Proživljena književnost Kamij Lorans

Jedna od najznačajnijih savremenih francuskih autorki gostovala je u Crnoj Gori u okviru Dana frankofonije

Ženska sudbina, feminizam, identitet, ljubav u svim oblicima, pa i ona na granici sa mržnjom, toksični i manipulativni odnosi, ispitivanje jezika i njegovih mogućnosti, samo je djelić književnog svijeta Kamij Lorans (Camille Laurens), jedne od najznačajnijih savremenih francuskih autorki.

Ona je proteklog vikenda prvi put gostovala u Crnoj Gori, u okviru programa Dana frankofonije. Svoje stvaralaštvo predstavila je u subotu veče u Matici crnogorskoj, u okviru programa koji je organizovan u saradnji sa Francuskim institutom i Francuskom ambasadom u Crnoj Gori. Dan ranije, učestvovala je u prvom izdanju izbora Gonkurove nagrade u Crnoj Gori.

Savremena francuska književnica, profesorica francuske književnosti, članica i generalna sekretarka Akademije Gonkur, Kamij Lorans je autorka većeg broja romana, eseja, kritika, književnih hronika i kolumni, predgovora, radijskih, pozorišnih i filmskih adaptacija. Dobitnica je značajnih nagrada i priznanja, a njen roman “Ljubav” uvršten je u izbor 100 najcjenjenijih romana časopisa Le Monde od 1944. godine, podsjetila je na početku večeri Jasna Tatar Anđelić koja je zajedno sa Jasminom Nikčević vodila i prevodila razgovor sa Lorans.

Upravo je ljubav veliko polje interesovanja Kamij Lorans, potvrdila je književnica, što je dalje vodilo ka temi ženske sudbine i iskustva.

“I to ljubav u najširem smislu, a naročito kada je u pitanju istraživanje odnosa između muškaraca i žena. Uvijek me je zanimala ta razlika koja postoji u konceptu ljubavi s jedne i s druge strane. Fascinirana tim razlikama, nametnulo se i istraživanje ženske sudbine, zato što tokom svojih 60-ak godina pratim razvoj feminističkih ideja i odnosa prema ženi, svjedočim tome koliko je evoluirala, razvila se i promijenila ta ženska sudbina ili žensko pitanje, tokom svih tih dugih godina. I bila sam u situaciji da u Francuskoj prisustvujem rađanju feminističkih pokreta, a kasnije i pokreta koji su se bavili konkretnim stvarima, tima otporom zabrani abortusa, pa sve do skorašnjih da kažemo novijih i modernijih kakav je Me Too, koji sam otkrila zahvaljujući svojoj kćerki”, navela je Lorans i otkrila da je interesovanje za položaj žena uslovljeno ne samo njome kao individuom, već i time što ima kćerku.

“Zanimljivo je to što, ako odgajate kćerku, onda žensku sudbinu ne doživljavate samo kao jedinka, ne samo ni sa majčinske, već i sa jedne druge ženske strane”, dodala je ona.

Žensko iskustvo duboko je utkano u njene knjige, ali i u nju samu. Lorans kao autorka često polazi od ličnog, kakav je slučaj i sa romanom “Žensko” iliti “Djevojčica” (u zavisnosti od prevoda). Tatar Anđelić je podijelila jedan od upečatljivih trenutaka u kojima vidi sličnost, gotovo istu zbilju crnogorskog i francuskog konteksta, kako književnog, tako i društvenog, kulturološkog… Radnja se dešava 60-ih godina prošlog vijeka u Francuskoj, a upečatljiva je rečenica oca glavne junakinje, koja je u tom trenutku dijete. Upitan ima li djece, na popisu stanovništva, on odgovara da nema djece, već da ima dvije kćeri.

“Taj otac koji je to rekao, zapravo je bio moj otac. Bila sam svjesna te njegove rečenice, duboko sam je proživljeno doživio”, kazala je autorka, otkrivajući kako se osjećaj nepripadanja i nedovoljnosti formira od najranijih dana.

Dodala je da, po pitanju sudbine žena ima potrebu da objasni, kako svojoj kćerki, tako i drugim ženama, da “to nije bilo tako davno” kada žene nijesu imale prava i kada su zavisile od “dozvole” muškarca – oca ili muža. Zato je feminizam važan i danas, ali i širenje svijesti o njemu, kako kod žena, tako i kod muškaraca.

“Mnoge mlade žene u Francuskoj, a mislim i na drugim mjestima, misle da je sve gotovo, da su žene ‘dobile’ prava i da je feminizam završio svoj posao. Taj posao nije završen. Možda neki smatraju da je izvojevana jednakost, ali ima još mnogo da se radi. Međutim, ja imam i posebnu poruku za muškarce, ne samo za žene. Žene se ne mogu same izboriti za jednakost, bez učešća muškaraca. Muškarci su ti koji uzajamnim poštovanjem, odnosom i ljubavlju prema slobodi, mogu pomoći da zaista na neki način uspostavimo jednakost i ravnopravnost polova. Tako da je moja poruka i za žene, ali i za muškarce”, poručila je Lorans.

Tema identiteta takođe se provlači kroz njeno stvaralaštvo.

“Identitet nije nešto fiksirano i nepromjenljivo, naprotiv. Identitet je fluidan… Pitanje identiteta je vrlo široko i mislim da ne postoji konačan odgovor, već je to ono što svako na svoj način lično osjeća”, poručila je Lorans.

Nikčević je dodala da je jedno od ključnih mjesta književnog istraživanja Kamij Lorans i jezik, što je književnica i potvrdila objašnjavajući da pisanje za nju nije samo izražavanje.

“Moram reći da su mi više puta u životu književnost i jezik spasili život. U tom smislu, maternji jezik, iako praktično svakodnevni izraz, za mene je bukvalno to – maternji jezik, jer imam osjećaj da je to majka koja me grli i koja mi pruža ljubav. Ja volim riječi, a imam utisak i da riječi vole mene i zato se trudim da to na odgovarajući način i uzvratim”, navela je Lorans.

Između ličnog i univerzalnog, ljubavi i patnje, jezika i iskustva, književnost Kamij Lorans pronalazi svoj smisao i put do čitalaca.

U okviru programa “Crna Gora i Francuska – književne i kulturološke tendencije i poređenja”, Lorans je podijelila iskustvo rada sa studentima frankofonog žirija crnogorskog izbora čuvene francuske književne nagrade za roman godine.

“Akademija Gonkur već decenijama ima praksu rada na širenju frankofonije. I otud dodjela Gonkur nagrada u inostranstvu. Prvi put je to organizovano 1998. godine u Krakovu u Poljskoj, a danas se realizuje u nekih pedesetak zemalja širom svijeta, u saradnji sa francuskim ambasadama i institututima… U radu sa vašim studentima osjetila sam radost i važnost ovog poduhvata i u Crnoj Gori, te koliko je studentima pričinjavalo radost upravo da prepoznaju ljepotu forme, književnog stila, jezika, načina izražavanja i naravno i teme jer je očigledno da su u ovom slučaju bili ‘zagrijani’ i temom”, navela je ona podsjećajući da je crnogorski pobjednik roman “U srcu noći” (La nuit au cœur), autorke Nataše Apane (Nathacha Appanah).

Roman prati priče tri žene koje su žrtve partnerskog nasilja.

“Na tankoj liniji između snage i poniznosti, Nataša Apane istražuje nepodnošljivu enigmu femicida u partnerskim odnosima, kada crna noć zamjenjuje ljubav”, navodi se u opisu.

Događaj će se ubuduće organizovati svake godine, najavljeno je iz Ambasade Francuske u Crnoj Gori.