Maternji jezik grli i pruža neku vrstu ljubavi

Francuska književnica Kamij Lorans bila je proteklog vikenda gošća tribine „Crna Gora i Francuska – književne i kulturološke tendencije i poređenja“ koju je Matica crnogorska realizovala u saradnji s Francuskim institutom i Ambasadom Francuske u Crnoj Gori u okviru Dana frankofonije.

S gošćom su razgovarale profesorice francuskog jezika na Filološkom fakultetu UCG Jasmina Nikčević i Jasna Tatar-Anđelić. Lorans je u Crnu Goru došla u svojstvu generalne sekretarke Akademije Gonkur koja ove godine prvi put dodjeljuje nagradu laureatu iz Crne Gore.

Nikčević je, kako je saopšteno iz Matice, istakla da je značajno za našu državu da se u godini u kojoj se obilježava 20 godina nezavisnosti i izvjesno približavanje Evropskoj uniji dešavaju povezivanja mladih, obrazovanih ljudi sa savremenim kulturnim tendencijama i dometima jedne velike Francuske.

Akademija Gonkur već decenijama ima praksu rada na širenju frankofonije, a na današnji dan dodjeljuje se u pedesetak zemalja.

“Maternji jezik nije samo nešto što nam omogućava svakodnevni praktični život, materijalnu, ekonomsku i bilo koju drugu svakodnevnu komunikaciju, već je to sredstvo za širenje književnih ideja. U tome je i značaj ovih dodjela stranih Gonkur nagrada i zaista sam u saradnji i radu sa vašim studentima osjetila tu radost i važnost jednog takvog poduhvata i koliko studentima pričinjava zadovoljstvo da prepoznaju ljepotu forme književnog stila i načina izražavanja, ali i teme”, rekla je Lorans.

Tatar-Anđelić se osvrnula na teme kojima se Lorans bavi u svojim djelima.

“Ona prvenstveno istražuje konstrukciju ženskog identiteta, ljubav u svim oblicima, toksične i manipulativne odnose, granične linije ljubavi i mržnje ispitivanje jezika i narativne vještine i mogućnosti”, rekla je Tatar-Anđelić, dok je autorka istakla da je ljubav njeno veliko polje istraživanja.

“Ljubav u najširem smislu, a naročito kad je u pitanju istraživanje odnosa između muškarca i žene. Uvijek me zanimala ta razlika koja postoji u konceptu ljubavi s jedne i s druge strane, a dodatno sam bila fascinirana tim razlikama i kroz to je išlo i istraživanje ženske sudbine, zato što je bilo fascinantno da kroz svojih šezdesetak godina pratim razvoj feminističkih ideja, odnosa prema ženi, koliko je evoluirala i razvila se, promijenila ženska sudbina i žensko pitanje tokom godina. I bila sam u situaciji da u Francuskoj prisustvujem rađanju pokreta za prava žena pa sve do skorašnjih modernijih pokreta kao što je #metoo koji sam otkrila zahvaljujući svojoj kćerki”, rekla je Kamij Lorans.

Pored feminizma, Lorans se bavi i jezikom, tražeći smisao i igrajući se riječima, i tvrdi da joj je upravo jezik spasio život.

“Kad kažem maternji jezik, za mene je to u bukvalnom smislu neka majka koja me obuhvata, grli i pruža mi neku vrstu ljubavi. Moja je namjera da kroz svoje tekstove tu ljubav jeziku i književnosti vratim. Dakle, ja volim volim riječi i riječi vole mene “, kazala je Lorans.

Ona je govorila i o intertekstualnosti u svojim djelima, ljubavi prema rječnicima, a bilo je riječi i o sličnostima između crnogorskog i francuskog kulturnog koda koji, između ostalog, drugačije tretiraju mušku i žensku djecu.

“Imam probleme da objasnim svojoj kćerki da nije tako davno bilo da moja majka nije smjela da radi bez dozvole mog oca i da nije smjela da potpiše ček bez dozvole. Taj moj otac je bio osoba koja je željela da ima sina i dozvolio je sebi da ga to obilježi i ja sam rasla svjesna njegovog razočaranja”, poručila je Lorans.

U svojim romanima Kamij Lorans takođe razmatra i uticaj virtuelnog svijeta, vještačke inteligencije i društvenih mreža na emocionalne odnose.