Poraz slabi premijerku pred izbore i otvara prostor za ujedinjenje opozicije, dok nezadovoljstvo građana nadjačava argumente vlade
Italijanski birači odbacili su ključnu reformu pravosuđa koju je zagovarala premijerka Đorđa Meloni, pokazali su prvi rezultati prebrojavanja glasova, što predstavlja udarac za njenu desničarsku koaliciju uoči opštih izbora naredne godine.
Blok „Ne“, koji podržava opozicija, osvojiće oko 54 odsto glasova, naspram 46 odsto koliko dobija vladin tabor „Da“, saopštila je državna televizija RAI na osnovu analize ranih rezultata.
I televizijska grupa Mediaset, koja je uglavnom naklonjena vladi, projektovala je isti ishod.
Meloni je danas priznala poraz poručivši na društvenim mrežama da je rezultat „propuštena prilika da se Italija modernizuje“.
Izlaznost je bila blizu 60 odsto, znatno viša od očekivane nakon napete kampanje koja je razotkrila duboko uzajamno neprijateljstvo između desničarske koalicije i italijanskog pravosuđa, što će ostaviti trajne posljedice.
Ako se početne projekcije potvrde, poraz bi mogao označiti prekretnicu za Meloni, lišavajući je pobjedničke harizme u očima italijanskih birača nakon četiri godine uspjeha na lokalnim i nacionalnim izborima.
Nasuprot tome, ovaj rezultat mogao bi da oživi podijeljenu ljevicu, dajući dvjema najvećim opozicionim partijama, Demokratskoj partiji i Pokretu pet zvijezda, podsticaj da formiraju širok savez protiv Meloni i njenih saveznika.
Mada je Meloni odlučno odbacila mogućnost da podnese ostavku zbog rezultata, izbjegavajući sudbinu bivšeg premijera Matea Rencija, čiji je mandat naglo okončan nakon neuspjelog ustavnog referenduma 2016. godine, poraz će je ipak ostaviti ranjivom, smatraju analitičari.
Tajming referenduma pokazao se kao izazov za Meloni, jer Italijani ne gaje simpatije prema njenom savezniku, američkom predsjedniku Donaldu Trampu, a strahuju i da će američko-izraelski rat protiv Irana dodatno povećati ionako visoke cijene energije.
Istraživači javnog mnjenja naveli su uoči glasanja da će mnogi koji su glasali „Ne“ to vjerovatno učiniti kako bi izrazili nezadovoljstvo administracijom Meloni, a ne zato što su se bavili suštinom veoma tehnički složene reforme.
Referendumom je bilo predloženo razdvajanje karijera sudija i javnih tužilaca, kao i podjela samoupravnog tijela magistrata, Visokog savjeta pravosuđa (CSM), na dva dijela, pri čemu bi članovi bili birani žrijebom, a ne glasanjem.
Vlada je tvrdila da su promjene neophodne kako bi pravosuđe snosilo veću odgovornost za svoje greške, kako bi se uklonila moguća pristrasnost sistema i spriječilo da politički motivisane frakcije dijele najviše funkcije svojim pristalicama.
Po priznanju same vlade, ove promjene ne bi riješile jedan od glavnih problema koji opterećuju Italiju – ozloglašeno spor pravosudni sistem koji koči ekonomiju.
Sindikat magistrata i opozicione stranke tvrdili su da bi reforma potkopala autonomiju pravosuđa, dajući Meloni faktičku kontrolu nad magistraturom – što je ona negirala.
Pobjeda na referendumu vjerovatno bi ohrabrila premijerku da nastavi sa drugim značajnim ustavnim promjenama, poput uvođenja neposrednog izbora premijera.
Vjerovatno odbacivanje reforme od strane birača ostavlja je oslabljenom na domaćem planu, dok se suočava sa stagnirajućom ekonomijom i složenim međunarodnim izazovima. To bi moglo oslabiti i njen položaj u Evropi, gdje je ranije smatrana neočekivano otpornom i politički dugovječnom.
