da se sa realizacijom predmeta svjesno čekalo do potvrđivanja optužnice, jer bi svaka ranija realizacija nedvosmisleno pokazala da su radnje koje sam preduzimao bile zakonite, profesionalne i usmjerene isključivo na otkrivanje i suzbijanje međunarodnog krijumčarenja opojnih droga”, istakao je Knežević i dodao:

“Drugim riječima, pravovremena realizacija ovog predmeta bi direktno negirala činjenične navode optužnice i dovela u pitanje samu osnovanost optužnice protiv mene. Upravo iz tog razloga, odlaganje realizacije predmeta i njegovo aktiviranje odmah nakon potvrđivanja optužnice predstavlja okolnost koja ozbiljno dovodi u pitanje objektivnost u postupanja tužilaštva. Time su se, u značajnoj mjeri, potvrdile i moje sumnje koje sam iznio pred sudom na ročištu dana 10.10.2024. godine. U krajnjem, ova činjenica ide direktno u prilog mojoj odbrani, jer potvrđuje da moje postupanje nije bilo usmjereno na odavanje tajnih podataka, već upravo suprotno – na zakonito i profesionalno otkrivanje i procesuiranje izvršilaca najtežih krivičnih djela.”

“Postupajućem tužiocu Vukotiću je pritom dobro poznata činjenica da je Ljubo Milović u okviru Odsjeka za borbu protiv droga profesionalno sarađivao sa velikim brojem policijskih službenika, kao i da je sa pojedinim kolegama imao i privatne kontakte. Međutim, te okolnosti su svjesno zanemarene kako bi se stvorio pogrešan utisak da sam upravo ja bio jedina osoba koja je sa njim komunicirala ili ga poznavala, što jednostavno ne odgovara stvarnom stanju stvari. Postavlja se pitanje da li je tužilac, stavljanjem MTN-a 83/19 u optužnicu prije realizacije predmeta Vesel”, gdje je na brodu Budva nađeno oko 570kg kokiana svjesno ili nesvjesno ugrozio procesuiranje 11 lica, imajući u vidu da se podaci iz predmeta svakodnevno iznose u sredstvima javnog informisanja, što povećava rizik da osumnjičeni dobiju saznanja o toku istrage. Neka lica su tokom realizacije policijsko-tužilačkih aktivnosti izbjegla hapšenje, što ukazuje na kompromitaciju operativnog postupka”, naveo je Knežević i dodao:

“Moram posebno ukazati Sudskom vijeću na izuzetno važan dokaz koji proizilazi iz komunikacije i dopisa kancelarije oficira za vezu Savezne kriminalističke policije (BKA) SR Njemačke, gospodina Stephana Schweikerta.”

“Naime, iz njegove službene komunikacije jasno proizilazi da je upravo u predmetu zapljene kokaina na brodu „Budva” mtn 83/19, postojala intenzivna, neposredna i kvalitetna saradnja između njemačkih organa i Odsjeka za borbu protiv droga Uprave policije Crne Gore, uključujući i mene lično kao službenika koji je učestvovao u toj komunikaciji. Posebno je značajno da iz same njegove izjave proizilazi da su, nakon realizacije zapljene kokaina, kolege srečne i čestitaju na odličnoj saradnji, što predstavlja direktnu i nedvosmislenu ocjenu uspješnosti zajedničkog rada i profesionalnog postupanja. Dalje, iz zvaničnog dopisa kancelarije oficira za vezu jasno se navodi, citiram: „Koristim priliku da se u ime nadležnih organa SR Njemačke, kao i u ime naše kancelarije, zahvalim na odličnoj saradnji”, istakao je Knežević i naveo da ta formulacija ima izuzetnu dokaznu vrijednost, jer dolazi od međunarodnog policijskog partnera i predstavlja zvaničnu ocjenu mog postupanja u konkretnom predmetu.

Sudu je ukazao na to da iz samog sadržaja dopisa nesporno proizilazi da je postojala direktna komunikacija sa njim, kao i razmjena informacija u cilju sprovođenja istrage i koordinacije aktivnosti između njemačkih i crnogorskih organa.

“Dakle, radilo se o institucionalnoj, zakonitoj i međunarodno koordinisanoj saradnji. Upravo ovaj dokaz direktno ruši konstrukciju optužnice, jer pokazuje da moje postupanje nije bilo neovlašćeno niti protivzakonito, već dio zvanične međunarodne policijske saradnje koja je rezultirala zapljenom velike količine opojne droge i hapšenjem izvršilaca. Jer, da je postojalo bilo kakvo nezakonito postupanje, ono sigurno ne bi bilo ocijenjeno kao „odlična saradnja od strane Savezne kriminalističke policije Njemačke, već bi proizvelo suprotnu reakciju. Drugim riječima, dok tužilaštvo pokušava moje postupanje predstaviti kao krivično međunarodni partneri ga jasno i nedvosmisleno ocjenjuju kao primjer profesionalnog zakonitog i uspješnog rada”, naveo je u odbrani.

Knežević je zatim govorio u odnosu na, kako je kazao, drugo navodno odavanje tajnih podataka.

“Ističem da sam već prethodno ukazao na razloge zbog kojih je optužnica vraćena na dopunu od strane sudskog vijeća, na okolnosti koji je sadržaj MTN-a, 25/17 i koje su to moje poruke iz kojih prozili eventualno postojanje osnovane sumnje, a što tužilaštvo nije dopunilo u optužnici…. Navodi optužnice odnose se na period od 12.07.2017. godine do 12.05.2018. godine i mjere tajnog nadzora određene naredbom sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Mtn.br. 25/17 od 12.07.2017. godine, koje su produžavane naredbama od 12.09.2017. godine i 10.01.2018. godine. Tužilaštvo tvrdi da sam Ljubu Miloviću saopštio da se prema njemu sprovode mjere tajnog nadzora. Međutim, optužnica ne sadrži nijedan konkretan dokaz koji bi potvrdio takvu tvrdnju. Posebno je važno naglasiti da u spisima predmeta ne postoji nijedan neposredan dokaz koji bi potvrdio da sam upravo ja Ljubu Miloviću saopštio da se prema njemu sprovode mjere tajnog nadzora. Ne postoji nijedna poruka, telefonski razgovor, zapisnik, svjedočenje ili drugi materijalni dokaz koji bi potvrdio takvu komunikaciju između mene i Ljuba Milovića. Zaključak tužilaštva zasniva se isključivo na naknadnoj interpretaciji komunikacije između trećih lica, vođene više godina tj. 2 do 3 godine nakon događaja na koji se optužba odnosi”, kazao je on i dodao:

“Naime, tužilaštvo svoju tvrdnju zasniva na komunikaciji između navodno Ljuba Milovića i navodno Radoja Zvicera putem aplikacije SKY ECC, 23 novembra 2020. i 25 februara 2021. godine, odnosno dvije do tri godine nakon perioda na koji se optužba odnosi. U toj navodnoj komunikaciji Ljubo Milović 23.11.2020. godine, šalje poruku navodno licu radoje Zviver a tužilaštvo navodi poruke: „Mene su slušali”, „6 mjeseci”, „Pa još 6″, kao i „Al sam znao preko D”, pa tužilaštvo navodi poruke 25.02.2021. godine: „I mene je na mjere držao, da nije Deja bilo nikad saznao ne bih”.

“Posebno je važno naglasiti da je tužilaštvo prilikom interpretacije SKY ECC komunikacije potpuno izostavilo širi kontekst ukupne komunikacije između navodnih skyecc korisnika. Naime, iz uvida u dva Excel fajla koji sadrže skyecc komunikaciju za koje tužilaštvo tvrdi da su navodni korisnici Milović | Zvicer, proizilazi da u periodu od 23.11.2020. godine do 25.02.2021. godine postoji ukupno 9.658 poruka razmijenjenih između navedenih lica. Uprkos tako obimnoj komunikaciji, tužilaštvo izdvaja svega nekoliko pojedinačnih poruka i na osnovu njih pokušava izvesti zaključak o navodnom odavanju tajnih podataka iz perioda 2017-2018. godine”, saopštio je Knežević sudu.

Naglasio je da je takav pristup predstavlja selektivno korišćenje dokaza, jer se zanemaruje cjelokupan kontekst komunikacije koja obuhvata hiljade poruka, dok se samo pojedini fragmenti izdvajaju i interpretiraju na način koji odgovara konstrukciji optužbe.

“Dodatno, kada se analiziraju podaci o trajanju mjera tajnog nadzora određenih naredbom Mtn.br. 25/17, proizilazi da iste nijesu trajale 6 mjeseci pa još 6 mjeseci”, kako se navodi u predmetnoj SKY ECC komunikaciji, već približno 7 mjeseci. Ova činjenica je od posebnog značaja, jer ukazuje da sadržaj komunikacije na koju se tužilaštvo poziva nije precizan niti zasnovan na stvarnimi pouzdanim podacima, već predstavlja slobodnu interpretaciju ili nagađanje učesnika komunikacije”, navodi on.

Dalje je ukazao da na strani 314 optuznice tuzilac navodi da postoji osnovana sumnja da je u jednom period zvršavanja navedenih mjera tajnog nadzora bio raspoređen kao glavni policijski inspektor u Grupi za istrage krivičnih djela organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina u Specijalnom policijskom odjeljenju, Sektoru kriminalističke policije.

“Dakle, upravo u dijelu Specijalnog policijskog odjeljenja koji je izvršavao navedene mjere tajnog nadzora, označene stepenom tajnosti „Povjerljivo” i „Tajno”, te da je u toku trajanja istih svom drugu okrivljenom Ljubu Miloviću saopštio da se prema njemu iste primjenjuju. U SPO sam počeo da radim dana 29.03.2018. godine,. Odmah po prelasku učestvovao sam u višemjesečnoj istrazi dvostrukoga ubistva u Podgoricu. Nijesam imao pristup u tom periodu, nijednom drugom predmetu iz nadležnosti SPO. Ovo se može provjeriti uvidom u dokumentaciju “Povjerljivo” i “Tajno” jer po zakonu o tajnosti podataka u UP se vodi precizna evidencija ko je, i kada pristupio tajnim podacima, vrijeme, mjesto uz potpis lica koje je pristupilo podacima. Takodje, se može provjeriti da li sam u vezi tog predmeta učestvovao na bilo kom sastanku koji se odnosi na taj predmet. Tužilaštvo nije na ove okolnosti saslušalo kolege iz SPO koje su radili na predmetu, na osnovu čega bi se došlo do zaključka da li sam ja bio u posjedu takve informacije”, istakao je on i dodao:

“Kao što sam u svojoj ranijoj izjavi naveo, sjećam se da me Milović kontaktirao telefonski putem negdje u ljeto 2017 godine i prenio mi da ima informaciju da ga prate i slušaju. Pitao sam ga da li radi nešto nezakonito, a nakon što mi je odgovorio negativno uzvratio sam mu riječima „zašto se onda sjekiraš”. Ovaj razgovor sam prihvatio, kao dio našeg mentaliteta gdje svi misle da su praćeni i prisluškivani i nijesam mu pridavao veći značaj. Tužilšatvo da je htjelo i imalo želju moglo je provjeriti ovu okolnost na koju ukazujem 3 godine.”

Dodao je da je posebno važno naglasiti da je tužilaštvo prilikom interpretacije SKY ECC komunikacije potpuno izostavilo širi kontekst ukupne komunikacije između navodnih skyecc korisnika.Ukazao je da kada se analiziraju podaci o trajanju mjera tajnog nadzora određenih naredbom Mtn.br. 25/17, proizilazi da iste nijesu trajale 6 mjeseci pa još 6 mjeseci”, kako se navodi u predmetnoj SKY ECC komunikaciji, već približno 7 mjeseci.

“Ova činjenica je od posebnog značaja, jer ukazuje da sadržaj komunikacije na koju se tužilaštvo poziva nije precizan niti zasnovan na stvarnimi pouzdanim podacima, već predstavlja slobodnu interpretaciju ili nagađanje učesnika komunikacije”, smatra on.

Naveo je da je u SPO počeo da radi 29.03.2018. godine i da je odmah po prelasku učestvovao u višemjesečnoj istrazi dvostrukoga ubistva u Podgoricu.

“Nijesam imao pristup u tom periodu, nijednom drugom predmetu iz nadležnosti SPO. Ovo se može provjeriti uvidom u dokumentaciju “Povjerljivo” i “Tajno” jer po zakonu o tajnosti podataka u UP se vodi precizna evidencija ko je, i kada pristupio tajnim podacima, vrijeme, mjesto uz potpis lica koje je pristupilo podacima. Kao što sam u svojoj ranijoj izjavi naveo, sjećam se da me Milović kontaktirao telefonski putem negdje u ljeto 2017 godine i prenio mi da ima informaciju da ga prate i slušaju. Pitao sam ga da li radi nešto nezakonito, a nakon što mi je odgovorio negativno uzvratio sam mu riječima „zašto se onda sjekiraš”. Ovaj razgovor sam prihvatio, kao dio našeg mentaliteta gdje svi misle da su praćeni i prisluškivani i nijesam mu pridavao veći značaj. Tužilšatvo da je htjelo i imalo želju moglo je provjeriti ovu okolnost na koju ukazujem 3 godine. Stoga se zaključak tužilaštva o navodnom odavanju tajnih podataka zasniva na interpretaciji komunikacije između drugih lica, a ne na neposrednom dokazu da sam ja imao pristup predmetnim informacijama i da sam ih svjesno i neovlašćeno saopštio trećem licu”, istakao je on i dodao.

“Zaključivanje tužilaštva da sam ja “D” ili “Dejo” je krajnje proizvoljno i to 2 godine, 6 meseci posle navodnoga dogadjaja. Ova činjenica jasno pokazuje da se oznaka „Dejo” u navedenoj komunikaciji ne odnosi na jedno određeno lice, već na više različitih osoba, u zavisnosti od konteksta razgovora.”

“Kao ilustraciju proizvoljnosti zaključivanja tužilaštva, ukazujem da se u navodne komunikaciji između Ljuba Milovića i Radoja Zvicera u periodu od septembra 2020. do februara 2021. godine gdje se pominje više različitih lica sa imenom ili nadimkom „Dejo”, i to, između ostalog: „Dejo Komarac”, „Dejo Tomović” i „Dejo Delibašić”. Moram ponoviti, a što sam I dostavio napismeno Sudu da se iz komunikacija sa kriptovanog naloga 5S7GLO, za koji tužilaštvo tvrdi da ga je navodno koristio Ljubo Milović, nesporno je utvrđeno da se nadimak ili ime „Dejo” odnosi na najmanje 15 različitih osoba, sa različitim prezimenima, nadimcima i kontekstima. Samim tim, zaključak tužilaštva da se svako pominjanje imena „Dejo” automatski odnosi na jedno lice predstavlja paušalnu, neosnovanu i metodološki pogrešnu interpretaciju. dokaza. Pored toga, tužilaštvo bez ikakvog dodatnog dokaza proizvoljno zaključuje da se upravo to ime odnosi na mene”, naglasio je on.

Ukazao je da je jedini navodni član ove organizovane kriminalne grupe kojeg tužilaštvo ne tereti za korišćenje Sky ECC komunikacije.

“Činjenica da toga nema, govori sama za sebe. Iz svega navedenog proizilazi da tužilaštvo nije pošteno i potpuno prezentovalo dokaze, iako ima profesionalnu i zakonsku obavezu da sudu predoči i one dokaze koji idu u korist optuženog. Međutim, umjesto toga, uvek sam koristio isključivo jedan službeni telefon sa službenom SIM karticom, što dodatno potvrđuje da nisam imao nikakvih nezakonitih namjera ili aktivnosti. Ova okolnost jasno ukazuje na moju profesionalnost i posvećenost zakonskim obavezamą, čime se dodatno potkrepljuje neosnovanost optužbi koje su mi upućene. Ovakvom optužnicom tužilaštvo je napravilo presedan i uvodi pravnu nesigurnost, jer na bazi posrednih, neprovjerenih činjenica, bez i jednog direktnog dokaza olako optužuje i stigmatizuje ljude, što je konkretno u mom slučaju dovelo do nepovratne štete po moj ugled i dostojanstvo koji sam čitav život i uz veliko odricanje gradio. Već na prvom saslušanju kod tužioca, tražio sam da se poligrafski testiram pogotovo na činjenice vezane za novac ili saznanja za neke od radnji ove navodne krim, organizacije. To mi nije omogućeno jer to po riječima tužioca nije dokaz, ali jeste indicija koja je mogla poslužiti tužiocu u ocjeni da li govorim istinu ili ne u pogledu nekih činjenica koje, kao što sam to već naveo tužilac nije provjeravao, već ih je iako se radilo o komunikaciji koju nijesam lično vodio, dakle o posrednoj komunikaciji, tužilac prihvatao što bi se narodskim rječnikom reklo zdravao za gotovo. Sa ponosom mogu da isatknem da nikada u toku karijere nisam stekao 1 euro na nečasan način, niti sam imao bilo kog drugog poslodavca osim državnog organa kojem sam u skladu sa zakonom služio”, istakao je Knežević i dodao.

“Takodje, nikada nijesam strijepio da se provjeri moja imovina, životni stil i mene i moje porodice, a dovoljno o tome govori činjenica da živim u stanu roditelja vec 50 godina iako sam proveo 24 godine na najsloženijim i najosjetljivim poslovima u UP.”

“Na kraju da konstatujem da je optužnica napisana vrlo konfuzno, zasnovana na neprovjerenim pretpostavkama, razgovorima u kojima ja nijesam učesnik i bez ijednog dokaza da sam uradio bilo koju inkriminiranu stvar. lako sa druge strane, postoje komunkacije, koje da ih je tužilac cijenio sa jednakom pažnjom kao one na kojima je pokušao da zasnuje optužbe, do ovog postupka nikada ne bi ni došlo. U situaciji, kada se za vrijeme moga mandata vd pomoćnika dirktora UP zaduženog za kriminalističku policiju podnosi krivična prijava protiv pripadnika kriminalne organizacije, kojoj sam po ocjeni tužilatva prihvatio da služim, na bazi operativnih saznanja iniciraju MTN u odnosu na njih i realizuju rekordne zaplijene opojnih droga, pri čemu se od strane međunarodnih partnera, ja za te akcije nagrađujem, ostaje nejasno kako je tužilaštvo došlo do zaključka da sam postao pripadnik ove kriminalne grupe i odavao tajne podatke, od kojih su samo štetu imali pripadnici te kriminalne grupe. Da je bilo dokaza optužnica je mogla biti napisana u dvije strane, sa konkretnim navođenjem koje sam podatke, kada, kome i na koji način odao, koju sam to pomoć pružio kriminalnoj strukturi i kakve su benefite i oni, a i ja od tog posla imali. Umjesto ovih konkretnih činjenica imamo roman u vidu nagadjanja, pretpostavki, predrasuda, činjenica koje se međusobnim logičkim povezivanjem ne inerpretirati na način kako to tužilaštvo radi”, zaključio je Knežević.

Podsjećamo, na optužnici Specijalnog tužilaštva nalaze se Ljubo Milović, Milo Božović, Dejan Knežević, Radoje Zvicer, Ivan Stamatović, Nebojša Bugarin, Petar Lazović, Milan Popović, Miloš Mišurović, Marko Novaković, Ivan Nikolić, Goran Stojanović, Božidar Jabučanin, Aleksandar Keković, Vladimir Bajčeta, Tihomir Adžić, Filip Zindović (koji se ranije prezivao Kljajević), Darko Knežević, Ivan Mijatović i Dražen Milović.

Navodi istrage:

Prema ranijim informacijama iz tužilaštva, neki od optuženih u ovom predmetu se terete za više krivičnih djela.

“Lj. M., M. O., I. S., N. B., P. L., M. P., B. J., M. M., A. K., V. B., G. S., D. M., F. Z., I. N., T. A., M. N., D. K., M. B., za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, protiv Lj. M., M. O., I.S., N.B., P.L., M.P., B.J., M.M., A.K., V.B., M.N., R.Z., D.M., F.Z., M.B. i I.M., za krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga – oko 4 t i 300 kg kokaina, protiv Lj. M., I. S., M. O., B. J. i M. N., za krivična djela pranje novca – oko sedam miliona eura, protiv M. M., A. K. i Lj. M., za krivična djela izazivanje opšte opasnosti i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, protiv D. K., za krivična djela odavanje tajnih podataka i protiv D. K., za krivično djelo zloupotreba službenog položaja, izvršena je u periodu od 2019. do februara 2021. godine, u Crnoj Gori, ali i pojedinim državama Evrope i Južne Amerike”, saopštio je ranije specijalni državni tužilac Vukas Radonjić.