Koliko je Iran naoružan i može li da obnovi arsenal raketa?

Uprkos tvrdnjama SAD i Izraela da su iranski raketni kapaciteti znatno oslabljeni ili uništeni, Iran i dalje izvodi napade.

Rat SAD-a i Izraela protiv Irana traje skoro mjesec dana, iranske rakete i dalje gađaju Izrael i zemlje Persijskog zaliva, uprkos tvrdnjama SADi Izraela da su uništili zalihe raketa.

„Sposobnost lansiranja raketa je smanjena, ali nije iscrpljena. I to je značajno,“ rekla je za DW Burdžu Ozčelik, analitičarka za iz Royal United Services Institute (RUSI).

Keli Griko iz američkog trusta mozgova Stimson Center napisala je na Iksu da su napadi na iranske vojne baze i skladišta imali smanjen efekat zbog onoga što opisuje kao operativni zaokret irana ka preciznijim i strateški bolnijim udarima.

„U prvim danima rata Iran je ispalio više od 500 balističkih raketa i preko 2.000 dronova. Tačnost pogodaka: ispod pet odsto. Odbrana je izdržala. U naredne dvije nedelje stopa lansiranja pala je za preko 90 procenata. A onda se dogodilo nešto nepredvidivo: stopa pogodaka je počela da raste. Iran je ispaljivao manje, ali pogađao češće,“ napisala je Keli Griko.

Kao i kod mnogih aspekata ovog rata, stvarnu veličina preostale iranske vojne moći i dalje je teško precizno ocijeniti. Pa šta tačno znamo?

S obzirom na to da zalihe raketa Irana nisu bile javno dostupne ni pre ovog sukoba, teško je tačno odgovoriti na ovo pitanje. Izraelska vojska je prije rata procjenjivala oko 2.500 raketa, dok neki nezavisni eksperti navode i do 6.000.

U svakom slučaju, prema američkom Direktoratu nacionalne obavještajne službe, Iran je prije rata imao najveći i najraznovrsniji arsenal na Bliskom istoku.

Centar za strateške i međunarodne studije naveo je da te rakete uključuju balističke rakete Sedžil, Gadr i Koramšar sa dometom od 2.000 km, Emad (1.700 km), Šahab-3 (1.300 km) i Hovejzeh (1.350 km). Međutim, nedavni pokušaji napada na britansko-američku vojnu bazu na Dijego Garsija u Indijskom okeanu, gotovo 4.000 km udaljenu od Irana, sugerišu da Iran posjeduje i rakete većeg dometa.

Naravno da se ispaljivanjem velikog broja raketa u posljednjih nekoliko nedjelja, i zbog američko-izraelskih napada na postrojenja za proizvodnju oružja, iranski arsenal smanjio – ali, niko van najužeg kruga visokih zvaničnika u Iranu ne zna tačno u kojoj mjeri.

„Zato, i vidimo da Revolucionarna garda i dalje napada i de fakto zatvara Hormuški moreuz – ključnu tačku za iranski režim. Stoga je malo vjerovatno da će cijeli iranski balistički program biti uništen tokom ove faze operacije SAD i Izraela,“ dodala je Ozčelik.

Metju Pauel, predavač na Univerzitetu Portsmout u Engleskoj, rekao je za DW da su „procjene početkom februara bile oko 80.000 dronova Šahed“, ali je dodao da je tačnost te brojke upitna i da je teško utvrditi koliko ih je upotrijebljeno u toku rata.

„Dronovi su izuzetno značajni za vojnu moć Irana“, dodao je on. „Relativna cijena dronova u poređenju sa drugim vazduhoplovnim sredstvima omogućava Teheranu da projektuje vojnu silu i širi politički uticaj širom regiona uz znatno manje troškove. Dronovi omogućavaju Iranu da pogodi vitalnu infrastrukturu u protivničkim državama zahvaljujući prirodi samog sistema naoružanja, naročito modela Šahed 136, koji je teže uništiti nego veće balističke rakete.“

Sjedinjene Američke Države troše približno milijardu dolara (0,86 milijardi eura) dnevno na rat u Iranu, a Pauel je napomenuo da je važno istaći da je „cijena sistema naoružanja neophodnih za uništavanje dronova značajno veća od cijene samog drona.“

Još jedna prednost upotrebe dronova za Iran jeste to što se mogu brzo nadomijestiti – barem u mirnodopskim okolnostima. „Procijenjeni kapacitet je oko 10.000 dronova Šahed mjesečno u uslovima mira“, kaže Pauel, uz napomenu da u trenutnim ratnim uslovima te brojke nisu poznate.

Projektili su mnogo složeniji. Ipak, čini se da je Iran sposoban da obnavlja zalihe. Iran je uspostavio strukture za ponovno naoružavanje, a podaci SIPRI-ja za period 2021–25. pokazuju da Iran uvozi samo 0,05 odsto ukupnog svjetskog uvoza oružja.

Prošle sedmice, general Ali Mohamad Naeini, portparol Iranske revolucionarne garde, rekao je državnoj novinskoj agenciji IRNA da zemlja proizvodi projektile „čak i tokom ratnih uslova, što je nevjerovatno, i da nema posebnih problema sa skladištenjem". Nedugo nakon te izjave, Naeini je navodno poginuo u vazdušnom napadu.

Pravo pitanje je može li Iran proizvoditi dovoljno brzo da nadomijesti ono što gubi usljed uništavanja od strane neprijatelja.

Aleks Plitsas, bivši zvaničnik Pentagona, rekao je za kanadsku CBC da je Iran na početku rata mogao proizvoditi oko 300 mjesečno, ali procjenjuje da je to sada možda palo na 40 mjesečno ili manje.

I dok SAD i Izrael tvrde da su pogodili ključne ciljeve na površini, naširoko se izveštava da u različitim iranskim provincijama postoji najmanje pet podzemnih „gradova projektila“, uključujući Kermanšah i Semnan, kao i oblasti blizu Persijskog zaliva.

Prema riječima Burdžu Ozdželik, neutralizacija iranske prijetnje na duže staze osnovni je cilj SAD i Izraela: „Cilj je oslabiti sposobnost režima da povrati, ponovo izgradi i popravi svoj raketni program kada se rat završi, kao i u budućnosti. Vjerujem da je to trenutni cilj, kao što je bio i od samog početka ovog rata “