Svjetski dan: Alkohol je otrov, psihoaktivna supstanca i dokazani karcinogen

<!—->”Alkohol je toksična psihoaktivna supstanca i dokazani karcinogen, a posebno je važan podatak da ne postoji bezbjedna količina alkohola. Nije rizik samo u slučaju zavisnosti ili teškog alkoholizma, već i prilikom uzimanja prve čaše i raste sa količinom i učestalošću konzumacije. Podaci pokazuju da je alkohol u Crnoj Gori široko rasprostranjen, da je mladima lako dostupan i da prvi kontakt sa njim nastaje veoma rano, često prije 13. godine života. To je posebno zabrinjavajuće, zato što mladi ne piju kao odrasli. Oni češće piju rizično, u većim količinama i sa jasnom namjerom da se opiju. I miješaju pića, ali i pića sa drugim psihoaktivnim supstancama. Upravo zato su izloženi povredama, nasilju, saobraćajnim nezgodama i drugim rizičnim ponašanjima, i kasnije razvoju zavisnosti”, upozorila je dr Ćatić.

Prema njenim riječima, alkohol nije privatna stvar pojedinca, jer posljedice ne snosi samo onaj ko pije, već i porodica, zdravstveni sistem i društvo u cijelini.

<!—->”Troškovi liječenja, povrede, izgubljeni radni dani, nasilje, naročito nasilje u porodici, saobraćajni udesi, sve to jasno pokazuje da je riječ o velikom društvenom i javnozdravstvenom teretu, a ne samo o ličnom izboru. Zato prevencija ne može biti odgovornost samo pojedinca. Ona mora biti zajednički zadatak porodice, škole, zdravstvenog sistema, medija i čitave države. Porodica treba da bude mjesto jasnih granica, dobrog primjera i otvorenog razgovora. Društvo treba da prestane da romantizuje alkohol, a država da dosljedno primjenjuje ono za što znamo da daje rezultate. To je veća cijena alkohola, manja dostupnost, stroža kontrola prodaje maloljetnicima i ograničavanje marketinga, posebno usmjerenog prema mladima. Ako želimo zdravije generacije, moramo prestati da alkohol posmatramo kao normalan dio odrastanja. Treba znati da je alkohol posebno štetan po zdravlje mladih, jer je njihov mozak još u razvoju i veoma osjetljiv na tu toksičnu supstancu. Sazrijevanje mozga završava se do polovine dvadesetih godina, a kognitivne funkcije posljednje sazrijevaju. Uzimanje alkohola u tim godinama, može da dovede do trajnih oštećenja”, saopštila je dr Ćatić.

Objasnila je da je prevencija i moguća i efikasna. Jasna pravila i odgovorno ponašanje odraslih spašavaju živote, a briga o sopstvenom zdravlju velika je vrijednost.

“Znači, mladima ne treba veća tolerancija prema alkoholu, već više znanja, više podrške, više zdravih uzora i društvo koje će ih jasno i dosljedno štititi. Treba podsjetiti da je u periodu adolescencije ogroman uticaj vršnjaka, i da je teško oduprijeti se. Stoga je veoma bitno učiti mlade vještinama kako da se sa tim izbore, kako da alkoholu kažu ne i shvate da kao što je u našem društvu uzimanje alkohola socijalno prihvatljivo ponašanje, da je isto tako neuzimanje alkohola još prihvatljivije i da je to zdravi izbor. Edukacija mladih i njihovo osnaživanje veoma je ozbiljan i odgovoran posao”, zaključila je dr Ćatić.

Kada se govori o alkoholu, stalno treba imati na umu da je riječ o toksinu i da je potpuno pogrešno uvjerenje da je konzumacija malih količina alkohola zdrava, pogotovo crvenih vina, rekao je direktor Specijalne bolnice za psihijatriju ,,Dobrota” dr Jovo Đedović.

“To je nešto što apsolutno nije potvrđeno nijednim naučnim istraživanjem. Alkohol je otrov i ako ga koristimo za dezinfekciju spoljašnjih površina, zašto mislimo da on ima drugi efekat kada ga unesemo u tijelo? Svakako je najbolje kada preveniramo alkoholizam, kada spriječimo da se razvije bolest zavisnosti. Alkoholizam uništava i fizičko i mentalno zdravlje. Povezan je sa više od 200 oboljenja. Zato je vrlo važno da prepoznamo rane znakove zavisnosti, a oni koji se time bave, često će vam reći da je to pozitivna reakcija, a ne odbojnost na konzumaciju prvog gutljaja žestokog pića. I kada primijetimo da povećavamo količinu alkohola, da imamo problem da prekinemo, kada počnemo da pijemo, kada nam okolina ili porodica sugerišu da previše pijemo ili ako osjetimo krivicu, to su pokazatelji zavisnosti. Liječenje je dugotrajan i iscrpljujući proces. Jednom kada neko postane zavisnik od alkohola ili od drugih supstanci, cijelog života je u riziku da će ponovo ući u taj začarani krug. To je obrazac ponašanja koji je duboko usađen u mozak. I to je nešto gdje nema opuštanja, a nažalost, ne postoji nijedna metoda liječenja koja je stopostotna garancija da se osoba neće vratititi konzumaciji alkohola”, naglasio je dr Đedović.

Naveo je da je u liječenju najvažnija postojana motivacija pacijenta.

“Nju ne možete direktno implantirati sa strane, niti osobu natjerati da bude motivisana. To se najbolje vidi kada sudovi pošalju pacijente na liječenje, pa oni koriste svaku priliku da to izbojkotuju. Ili u okolnostima kada je porodica ta koja insistira na liječenju, a pacijent više to prihvata linijom manjeg otpora. Kada se završi proces liječenja, vrlo je važno nastaviti sa podrškom porodice, zajednice i institucija. U tom smislu, klubovi liječenih alkoholičara pokazali su se zaista kao veoma korisni. To je dobra praksa u svijetu, koja ima solidan efekat. Nažalost, u Crnoj Gori, posljednjih godina, koliko je meni poznato, nigdje, ni u jednoj sredini, klubovi ne funkcionišu”, rekao je dr Đedović.

Poručio je da je vrlo značajno mladima staviti do znanja kakve su štetne posljedice alkohola i do čega može dovesti. Naveo je zanimljiv primjer iz Slovenije.

“Svjedočio sam dobroj praksi 2019. godine, na konferenciji u Sloveniji. Tada je jedna NVO prezentovala svoj projekat u kome su kao vozače taksija angažovali mlade osobe sa paraplegijom. Njima su u saobraćajnom udesu, zbog vožnje u alkoholisanom stanju, oduzete noge. Te osobe su petkom i subotom uveče, kući vraćale mlade iz diskoteke ili grada. Mladi su se direktno suočili sa mogućim teškim posljedicama zbog vožnje u alkoholisanom stanju. I to im je bila dobra škola, da shvate da alkohol i volan nikako ne idu zajedno”, ukazao je dr Đedović.