Od turiste do prijatelja: Kako je Nikšić osvojio Ričarda

Nikšić i dalje privlači posjetioce svojom prirodom, mirom i gostoprimstvom, a neki mu se rado vraćaju. Jedan od njih je i Ričard, koji u grad dolazi već treći put, i ističe da pored svih gradova koje je posjetio, Nikšić najviše voli zbog ljudi, posebnih susreta i druženja.

I dok 55-godišnjeg Ričarda put vodi na različite strane svijeta, jednoj destinaciji uvijek rado vraća – Nikšiću. Već treći put boravi u našem gradu, koji ga je, kako kaže, osvojio na prvi pogled.

“Ovo je treći put da dolazim ovdje, dolazim i ostajem na Kampu Krupac. Ovdje sam upoznao Danila Zorića, koji je postao moj najbolji prijatelj na cijelom svijetu, veoma je ljubazan, zato sam po treći put ovdje. Putovao sam duž kanjona Tare, preko prelijepog Durmitora, ali ipak volim Nikšić, ne samo zbog mjesta, već zbog ljudi. Svi su veoma ljubazni i prijatni, kada se nasmijete uzvrate vam osjmeh i to je ono što zaista cijenim“.

Priroda i mir koje ovdje pronalazi bili su prvi razlog dolaska, ali su ljudi učinili da se osjeća kao kod kuće. Upravo zahvaljujući svom domaćinu Danilu, Nikšić je upoznao na poseban način – kroz priče, mjesta i prijateljstva.

“Posjetio sam i druge gradove u Crnoj Gori, Kotor, Perast i druge, veoma su lijepi, ali mislim da je ovo srce Crne Gore, imam osjećaj da su ljudi u Nikšiću originalniji, ima manje turista pa može da se vidi i osjeti pravi život i ponašanje Crnogoraca. Sa Danilom sam išao u obilazak grada, i svi su druželjubivi. Kada sam bio u jednom obližnjem kafeu pored puta nekolika čovjeka su me pozvala da im se pridružim i popijemo kafu. Mislim da je upravo to ono što mi se sviđa na ovom području i to je fantastično“.

Iako je obišao brojne zemlje, Ričard priznaje da Nikšić ima nešto što se ne može lako pronaći. Najviše ga, kaže, oduševljavaju ljudi – spontani, srdačni i uvijek spremni na razgovor, čak i sa potpunim strancima. Upravo takvi susreti ostaju mu u najljepšem sjećanju. Jedan od njih bio je i odlazak na pecanje sa čovjekom kojeg je tek upoznao.

„Sa svih mojih putovanja pamtim ljude, ne samo mjesta. Kada pravite uspomene prijateljstva su ono što se pamti. Mogu vam reći, prvi put kad sam bio ovdje pecao sam, u blizini je na jezeru bio čovjek na čamcu, mahnuo sam, da bi čovjek zatim prišao i pozvao me da idem sa njim iako me nije znao, samo me pozvao da uđem i to bez riječi engleskog jezika, ali pokazao mi je ljubaznostiI da je bolje pecati sa čamca i ukoliko pođem sa njim. Ta ljubaznost i slične stvari su uspostavile vezu između mene i ljudi u Crnoj Gori“.

Kroz osjeh i dobro raspoloženje Ričard je sa nama podijelio kako izgleda jedan dan i druženje sa Danilom.

„Iako sam došao na odmor, Danilo me zaposli svaki dan… Vrijeme provodim obilazeći grad, ispijajući kafe, povremeno pomažem i Danilu. Ljudi su ovdje dobri domaćini pa se i ja trudim da budem dobar gost, potrošim nešto para u kafeima, upoznajem ljude i stvaram prijateljsva. To nije teško, ako ste fini prema drugima vrate vam istom mjerom“.

Ipak, kao neko ko dolazi iz drugačijeg okruženja, primjećuje i stvari koje bi mogle biti bolje – prije svega odnos prema prirodi i životnoj sredini.

„Svi vi ovdje odlučujete kako će vaša država izgledati. Nije sve samo na Vladi, već i do pojedinaca koji tek tako bacaju smeće. Molim vas prestanite to da radite jer Crna Gora je prelijepa, zaista je ludost poći na neko ovako lijepo mjesto i ostaviti smeće“.

Iako takve slike utiču na cjelokupan dojam, Ričard ipak u prvi plan stavlja ono najljepše – ljude i atmosferu grada. Svoja iskustva rado dijeli na društvenim mrežama, u nadi da će i druge inspirisati da posjete Nikšić ovakvoj avanturi.

„Preporučujem ovo mjesto svima, dijelim sadržaj na društvenim mrežama i jednostavno pozivam ljude da dođu i posjete Nikšić, koji će biti i Evropska prijestonica kulture 2030 pa će do tada biti još ljepši, a ja ću se sigurno vratiti“.

Tokom boravka u Nikšiću i Crnoj Gori, Ričard je pokušao savladati i jezik, koji je, kako kaže, veoma težak i zahtjevan.

„Trudim se veoma puno ali sam i dalje loš, izvinite… Nije da se opravdavam ali Englezi su malo lijeni jer svi svuda pričaju po malo engleskog, a veoma često mijenjam države i slušam različite jezike pa je dosta teško prilagoditi se“.

A dok planira neka nova putovanja, jedno je sigurno – u Nikšić će se, kaže, ponovo vratiti. Možda i sa još boljim znanjem jezika.