Subotnji ručak u Orionu – što je na svemirskom jelovniku?

 <!—->

„Ishrana je od ključnog značaja za zdravlje i sposobnost astronauta da obavljaju zadatke tokom misije.” – ističu eksperti Laboratorije za hranu u Svemirskom centru Džonson u Hjustonu u kome se razvijaju recepti, osmišljavaju jelovnici, dizajniraju pakovanja i inženjerska oprema za pripremu hrane namijenjene astronautima.

Tokom misije Artemis II voda će većinu gotovih, dehidriranih i vakumiranih obroka vratiti u život. Za podgrijavanje hrane dizajniran je grijač u obliku kofera.

“Postoji niz strogo definisanih koraka koji se moraju slijediti kako bi se omogućilo da obroci budu ujednačenog kvaliteta, da zadovoljavaju standarde bezbjednosti, da su dovoljno hranljivi i što je najvažnije da su ukusni.” – kaže Šulej Vu, menadžerka prehrambenog sistema misije Artemis II. “Veoma je važna raznovrsnost hrane jer svako ima različit ukus. Što su obroci raznolikiji to ćemo bolje zadovoljiti potrebe grupe astronauta.”

<!—->

NASA je 3. marta objavila jelovnik posade Oriona, ali ova vijest nije privukla veliku pažnju sve do 1.aprila kada je lansiranjem u svemir započela misija Artemis II. Ubrzo nakon toga spisak od 189 namirnica koje sa četvoro astronauta lete ka Mjesecu postaje najaktuelniji jelovnik na svijetu, omiljena tema na društvenim mrežama, predmet analiza i komentara u medijima.  Na jelovniku piše da su za misiju predviđene 43 šolje kafe, 58 toritilja, 5 ljutih soseva, 10 vrsta napitaka – od limunade i čaja do voćnih smutija.

Obuka za svemirsku kuhinju

Astronauti su u sklopu priprema za misiju degustirali razna jela pa konačni jelovnik između ostaloga odražava i ukus četvoročlane posade Oriona. Pored toga, prošli su obuku za pripremanje obroka. Ovaj protokol su vježbali u Centru za simulacije svemirskih vozila u Hjustonu u kome se nalaze replike raznih letjelica uključujući i Orion.  U Hjustonu je kapsula ove letjelice  rekonstruisana u realnoj veličini do najsitnijih detalja i sa milimetarskom preciznošću. Maketa potpuno vjerno prikazuje unutrašnji raspored i opremu stvarne letjelice. U njoj su tokom mnogih nedelja obuke astronauti vježbali kretanje u tijesnom prostoru kako bi se navikli na dimenzije kapsule i koordinaciju pokreta. Poseban dio treninga činili su bezbjednosni protokoli, simulacije hitnih procedura, evakuacije i rukovanje opremom. Astronauti su se u Centru u Hjustonu pripremali  i za snalaženje u skučenoj, svemirskoj kuhinji.

“U replici kapsule Orion astronauti su učili kako da podgriju jelo u našem koferu za zagrijavanje hrane tako što pakovanje stave ispod opruge i pričvrste ga na centralni grijač. Obroci i napici koji su na meniju Oriona se uglavnom moraju rehidrirati prije nego što se podgriju.” – kaže Vajt Mekinli, kontrolor leta i instruktor posade Atremisa II.

 Prehrambene tehnologije su znatno napredovale od vremena Apolo misija kada astronauti nisu imali ovako raznovrstan izbor. Za razliku od Međunarodne svemirske stanice u koju se stalno doprema hrana uključujući i svježe namirnice astronauti u Orionu imaju ograničenu količinu obroka i napitaka. Letjelica nema sistem za hlađenje, ne postoji mogućnost dopune zaliha, pa je hrana proizvedena namjenski za potrebe ovakvih svemirskih misija.

<!—->