Za Evropu aparthejd, Mandiću antisemitizam: Crna Gora oćutala odluku Izraela da uvede smrtnu kaznu za Palestince

Pristup da je Crna Gora mala i da neće riješiti međunarodna pitanja i krize, nije ništa drugo već pokušaj alibija za nedoraslost u vođenju ozbiljne državne politike, poručuje Miodrag Lekić

Nije za očekivati da Skupština raskine memorandum s Knesetom zbog zaprijećene smrtne kazne, ako ga je zaključila usred stradanja 70.000 ljudi u Gazi, kaže Nikola Šaranović

Predsjednik Skupštine ne prihvata da učestvuje u antisemitskim kampanjama, odgovorili su “Vijestima” iz Mandićevog kabineta na pitanje o zakonu koji neki nazivaju rasističkim

Crna Gora oćutala je odluku parlamenta Izraela (Kneset) da početkom sedmice uvede smrtnu kaznu vješanjem za Palestince osuđene za ubistva državljana te zemlje, iako su osude tog poteza Tel Aviva stigle s mnogih najvažnijih adresa u Evropi, pa i same Evropske unije (EU), čiju spoljnu politiku Podgorica tvrdi da slijedi.

Time su nastavljeni muk – ili rjeđe – nemušto oglašavanje Crne Gore povodom postupanja Izraela. Umjesto jasne osude poteza te države, Crna Gora je sklopila (ili dogovorila potpisivanje) nekoliko sporazuma s njom u posljednje tri godine, poput onog iz januara ove – kad je crnogorski parlament potpisao memoradnum o saradnji s Knesetom.

Sagovornici “Informacije CG” poručuju da Podgorica ima više razloga da iznese kritički stav prema usvajanju zakona o smrtnoj kazni, koji između ostalog, proističu iz članstva države u Ujedinjenim nacijama (UN) i njene pozicije kandidata za ulazak u EU. Dodaju i da bi, čak i da to nije slučaj, Crna Gora trebalo da reaguje, pozivajući se na vlastiti Ustav.

Redakcija je pitala kabinete premijera Milojka Spajića, prvog čovjeka Skupštine Andrije Mandića, predsjednika Jakova Milatovića i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića – kako gledaju na donošenje spornog propisa, koji neki nazivaju rasističkim. Iz premijerovog kabineta list su nezvanično uputili na Ministarstvo vanjskih poslova (MVP), ali taj resor, kao ni kabinet šefa države, nije odgovorio na upit do zaključenja ovog broja "Informacije CG".

Međutim, MVP je danas, po objavljivanju teksta iz štampanog izdanja na portalu "Informacije CG", uputio redakciju na objavu tog resora na mreži "Iks" (31. mart), u kojoj piše da se Crna Gora, "kao nepokolebljivi zagovornik univerzalnog ukidanja smrtne kazne, pod svim okolnostima odlučno protivi smrtnoj kazni".

"Duboko nas zabrinjava usvajanje ovog zakonskog prijedloga od strane odbora izraelskog Kneseta, imajući u vidu dugogodišnji moratorijum koji Izrael u praksi poštuje. Crna Gora ponovo potvrđuje svoju čvrstu posvećenost temeljnim principima i vrijednostima ljudskih prava", navodi se u objavi.

Ipak, Ibrahimovićev resor nije dostavio tu objavu kao saopštenje na mejl adrese portala i lista "Informacije CG", niti je objavio na sajtu Ministarstva.

S druge strane, iz Mandićevog kabineta su poručili da šef parlamenta "ne prihvata da učestvuje u antisemitskim kampanjama".

“Poštovani, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić cijeni Vašu želju da se dokažete kao mladi i daroviti novinar, ali ne prihvata da učestvuje u antisemitskim kampanjama”, naveli su.

Iako su crnogorskim zvaničnicima “puna usta” priče o tome kako je Podgorica u potpunosti usklađena s vanjskom politikom EU, to, naizgled, nije slučaj po ovom pitanju. Portparol Evropske komisije Anuar El Anuni saopštio je u ponedjeljak da je Brisel osudio Izrael zbog usvajanja zakona.

“Zakon o smrtnoj kazni u Izraelu je veoma zabrinjavajući za nas u EU. Ovo je jasan korak unazad – uvođenje smrtne kazne, zajedno s diskriminatornom prirodom zakona. Ovo je jasan negativan trend u pogledu obaveza Izraela u poštovanja ljudskih prava”, rekao je on novinarima u Briselu, prenosi “Politiko”.

Ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Njemačke, Italije, Francuske, Australije i Novog Zelanda su u zajedničkom saopštenju 29. marta, dan uoči usvajanja zakona, pozvali izraelsku Vladu i Kneset da obustave te planove, rekavši da su naročito zabrinuti zbog de fakto diskriminatornog karaktera propia. Španski premijer Pedro Sančez zakon je nazvao “još jednim korakom ka aparthejdu”, dok je palestinsko predsjedništvo osudilo zakon, nazvavši ga rasističkim, uz ocjenu da predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Iz Ambasade Izraela u Beogradu, koja je na nerezidentnoj osnovi i predstavništvo te države u Podgorici, nisu odgovorili na pitanje “Informacije CG” – kako gledaju na konstatacije da je zakon rasistički, diskriminatoran, te da predstavlja gaženje međunarodnog humanitarnog prava.

Izraelski parlament je u ponedjeljak, glasovima 62 poslanika (od ukupno 120), uključujući i premijera Benjamina Netanjahua, usvojio kontroverzni propis, kojim se uvode dva različita procesa suđenja – jedan za krivične sudove u Izraelu, drugi za vojne sudove na Zapadnoj obali, palestinskoj teritoriji koju su nelegalno okupirali Izraelci. Ovi drugi (sudovi) djeluju pod izraelskom vojnom upravom i sude isključivo Palestincima koji tamo žive.

Zakon su predložili poslanici krajnje desne stranke Jevrejska snaga (Otzma Jehudit), uz podršku poslanika Netanjahuove stranke Likud i konzervativne partije Izrael Beitenu. Vođa Jevrejske snage i ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir, bio je jedan od najglasnijih zagovornika – na sakou je nosio zlatnu iglu u obliku omče, a usvjanje zakona “proslavio” je otvaranjem šampanjca u Knesetu.

Palestinci na Zapadnoj obali osuđeni za terorizam na vojnim sudovima suočiće se s obaveznom smrtnom kaznom ili, kako stoji u tekstu zakona “… njegova kazna biće smrtna, i samo ta kazna”, prenosi “Dojče Vele”.

Izraelska organizacija za ljudska prava “B’Tselem” navela je prije donošenja zakona da njihovi vojni sudovi imaju stopu osuđujućih presuda od oko 96 odsto, “uglavnom na osnovu priznanja dobijenih prisilom ili mučenjem”.

U teoriji, Vrhovni sud Izraela bi još mogao da izmijeni ili poništi zakon. Smrtna kazna ukinuta je u Izraelu 1954. godine za “obična” krivična djela i u mirnodopsko vrijeme, ali je tehnički ostala dozvoljena za zločine protiv čovječnosti ili protiv jevrejskog naroda, kao i u određenim okolnostima prema vojnom pravu. U rijetkim slučajevima kad je smrtna kazna ranije izrečena na vojnim sudovima za djela povezana s terorizmom, bila bi nakon žalbi zamjenjena doživotnim kaznama. Posljednja smrtna kazna izrečena je krajem 1961, a izvršena 1962, i to nad nacističkim zločincem Adolfom Ajhmanom.

Međutim, poslije terorističkih napada koje je 7. oktobra 2023. Hamas izveo na Izrael – nakon čega, kako tvrde brojni međunarodni akteri, Izrael sprovodi genocid u Gazi – tamošnji poslanici obnovili su inicijativu za ponovnim uvođenjem smrtne kazne za Palestince osuđene na izraelskim vojnim i krivičnim sudovima.

Prema podacima UN-a, od 7. oktobra 2023. do 25. marta ove godine, Izrael je u Gazi ubio ubio skoro 73.000 Palestinaca, od čega su oko 21.000 djeca. Na okupiranoj Zapadnoj obali, ubijeno je preko 1.000 Palestinaca, od čega 233 djece.

Nekadašnji šef crnogorske diplomatije Miodrag Lekić, rekao je “Vijestima” da smatra da bi Crna Gora trebalo da na adekvatan način, diplomatskim stilom i jezikom, izrazi kritički stav prema uvođenju smrtne kazne vješanjem – zakona koji će važiti samo za Palestince. Ocijenio je da za takav stav Crne Gore postoje najmanje tri razloga.

“Prvi bi predstvaljao principijelnu odbranu univerzalnih i fundamentalnih ljudskih prava i jasnu osudu diskriminacione politike i državnog djelovanja u pravcu nekog oblika aparthejda – kako se često to i ocjenjuje u demokratskoj javnosti Evrope”, ukazao je Lekić.

On navodi da je drugi razlog za kritički stav solidarnost, pa i obaveza usaglašavanja Crne Gore s pozicijama UN-a i EU koje su jasno osudile zakon, dok treći, prema njegovim riječima, proizilazi iz uvažavanja zajedničke izjave ministara spoljnih poslova Francuske, Italije, Njemačke i Velike Britanije, koji su još u fazi nacrta zakona osudili njegov sadržaj kao “diskriminatorski”.

“Ovako važna pitanja se ne nalaze u aktuelnim poglavljima evropskih integracija koja se, izgleda, ovdje vide kao jedini horizont spoljne politike”, podvukao je Lekić.

On je poručio da se najvažnije poglavlje, istina nenapisano, zove ozbiljnost i zrelost države, te da se, ono ogleda, između ostalog, u principijelnim stavovima za odbranu demokratskih pravila na unutrašnjem i međunarodnom planu. Lekić navodi da će se postojanje ili nepostojanje takve ozbiljnosti vrednovati u onoj najvažnijoj i odlučujućoj fazi za prijem u EU – političko-državnih odluka država članica.

“… Neizbježno je konstatovati da se sa zvanične crnogorske strane u domenu diplomatije i spoljne politike ćuti o mnogo čemu, pa i o direktnim državnim interesima kao što je teritorijalni integritet zemlje…”, ocijenio je sagovornik.

Docent na Fakultetu pravnih nauka na Univerzitetu “Donja Gorica” Nikola Šaranović, kazao je redakciji da je manevarski prostor crnogorske spoljne politike već dugo opisan s dva koncentrična kruga – evroatlantske i evropske integracije.

“Prvi, širi krug zatvoren je ulaskom u NATO 2017. godine, dok drugi, uži krug treba da se zatvori deceniju potom. Oba kruga ograničavaju suverenitet Crne Gore u oblasti spoljne politike. Tome treba pripisati ‘savezničko’ i ‘kandidatsko’ spoljnopolitičko držanje Crne Gore”, objašnjava on.

Međutim, Šaranović je napomenuo da se međunarodne okolnosti mijenjaju i da su na iskušenju i EU i njene članice, kao i kandidati za članstvo, dodajući da je ta nadnacionalna organizacija istovremeno i “zajednica vrijednosti” koje predstavljaju i načela njene spoljne politike.

“Tako je Ugovorom o EU propisano da se njeno djelovanje na međunarodnoj sceni zasniva na načelima koja su inspirisala njeno stvaranje, razvoj i proširenje, i koja ona teži da promoviše u ostatku svijeta: demokratija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i osnovnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti i poštovanje načela Povelje UN-a i međunarodnog prava”, naveo je on, ističući i da se dodaje da Unija nastoji da razvije odnose i izgradi partnerstvo s trećim zemljama koje dijele navedena načela, a podstiče i multilateralno rješavanje zajedničkih problema, naročito u okviru UN-a.

Sagovornik je rekao da, čak i da nema status kandidata i obavezu usaglašavanja s pomenutim vrijednostima i načelima, Crna Gora ima svoj Ustav u kom je određeno da država sarađuje i razvija prijateljske odnose s drugim državama na principima i pravilima međunarodnog prava.

“Kontrast između tih principa, odnosno vrijednosti, s jedne, i pogroma u Gazi uz inkvizitorski zakon za Zapadnu obalu, s druge strane, čini suvišnim svaki dalji komentar, osim zaključka da nije za očekivati da crnogorska Skupština raskine memorandum o saradnji s Knesetom zbog zaprijećene smrtne kazne na Zapadnoj obali, ako ga je zaključila usred stradanja 70.000 ljudi, od čega 20.000 djece u Gazi”, konstatovao je Šaranović.

Crna Gora je nakon terorističkih napada Hamasa na Izrael u više navrata isticala da ta država “ima pravo na samoodbranu”, ali i glasala u UN-u za omogućavanje dostavljanja humanitarne pomoći Gazi. Ipak, nikad nije eksplicitno osudila zločine Izraela.

Poslanik Socijaldemokrata Nikola Zirojević je u krajem jula 2024. povukao iz skupštinske procedure predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini, rekavši da su rukovodioci parlamenta vršili opstrukcije, te da nije želio da rezolucija bude preglasana, jer ne bi dobila podršku zbog korišćenja riječi “osuda”, koja je nekima sporna.

BIRN je početkom avgusta prošle godine pisao da je Crna Gora odobrila izvoz vojne opreme Izraelu, ali da je posao stopiran zbog turskog embarga.

Taj mediji je naveo da je da je Ministarstvo ekonomskog razvoja, uz saglasnost resora vanjskih poslova, odbrane i unutrašnjih poslova, u martu i aprilu 2024. izdalo dvije dozvole za izvoz oružja Izraelu tokom trajanja vojne ofanzive na Pojas Gaze.

Miodrag Lekić kazao je da je tokom posljednjih ratova i nasilja na Bliskom istoku izostalo adekvatno zauzimanje pozicije Crne Gore.

“Mislim na iznijansirane pozicije uvažavanja kompleksnosti sukoba na Bliskom istoku i razumijevanja za specifičan položaj Izraela u tom regionu još od nastnaka izraleske države. Ali s veoma jasnom osudom, posebno posljednje dvije godine izraelskih progona, ubistava, po mnogima i genocidnih dimenzija, u krajnjem etničkog čišćenja jednog naroda, dakle Palestinaca”.

Lekić je konstatovao i da rat i nasilje u Libanu s mnogo žrtava zaslužuju kritičke ocjene, pa i zabrana održavanja hrišćanske mise latinskom patrijarhu Picabali, uoči Uskrsa u Jerusalimu, što je izazvalo takođe velike reakcije u evropskim državama, pa i u Americi.

“Vjerovatno i mi ovdje znamo i uvažavamo činjenicu da je Jerusalim sveti grad jednako za tri velike monoteističke religije, dakle jevreje, hrišćane i muslimane”.

Lekić je poručio da ponekad saopštavani pristup da je Crna Gora mala i da kao takva neće riješiti međunarodna pitanja i krize – nije ništa drugo već pokušaj alibija za ponekad nedoraslost u vođenju ozbiljne i jedinstvene državne politike na međunarodno-diplomatskom planu.