Položili cvijeće na spomenik strijeljanim rodoljubima na Vrelima ribničkim

Delegacije SOBNOR-a Crne Gore, Organizacije boraca NOR-a 1941-1945 Glavnog grada Podgorice, Zete i Tuzi su danas položili cvijeće na spomenik strijeljanim rodoljubima na Vrelima ribničkim, koji se nalazi u podgoričkom naselju Konik, preko puta škole“Marko Miljanov“.

Na skupu je govorio potpredsjednik SOBNOR-a Crne Gore Aleksandar Maraš.

Obraćanje Maraša prenosimo u cjelosti:

Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, rodbino žrtava fašističkog terora. Čini mi posebnu čast, što sam u prilici da mogu da Vam se obratim i da Vas sve toplo pozdravim, ovdje na ovom uzvišenom mjestu, nadomak Vrela Ribničkih, ispred ovog veličanstvenog spomenika slobode, u ime SOBNOR-a Crne Gore, a povodom 84. godine od velike tragedije, gdje su junački položili svoje živote 54 slobodara i rodoljuba, čija imena krase ovaj ljuti mramor. Srdačno želim pozdraviti predsjednika SOBNOR Crne Gore, druga Radojicu Radojevića, sekretarku Radmilu Čagorović, delegacije OBNOR-a 1941-1945 Glavnog Grada Podgorica, OBNOR – a 1941-1945 Zete i OBNOR-a 1941-1945 Tuzi, rodbinu žrtava, kao i sve ostale prisutne ovom skupu. Dana 10. aprila 1942. godine, italijanski fašisti, uz predhodnu pomoć domaćih izdajnika, izmedju ostalih, strijeljaše 42 rodoljuba mladja od 30 godina, gdje život položi i najmladji – petnestogodišnji Šerif Omerov Kojašević iz Dinoše, čije ime nažalost nije ovdje upisano, a rodbina ga je odmah nakon strijeljanja sahranila u rodnom mjestu.

Najstariji, Petar-Peko Pantov Maraš, iz Bijelog Polja u Zeti, učesnik balkanskih i prvog svjetskog rata, ponosno i prkosno, junački je pao zagrljen sa svojim dvadesettrogodišnjim sinom Milom, kličući „ Neka je srećna naša smrt, živjela sloboda“. Svi ovdje pali rodoljubi, klicali su slobodi i prkosili italijanskim fašistima – ubicama. Izdvojiću još neke od njih, uz predhodno izvinjenje onima koje neću pomenuti. Veljko Pajov Asanović iz Golubovaca, prilikom strijeljanja, prkosio je neprijatelju i pao je s pjesmom i stisnutom pesnicom – partizanskim pozdravom. Radivoje – Raco Ilijin Boljević, iz Gornje Gorice, učesnik pljevaljske bitke, hrabro je i dostojanstveno pošao u smrt, žestoko prkoseći fašistima i sokoleći drugove.

Milan Vukotić, iz Gostilja, Spaso Nikolić, iz Podgorice i Ljubo Klikovac, iz Mahale, pali su zajedno, hrabreći drugove, govoreći kako treba junački ginuti za slobodu, uzvikujući parole Komunističkoj partiji i slobodi, kao i braća Kukuličić – dvadesettrogodišnji Zarija i osamnaestogodišnji Špiro, iz Golubovaca.

Zabilježeno je da je Tomica Piperović, iz Mojanovića, i u kazamatu u Jusovači, i ovdje na strelištu, bio nesalomivog duha, jak i prkosan, izrašetan kuršumima, tri puta je padao i ustajao i klicao NOB-u.

S pjesmom i klicanjem slobodi, pao je i Bogić Kojičić iz Golubovaca.

S pjesmom prkoseći ubicama, pali su i braća Boljević, Spaso i Luka – Madžar, kao i Đoko Raičević iz Podgorice, koji je na strijeljanju tri puta ustajao, izrešetan rafalima i kličući NOB-u, Partiji i Crvenoj armiji, i time pokazali svoju moralnu snagu pred dželatima. Okovi nijesu mogli slomiti ideale 54 borca koje zvjerski strijeljaše okupatori i domaći izdajnici, kao što je napisano na ovoj spomen ploči, i zato je danas prilika da se sa posebnim pijetetom sjetimo njih, koji su dali svoje živote za slobodu i ljudsko dostojanstvo i koji su bez imalo straha pošli u smrt.

Ovdje smo i da izrazimo dužno poštovanje svima onima koji su vjerovali u svoja djela, koji nijesu žalili svoje živote kada je u pitanju domovina i njena sloboda.

Zato danas treba da budemo ponosni na sve njih i na svoje pretke koji su se u ogromnom broju žrtvovali da bi budućim generacijama obezbijedili slobodu i mir.

Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, časni skupe, Naša je sveta i časna dužnost da trajno njegujemo i slijedimo svijetle tekovine našeg narodnooslobodilačkog pokreta i da se sa ponosom odnosimo prema tome. Ovaj spomenik i druga spomen obelježja, od Triglava pa do Đevđelije, čuvaju uspomene na herojske podvige jugoslovenskih partizana i treba da budu putokaz mladim naraštajima na očuvanju tradicija naše slavne NOB-e.

Danas kada obilježavamo godišnjicu ovog velikog i bolnog istorijskog dogadjaja i kada sa ponosom slavimo sedamdeset i osam godina od formiranja naše organizacije SOBNOR-a Crne Gore, prilika je i za izraze dubokog poštovanja za sve borce naše veličanstvene NOB-e, za sve naše pretke koji su iznjedrili hrabre i najbolje sinove i kćeri, koji su širom nekadašnje domovine Jugoslavije, ugradili svoju mladost i dali živote za našu budućnost.

I na kraju, pozdravljam vas sa željom da se nikada ne zaborave i ne ponove ova nedjela nad nedužnim rodoljubima, koji su strijeljani ovdje, uz veliku zahvalnost svima Vama, koji ste svake godine tradicionalno u posjeti ovom spomeniku slobode, time dajući značajan doprinos poštovanju i njegovanju izvornih tradicija našeg Narodnooslobodilačkog pokreta.

Neka živi sjećanje na našu slavnu NOB-u!

Neka je vječna slava i hvala svim palim borcima i junacima, koji su ugradili svoje živote u temelje Crne Gore i Jugoslavije.

SLAVA IM !!!