Glavni cilj putovanja njemačkog ministra odbrane Borisa Pistorijusa u Japan je naoružanje. Još je nejasno da li će njemačka industrija i u kojoj mjeri to da prati
Njemačka i Japan žele zajedno da krenu novim putevima. Da su potrebni novi pristupi u aktuelnoj svjetskoj situaciji, obilježenoj ratovima u Ukrajini i u Iranu, pokazuje već i ruta kojom je njemački ministar odbrane letio ka Japanu. U prošlosti je najkraća ruta do Japana obično vodila preko Rusije. Međutim, avion „Konrad Adenauer“ A350 njemačkog ministra odbrane izabrao je putanju prema Tokiju koja je vodila preko Sjevernog mora, a potom prolazila između ruskog poluostrva Kamčatke i američke savezne države Aljaske.
U Japanu su ministar odbrane Boris Pistorijus i njegov japanski kolega Šindžiro Koizumi razgovarali u pomorskoj bazi Jokosuka, gdje je stacionirana i Sedma flota američke mornarice. Koizumi je rekao da je danas gotovo nemoguće da pojedinačna država sama reaguje na svjetska dešavanja: „Značaj bliske saradnje između zemalja istomišljenika poput Japana i Njemačke danas je veći nego ikada.“
Pistorijus je rado prihvatio tu ideju, pa je izjavio: „Iako su naše zemlje udaljene 9.000 kilometara vazdušne linije, za obje važi isto uvjerenje – snaga prava.“ Obojica ministara naglasili su vrijednosti koje dijele njihove države, poput očuvanja međunarodnog prava i slobode plovidbe.
Njemačka i Japan postali su prave demokratije tek nakon Drugog svjetskog rata. Prije toga je nacistička Njemačka opustošila prije svega Evropu, a imperijalni Japan Aziju. Nakon 1945. vojsci je u obje zemlje dodijeljena samo sporedna uloga. Bundesver je osnovan tek 1955. godine i zasniva se na konceptu „građana u uniformi“, odnosno vojnika koji djeluju odgovorno i ne izvršavaju slijepo naređenja. Japan je usvojio pacifistički ustav i svoju vojsku naziva „Snage samoodbrane“. Obje zemlje dobile su bezbjednosne garancije od Sjedinjenih Američkih Država kao najmoćnije vojne sile, uključujući i nuklearni štit.
Međutim, početkom 21. vijeka mnogo toga se promijenilo. Rusija je 2022. započela agresorski rat protiv Ukrajine. Rastuće ambicije Kine za dominacijom u Indo-Pacifiku dovele su do značajnog naoružavanja Japana. Pouzdanost bezbjednosnog garanta SAD dovedena je u pitanje otkako se američki predsjednik Donald Tramp 2025. po drugi put vratio u Belu kuću.
Tokio i Berlin reagovali su na ove promjene. Tadašnji njemački kancelar Olaf Šolc 2022. godine najavio je „prekretnicu“ (Zeitenwende), koja podrazumijeva veća ulaganja u bezbjednost.
Japan se posljednjih godina postepeno udaljava od svoje pacifističke ustavne doktrine. Godine 2022. revidirao je svoju nacionalnu strategiju odbrane i bezbjednosti. Japanska premijerka Sanae Takaiči želi da izmijeni član 9 japanskog ustava, prema kojem se Japan „zauvijek“ odriče rata. Takođe planira da poveća izdvajanja za odbranu na najmanje dva odsto bruto domaćeg proizvoda.
Bezbjednost Evrope usko je povezana sa bezbjednošću Indo-pacifika, naglasili su ministri odbrane u vojnoj bazi Jokosuka. U pozadini su bila vidljiva dva japanska razarača. Ipak, jasno je da Njemačka i Japan, zbog geografske udaljenosti i ograničenih vojnih kapaciteta, mogu jedna drugoj pružiti samo ograničenu međusobnu podršku u slučaju krize.
Zbog toga se vojna saradnja fokusira na zajedničke vježbe mornarice, vazdušnih snaga i medicinskih službi. Sporazum o uzajamnoj logističkoj podršci (Acquisition and Cross-Servicing Agreement – ASCA) omogućava vojskama da se međusobno snabdijevaju gorivom, opremom i materijalima. Japan ima sporazume ASCA sa osam zemalja, među kojima su, pored Njemačke i SAD, i Australija, Kanada, Francuska, Velika Britanija, Italija i Indija.
Njemačka takođe traži nova područja saradnje. Ministar Pistorijus želi da sa Japanom razgovara o usklađivanju proizvodnje i nabavkama naoružanja. Bezbjednost i odbrana nijesu samo političko pitanje, već i ekonomsko i društveno, rekao je on pred japanskom spoljnotrgovinskom komorom: „Bez bezbjednosti nema prosperitetne ekonomije, a bez ekonomije nema bezbjednosti.“
Na putovanju su ga pratili direktori šest njemačkih kompanija iz oblasti vojne industrije. Njemačka želi više. Do sada je između Evrope i Japana postojala samo dugogodišnja saradnja između Airbus Helicopters i japanske kompanije Kawasaki Heavy Industries u oblasti helikoptera. I ništa više.
To ima i istorijske razloge. Smrtonosno oružje Made in Japan dugo nije smjelo da se izvozi – sve do 2014. godine. Ta pravila su od rata u Ukrajini postepeno ublažavana. Ipak, vojna proizvodnja u velikim japanskim kompanijama poput Kavasakija ili Micubišija često čini samo mali dio ukupnog prometa.
S obzirom na novu bezbjednosnu situaciju, Japan već nekoliko godina traži nove partnere – a Njemačka se nameće kao jedan od njih. Ministar Pistorijus je više puta naglasio veliko povjerenje u Japan, rekavši da posebno cijeni japansku pouzdanost. Obje zemlje imaju snažnu industriju i veliki broj visokotehnoloških kompanija.
Njemačka je još 2010. godine klasifikovala Japan kao „partnera sličnog NATO“, što je omogućilo širok spektar izvoza naoružanja i blisku saradnju u toj oblasti. Od 2021. na snazi je i bilateralni bezbjednosni sporazum, koji reguliše razmjenu povjerljivih informacija, uključujući i one vezane za vojnu opremu. Za 2026. planirani su dodatni susreti.
Ministar Pistorijus je od 2023. već dva puta posjetio Japan. Ostaje neizvjesno da li će to biti dovoljno da se i privatni sektor snažnije uključi. Ipak, obje vlade pokazuju odlučnost u pravcu snažnije saradnje. Pistorijus u tom kontekstu smatra da postoji „mnogo veći potencijal“.
