Šimpanze se podijelile u grupe i ubijale jedna drugu – naučnici…

Istraživači su naveli da je kombinacija faktora možda destabilizovala grupu. Njena prvobitno velika brojnost mogla je pojačati takmičenje oko hrane za sve jedinke, kao i rivalstvo među mužjacima za parenje sa ženkama

Tokom dvije decenije, istraživači su posmatrali kako članovi grupe šimpanzi Ngogo iz Nacionalnog parka Kibale u Ugandi dane provode jedući voće i lišće, odmarajući se, krećući se i međusobno se timareći u svom tropskom šumskom staništu. Međutim, ta stabilna zajednica se potom raspala i potonula u godine smrtonosnog nasilja.

Istraživači sada opisuju prvi jasno dokumentovani primjer da se jedna grupa divljih šimpanzi podijelila na dvije odvojene frakcije, pri čemu je jedna pokrenula niz koordinisanih napada protiv druge. Mete su bili odrasli mužjaci i mladunci, a stradalo je 28 jedinki.

"Ujedanje, udaranje žrtve rukama, vučenje, šutiranje – uglavnom odrasli mužjaci, ali ponekad i odrasle ženke učestvuju u napadima", rekao je primatolog sa Univerziteta Teksas Aron Sandel, glavni autor studije objavljene u časopisu Science.

Istraživači su počeli da proučavaju šimpanze iz Ngoga 1995. godine. To je bila najveća poznata grupa divljih šimpanzi bilo gdje u svijetu, koja je u jednom trenutku brojala oko 200 članova. Grupe šimpanzi obično broje oko 50 jedinki.

Naučnici odavno znaju da šimpanze napadaju i ubijaju pripadnike susjednih grupa šimpanzi – zapravo strance – ali ovo je bilo drugačije, prenosi Rojters.

"Teško mi je da shvatim činjenicu da se jučerašnji prijatelj pretvorio u današnjeg neprijatelja. Mužjaci iz te dvije grupe odrasli su zajedno, poznavali su se cijelog života i međusobno sarađivali i pomagali jedni drugima, pri čemu su svi imali koristi", rekao je primatolog i stariji autor studije Džon Mitani, emeritus profesor Univerziteta Mičigen.

"Pa zašto su se podijelili? Možda su postali žrtve sopstvenog uspjeha kada je grupa narasla do nepodnošljivo velike veličine", rekao je Mitani.

Istraživači su naveli da je kombinacija faktora možda destabilizovala grupu. Njena prvobitno velika brojnost mogla je pojačati takmičenje oko hrane za sve jedinke, kao i rivalstvo među mužjacima za parenje sa ženkama. Smrt sedam šimpanzi 2014. godine, uz znake bolesti, možda je poremetila društvene odnose i stvorila neprijateljstva.

Zajednice šimpanzi su pod dominacijom mužjaka. Do promjene alfa mužjaka – najviše rangirane šimpanze u grupi -došlo je otprilike u vrijeme kada su tenzije počele 2015. godine, kada je šimpanza po imenu Džekson zbacila drugog mužjaka.

Prije podjele, grupa je bila jedna povezana zajednica, iako su postojali društveni klasteri. Članovi dva klastera počeli su da izbjegavaju jedni druge 2015. Nekoliko mjeseci nakon što je bolest 2017. usmrtila 25 šimpanzi, uglavnom mladunaca, članovi jednog od klastera napali su Džeksona, iako je on preživio. Do kraja 2017. formirane su dvije posebne grupe, označene kao Zapadna i Centralna grupa.

Nasilje koje je uslijedilo sprovodila je Zapadna grupa protiv Centralne grupe, počev od 2018. godine.

Objavljena studija obuhvatila je zapažanja do 2024. godine, pri čemu je ubijeno sedam odraslih mužjaka i 17 mladunaca, ukupno 24. Nasilje je nastavljeno. Prošle i ove godine ubijeni su jedan odrasli mužjak, jedan adolescentni mužjak i dva mladunca, čime je broj žrtava porastao na 28. Mnoge šimpanze su nestale bez jasnog uzroka, što ukazuje na moguće dodatne, nezabilježene slučajeve ubistava.

"One jednostavno nemilosrdno tuku i skaču po žrtvi. Prisustvovao sam slučajevima koji traju manje od 15 minuta. Ima ugriza, a ako pregledate tijela žrtava, vidjećete posjekotine. Ali ništa što izgleda kao da bi moglo izazvati smrt. Umjesto toga, oduvijek sam mislio da zrele žrtve umiru od unutrašnjih povreda“, rekao je Mitani.

"Nasuprot tome, jedna odrasla šimpanza može zgrabiti mladunče od majke i brzo ga ubiti s nekoliko ugriza ili tupom traumom. To drugo može uključivati i udaranje o tlo", dodao je Mitani.

Zapadna grupa je u početku bila manja i po brojnosti i po teritoriji, ali je s vremenom nadmašila Centralnu grupu u oba ta aspekta. Izgleda da Zapadna grupa nije pretrpjela nijednu žrtvu.

Iako naučnici nijesu željeli da ove događaje nazovu građanskim ratom, pojmom koji ima posebno značenje u ljudskim sukobima, uočili su važne sličnosti, prenosi Rojters.

Istraživači su naveli da postoji još jedan raniji primjer očigledne podjele zajednice šimpanzi, uz smrtonosnu agresiju jedne frakcije prema drugoj, u Tanzaniji sedamdesetih godina prošlog vijeka. U tom slučaju, istraživači su redovno hranili šimpanze, mijenjajući njihovo prirodno ponašanje, i posmatrali ih samo na mjestu hranjenja, pa su mnoga pitanja ostala bez odgovora.

Šimpanze i njihovi bliski rođaci bonobi naši su najbliži evolucioni srodnici. Ali istraživači upozoravaju da ne treba povlačiti paralele između nasilja kod šimpanzi i ljudskog ponašanja.

"Slični smo na neke načine, zbog zajedničke evolucione istorije, ali smo i suštinski različiti jer smo se mijenjali tokom posljednjih šest do osam miliona godina, nakon što smo se odvojili od njih“, rekao je Mitani.