Nemački san o „savršenom“ stranom stručnjaku

Gido Zajfen, direktor kompanije Omeksom Hohšpanung, kaže da je sve teže pronaći stručne radnike za velike dalekovode koje njegova kompanija gradi širom Nemačke. Posao podrazumeva da su radnici nedeljama daleko od porodica i od kuće, i to mnoge odbija. On kaže: „Raditi na terenu više nije seksi u Nemačkoj.”

Nada se da će preko nemačko-vijetnamskog razvojnog projekta pronaći nove radnike. Vijetnam prelazi na obnovljive izvore energije, a u tome mu pomaže Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ). Najpotrebniji su monteri dalekovoda, pa je vijetnamski elektrodistributer EVN otvorio centar za obuku.

Omeksom želi da se uključi svojim iskustvom i znanjem. Kompanija želi da obuči instruktore iz EVN-a u Nemačkoj kako bi i oni u Vijetnamu mogl i da rade prema nemačkim standardima i da izdaju potvrde Nemačke industrijske i privredne komore. U tom centru GIZ organizuje i kurseve nemačkog jezika.

Perspektiva i u Nemačkoj i u Vijetnamu

Cilj je da se osposobi dovoljno montera da se približno polovini može ponuditi posao u Nemačkoj — to je oko 200 ljudi, kaže Zajfen. On to naziva situacijom obostranog dobitka. Time što vijetnamski polaznici imaju mogućnost da odu da rade u Nemačku, EVN veruje da može da učini to zanimanje u Vijetnamu mnogo vrednijim i privlačnijim.

Nemačka vlada podstiče projekte koji istovremeno privlače kvalifikovane radnike i unapređuju obrazovne sisteme u njihovim zemljama. Ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) već godinama pomaže državama globalnog juga u stručnom obrazovanju, a sada želi da u to snažnije uključi nemačke kompanije. Nova inicijativa naziva se „WE Fair: Privreda i razvojna politika za pravedan pristup stručnim radnicima“.

Ministarka razvoja Rim Alabali Radovan upozorila je na ubrzano starenje Nemačke: više od petine zaposlenih stariji su od 55 godina i u narednih deset godina otići će u penziju. Demografi procenjuju da će Nemačkoj svake godine biti potrebno oko 400000 stranih radnika. Da bi se to postiglo, trebalo bi da dolazi oko 1,6 miliona ljudi godišnje.

Iluzija o savršenom migrantu koji obožava Nemačku

Sve je važnije da se privuku doseljenici iz azijskih, afričkih i latinoameričkih zemalja, jer te zemlje imaju mlado i često dobro obrazovano stanovništvo. Mnogi mladi traže priliku u inostranstvu, a njihove vlade žele jasne i pouzdane puteve radne migracije. Pravila moraju biti transparentna, uključivati informacije o radnim uslovima i platama, a programi obuke treba da važe i u Nemačkoj i u zemljama iz kojih radnici dolaze. Troškovi i rizici treba da budu podeljeni, a polaznici moraju biti u stanju da plate i troškove selidbe i usavršavanja.

U inicijativu su uključena i privredna udruženja, sindikati i migrantske organizacije. Njihov zadatak je da pomognu u pripremi, a posebno u integraciji radnika. Kompanije, međutim, često imaju nerealna očekivanja. Edit Otijende Lavani, Kenijka koja vodi konsultantsku kompaniju i organizaciju „Giving Africa a New Face“ u Minhenu, upozorava da kompanije ponekad očekuju „gotov proizvod“ koji može odmah da radi. „Zamisle da će doći ljudi koji znaju nemački, brzo se uklapaju, otporni su i oduševljeni Nemačkom. A to nije stvarnost."

Dolaze ljudi koji su jednostavno – drugačiji

Interkulturni savetnik Gerhard Hajn dodaje da se poteškoće često javljaju zbog drugačijih kulturnih pozadina. „Ne radi se o tome da je rečenica gramatički tačna, nego o tome da su komunikacija i odnosi između šefova i zaposlenih u Nemačkoj drugačiji." U svakodnevici se pojavljuju prepreke koje novopridošli teško savladavaju. „Treba biti svestan da dolaze ljudi koji u 80 odsto slučajeva funkcionišu drugačije nego Nemci.“

Mnogi kandidati moraju da čekaju godinama zbog puke birokratije. Markus Leč, glavni direktor Industrijske i privredne komore u Nirnbergu, opisuje kako je u postupak upleteno previše različitih službi, a kancelarije za strance – naročito u velikim gradovima – hronično su preopterećene.

Problem je i u glavama – Nemaca

Ni „ubrzani postupci“ često ne ubrzavaju ništa. Leč kaže da njihov Desk za dobrodošlicu sarađuje sa kancelarijama za strance u tim postupcima, ali ni to ne garantuje brzinu. Zato komora preuzima deo posla: proverava dokumente i predaje ih u ime kompanija i radnika, pa kancelarije za strance lakše i brže obrađuju predmete jer dolaze od proverenog partnera.

Leč upozorava da Nemačka ne sme da misli samo na dolazak. Potrebno je razmišljati i o tome kako ljude zadržati. Prvi put je 2024. godine više ljudi napustilo Nemačku nego što ih je došlo. Strani radnici često odlaze jer im se ne ispune očekivanja.

Preduzetnica Jasmin Arabian Vogel, koja u Hanoveru vodi zdravstveni i socijalni centar sa 250 zaposlenih, kaže da je ključ u tome kako se Nemačka odnosi prema pridošlicama. „Još smo privlačni stranim radnicima, ali ako želimo da tako i ostane, sve zavisi od toga kako postupamo s ljudima koji su već ovde.“ Po njenom mišljenju, Nemačkoj je potreban potpuno drugačiji politički i društveni način razmišljanja o doseljavanju — inače ova inicijativa neće uspeti.