Crnogorski bend sa Voždovca za CdM: Naša situacija nije bila normalna

Pop-rok bend Oxajo je jedna od najzanimljivijih novijih muzičkih pojava na prostoru bivše Jugoslavije u posljednjih nekoliko godina.

Grupu sa sjedištem u Beogradu čine dobro poznata regionalna imena koja smo pratili i u drugim popularnim i cijenjenim bendovima – tu su Dušan Strajnić (Stray Dogg), Marko Ajković (Artan Lili) i Dario Vuksanović (Savana) – kao Budvanin i neko ko brani boje Crne Gore u Oxaju.

Oxajov početak nije bio uobičajen, pošto su samo četiri pjesme (Sijam, Put, Moje vreme i MaMa) bile dovoljne da bend rasproda ljetnje koncerte.

Podgorica je u svirci Oxaja uživala krajem prošle godine na Pikniku, a u sali Univerzitetskog sportskog centra trio je pokazao čime raspolaže.

Isto su učinili i uz pomoć svježeg singla “Čekam ih”, koji tematizuje iščekivanje i unutrašnju napetost.

Pjesma je, kako poručuju muzičari za CdM, nastala iz osećaja napetosti koji ne možeš da objasniš, kada znaš da će se nešto desiti, ali ne znaš ni šta ni kada.

“Nije vezana za događaj, više je stanje. Zato i ima te promjene i slojeve, kao da se stalno pomjera, a nikad ne dolazi do kraja. To čekanje je i suština pjesme. Reakcija publike je da pjesmu slušaju iznova i iznova, a i spot nam sjajno prolazi”, zadovoljni su Dušan, Marko i Dario.

Energija benda u boji – tako je glasio naslov saopštenja o premijeri pjesme/spota, uz napomenu da ovaj projekat ujedno predstavlja sljedeći korak u razvoju zvuka benda.

Oxajo je jasan – nikada nisu željeli da imaju jedan zvuk koji se ponavlja.

“Svaka pjesma je drugačija, ali su emocije slične. Sa drugim albumom dolazi zvuk koji je intenzivniji i širi. Na nastupima već izvodimo neke nove pjesme i osjeća se razlika. Paradoks je što pjesme za drugi album već postoje, a prvi još nije izašao. I to zapravo dosta govori o nama”, ističu iz Oxaja.

Oxajo je relativno brzo stekao publiku, a za to je bendu bilo neophodno “svega” šest pjesama.

U trenutku kada je publika opkoljena mnogim muzičkim akterima – nije mala stvar dobiti naklonost ljudi.

Prošle godine je bend, kako muzičari podsjećaju, rasprodavao koncerte sa zapravo četiri pjesme. To je rijetkost.

“To nije normalna situacija i bili smo svjesni toga. Mislimo da ljudi pored neke vještine u kreaciji pjesma prepoznaju iskrenost. Ne pravimo muziku da bi se nekom dopala, nego da bi bila ogledalo naših stanja”, nastavak je predstavljanja benda Oxajo.

Priča o bendu u prvi plan stavlja spontanost i kreativnost, uz iskren pristup stvaralaštvu.

U nekoliko navrata se kroz biografiju provlači i Crna Gora.

Ajkovići su iz Zete, Dario iz Budve – u kojoj su se dešavale neke svirke i probe čak i prije nego što je bend osnovan.

Možemo li onda prisvojiti Oxajo, “prevesti” ga na našu crnogorsku stranu?

“Ako kažeš da smo i crnogorski bend sa Voždovca, nećeš pogriješiti. Jako nam je drago da nas je Podgorica već dva puta sjajno prihvatila, a to se pamti. Došlo je vrijeme da se koncertno predstavimo i crnogorskom primorju, odakle je sve krenulo”, uzvraćaju muzičari.

Zanimljivo je da su skoro pa sve numere benda dosad “zakačile” i poneko priznanje.

Recimo, “Put” zbog drugog mjesta na konkursu za nagradu Milana Mladenovića 2023.

“Sijam” je proglašena za hit godine na Radio Beogradu 202.

“Moje vreme” ponijela je titulu Hita godine na Bunt Rok festivalu, a priznanje Nove nade godine bend je osvojio na festivalu GODUM.

Sa singlom “MaMa” stigli su i do finala “Pesme za Evroviziju 2025”, čime su doprli i do nešto šarenijeg auditorijuma.

Priznanja znače, saglasni su u Oxaju, naročito kada dolaze od ljudi koji malo dublje zarone u sadržaj.

“To je dodatna potvrda da to što radiš nije dobro samo tebi, da nisi sam u svom balonu”, stav je trija.

“Au kakav dan” je drugačija od pomenutih, jer je došla iz drugog trenutka i drugačijeg pristupa samom početku.

“Nije pravljena da se uklopi ili bilo šta nagovještava već da bude ogoljena, istinita i puna duha. Volimo tu pjesmu”, odaju članovi grupe priznanje numeri koja je ostala u zapećku.

Nedavno je metal bend Lavina pobijedio na festivalu “PZE” i predstavljaće Srbiju na Eurosongu.

Očito da se mijenjaju pravila igre i da to postaje platforma uz čiju logistiku bendovi drugačije orijentacije mogu doći do izražaja, čak i pobjede.

Da li je Oxajo rekao posljednju riječ u tom smislu prošle godine? Ima li prostora, možda, za razmišljanje o prijavljivanju na Montesong?

“Super je što se scena pomjera i što ima mjesta za bendove koji nisu klasičan muzički izbor. To znači da publika traži nešto stvarno i drugačije. I zbog toga žanr kao format nije toliko ni bitan, ali emocija i autentičnost jesu. Što se tiče Montesonga, što da ne”, najavljuju momci da ćemo ih možda i vidjeti na nekom od narednih crnogorskih izbora.

Često se provlači misao o tom novom talasu regionalne muzike i njegovim predvodnicima.

Novi talas je, kako zaključuju u Oxaju, neki prirodni generacijski ciklus.

Imaće ulogu u njemu.

“Još uvijek se gradimo, doduše ne kao neko ko prati novi talas, već neko ko učestvuje u njegovom stvaranju. Ove godine smo zakazali prve solističke koncerte u Zagrebu i u Ljubljani”, s ponosnom otkrivaju Dušan Strajnić, Marko Ajković i Dario Vuksanović.

Danilo Brajković