Željezara čeka investitora, proizvodnja za solarne elektrane drži fabriku

<!—->U Željezari sve panel do panela. Opasana je i čitava fabrika. Već dvije godine radnici neumorno proizvode sve što traži Elektroprivreda Crne Gore za potrebe solarnih elektrana. U Sindikatu su zadovoljni jer su rezultati vidljivi.

“Do sada smo u krugu fabrike uradili 12,7 MW solarnih elektrana, što na krovu, što na zemlji. Takođe, proizvedeno je na Kapinom polju 36 MW, od toga je 16 MW montirano. Takođe je montirano 3,2 MW na brani Vrtac”, kaže Ivan Vujović, predsjednik Sindikata EPCG Željezare.

Ipak, iz ovih elektrana još nije pušten ni kilovat struje u sistem. Godinama isto stanje i manje-više ista priča.

“Radi se na rekonstrukciji trafostanica, moraju biti osposobljene trafostanice, pa nabavka drugog materijala”, ističe Svetozar Golubović, predsjednik Odbora direktora EPCG Željezare Nikšić.

Do rekonstrukcije bi moglo doći, kaže Golubović, kroz par mjeseci.

Na pitanje šta bi radili da nema Elektroprivrede, odgovara: “Pa, kao što vam je poznato, tražimo kredibilnog investitora koji će pokrenuti ova proizvodna postrojenja u kovačnici i čeličani. Interesovanje su pokazali i Slovenci, interesovanje su pokazale i još neke druge delegacije koje su dolazile i obilazile. Još uvijek nema konkretnih rezultata”.

“Izazovi su sigurno da počnemo da razmišljamo o nekim novim pogonima, novim postrojenjima, jer mi znamo da ne možemo ovo raditi stalno. Nadam se da će matična kompanija i menadžment Željezare početi da razmišlja u tom pravcu, o nekim novim pogonima”, kaže Vujović.

Nakon perioda radničkih nemira i lutanja menadžmenta, posao sada teče. Dug od oko milion i po eura za poreze i eko naknade se izmiruje redovno, a firma će prošlu godinu završiti sa najmanje pola miliona eura profita.

“Redovno se izmiruju zarade prema zaposlenima, redovno se izmiruju sve obaveze po osnovu kolektivnog ugovora. Prosječna zarada se kreće od 950 do 1.000 eura”, navodi Golubović.

Ivan Vujović, predsjednik Sindikata EPCG Željezare, ističe da je sav onaj period koji je bio turbulentan sada prošlost.

“Radnici Željezare sada rade i ono što je najvažnije jeste da su u fabrici počeli da duvaju neki novi vjetrovi. Upravo smo, poslije 30 godina, prije neki dan usvojili Pravilnik za rješavanje stambenih potreba Željezare”, kaže on.

Za Željezaru je svaki cent veliki, pa i radnici i menadžment očekuju da će se regulisati i plaćanje eko naknada za opasni otpad koji je turski Tosčelik godinama lagerovao, a čiji dug od oko 300.000 eura godišnje, kako tvrde, nije bila obaveza sadašnje uprave.