Neočekivani znaci depresije koji uopšte ne djeluju kao depresija

Istraživači koji su razgovarali s adolescentima koji pate od depresije otkrili su da su mnogi upravo taj osjećaj opisivali sopstvenim riječima, koristeći izraze poput "odrađujem stvari mehanički" ili "živim na autopilotu", kao da iz daljine gledaju kako se njihov život odvija

Ovo su suptilni znaci koji su mogli da vas sačuvaju dugog i usamljenog puta.

Prepoznajte ih na vijeme kako bi spriječili godine depresije i kako biste imali mnogo više vremena da živite punim plućima, radite smislen posao i uživate u izuzetnim odnosima.

Normalno je da ponekad nemate mišljenje o tome šta ćete raditi ili kuda ćete ići, ali kada većinu vremena nemate stav, to može biti jedan od suptilnih znakova depresije. Razmislite o toj riječi sasvim doslovno: "deprimirati". Deprimirati sebe znači ne izražavati sebe ili potiskivati izražavanje. Zašto bismo potiskivali svoje izražavanje tako što nemamo mišljenje?

Jedan od glavnih razloga je strah od odbacivanja. Možda se bojimo da, ako iznesemo svoje mišljenje, drugi ljudi u našem životu neće se s njim složiti, pa negdje duboko u sebi "odlučimo" da je najbolje da ćutimo.

Studija objavljena 2024. godine u časopisu Australian & New Zealand Journal of Psychology pokazala je da je samoućutkivanje povezano s depresijom u različitim kulturama i kod oba pola, pri čemu jedno s vremenom pojačava drugo. Što se više povlačite, to je ljudima oko vas teže da saznaju ko ste zaista.

Postaje nam udobnije da ne izražavamo svoje mišljenje nego da rizikujemo neslaganje, jer je konflikt neprijatan. Mnogi od nas pokušavaju da ga izbjegnu po svaku cijenu. Ali kolika je ta cijena? Cijena je potiskivanje sopstvenog izraza u odnosima, što na kraju dovodi do toga da druga osoba zapravo ne zna ko smo.

Tada postajemo osoba koja govori stvari poput: "Voljela bih da me muž razumije". Ali ono što ne shvatamo jeste da on ne može da nas razumije ako se ne izražavamo. Mi same sebe ne razumijemo, ne prihvatamo i ne volimo.

Reći "nije me briga" slično je kao i nemati mišljenje, samo što se "nije me briga" odnosi na potiskivanje izraza našeg unutrašnjeg bića. Ponekad zaista nemamo nikakvu preferenciju; međutim, kada je imamo, a ipak kažemo "nije me briga" – bilo drugome ili samima sebi – lažemo o svojim osjećanjima i pokušavamo da nađemo izgovor da bismo se osjećali bolje.

Kada koristimo izraz "nije me briga", poručujemo da nijesmo važni i da ono što želimo nije važno. Možemo odlučiti da to kažemo kako bismo bili prijatniji i lakši za saradnju. Međutim, izbjegavanje spoljnog konflikta zbog sopstvenog mišljenja vodi ka unutrašnjem konfliktu. Jer nama jeste stalo do toga što imamo mišljenje, samo ga ne izražavamo.

Kada "nije me briga" prestane da bude istina i postane podrazumijevani odgovor, obično se dešava nešto dublje. Prema kliničkoj socijalnoj radnici Kerol Frojnd, ljudi koji prolaze kroz depresiju često potpuno izgube kontakt sa svojim unutrašnjim glasom, opisujući to kao jaz između onoga što vam tijelo i osjećanja govore i onoga što je vaš svjesni um spreman da čuje.

Ova izjava može djelovati sasvim istinito kada je izgovaramo ili kada je čujemo u sopstvenoj glavi, ali i to je još jedna laž. Nedostatak jasnoće o tome šta želimo proističe iz naše nesposobnosti da svoje misli i osjećanja izrazimo drugoj osobi ili sebi samima. Unutrašnji konflikt oko onoga što želimo počinje veoma rano u djetinjstvu, kada nas uče razlici između "dobrih" i "loših" ljudi.

Nažalost, neke stvari koje želimo u životu mogu biti u suprotnosti s uvjerenjima koja smo naučili o tome šta znači biti dobar. Zato se bojimo da će nas drugi doživjeti kao "loše", pa te želje guramo toliko duboko u sebe da više ne možemo ni da ih čujemo.

Studija Stanford Medicine iz 2023. godine pokazala je da je kod otprilike 27 odsto ljudi s depresijom zabilježena smanjena aktivnost u djelovima mozga zaduženim za izbor ciljeva, planiranje i donošenje odluka – funkcije koje su ključne za to da znate šta želite i da tome težite. Kada su moždani krugovi za planiranje usporeni, želje mogu djelovati kao nešto sasvim nedostižno.

Mislimo da ne znamo šta želimo, ali tihi šapati srca zatrpani su tolikim slojevima samoprosuđivanja da ih više ne možemo ni čuti – a kamoli izraziti. Ponekad, čak i kada čujemo te šapate, ali mislimo da ne možemo imati ono što želimo, odlučimo da te želje ne podijelimo s drugima… pa čak ni sa sobom.

Osjećaj da nemamo svrhu još je jedan suptilan znak da potiskujemo sebe. Bez snažnih stavova, snažnih emocija i snažnih želja, vjerujemo da ne znamo koja je naša svrha u svijetu. Sve djeluje zamagljeno, ali jasnoća postoji – samo je toliko duboko potisnuta depresijom da je ne možemo vidjeti ni osjetiti.

Svi smo ovdje s važnim razlogom. A ako znate da ste ovdje s razlogom, ali ne znate koji je to razlog, onda ne živite svoj puni izraz. Nastavak takvog obrasca može vas odvesti u još dublji očaj.

Istraživači koji su razgovarali s adolescentima koji pate od depresije otkrili su da su mnogi upravo taj osjećaj opisivali sopstvenim riječima, koristeći izraze poput "odrađujem stvari mehanički" ili "živim na autopilotu", kao da iz daljine gledaju kako se njihov život odvija.

Komunikacija je u srži naše sposobnosti da živimo život visokog kvaliteta. Važno je otvoriti komunikaciju s drugima, ali je jednako važno komunicirati i sa sobom i sa svijetom.

Kada ne izražavamo u potpunosti svoje misli, emocije i želje, mi smo depresivni. Nije moguće istovremeno se izražavati i potiskivati. Šta ćete izabrati?