“Planina” je priča svih žena koje su kroz vjekove živjele, branile dom, kuću, djecu i porodicu

Mi nismo glumili. Ovo je naš život i naša priča, ali je ovo i priča svih žena koje su kroz vjekove živjele, branile svoj dom, kuću, djecu i porodicu svojom tišinom i hrabrošću…

To su riječi junakinje filma "Planina" i istinske životne heroine Mileve Gare Jovanović.

Dugometražni dokumentarni film "Planina", nakon niza svjetskih festivala i nagrada, sinoć je doživio i svoju domaću premijeru, u Podgorici, na otvaranju 17. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma UnderhillFest. Prepun Njegošev park, ispunjen do posljednjeg stajaćeg mjesta od prvog kadra i moćnog natpisa "To Hold a Mountain" disao je i živio s junakinjama filma, a zapravo njihovih života – Garom i Nadom. Majkom i kćerkom. I sa Sinjajevinom, kao simbolom doma, života, bogatstva, ali i majčinstva.

Nježno i suptilno nas rediteljski duo Biljana Tutorov i Petar Glomazić uvode u samu priču i životne sudbine Gare, Nade i Sinjajevine. U preko dva sata stao je upravo cijeli život protagonistkinja, njihova međusobna ljubav, strahovi, nadanja, ali i borbe – za sebe i vlastitu porodicu, za planinu, za Sinjajevinu, protiv militarizacije i interesa donosilaca odluka, a u interesu svih, prvobitno zajednice koja na toj planini živi i njeguje tradiciju, kulturu i nasljeđe izdizanja na katune. Reklo bi se da su mnogi očekivali krajnje aktivistkički, političko angažovani film, ali je "Planina" ipak daleko iznad toga. Naravno, u nizu slojeva i radnji je i borba za očuvanje najvećeg pašnjaka na Balkanu, dok su u fokusu priče Gara i Nada, njihov odnos, sudbina i život.

"Prezadovoljna sam ovom pričom, pogotovo zbog toga što cijeli svijet reaguje baš onako kako bi i trebalo. Naša planina Sinjavina je nešto meni najvažnije u životu. Ona nije samo prostor ili jedno neiskorišćeno mjesto, ona je simbol tradicije, identiteta, opstanka, prkosa, ali i vjere. Vjere u opstanak, Crna Gore i svih naših prostora, ali i vjere da Sinjajevina zaista treba da ostane ovakva kakva je i kakva je vjekovima bila", istakla je Jovanović na kraju projekcije u svom obraćanju prisutnima.

Publika je gromoglasnim aplauzom ispratila gotovo cijelu odjavnu špicu filma, a zatim s poštovanjem, emocijama i zahvalnošću, na nogama dočekala autore filma i dio velike ekipe koja je na njemu radila, da bi posebno snažno pozdravili upravo Garu i Nadu.

"Ovo je naš život, naša priča i priča svih žena kroz vjekove koje su živjele ovako, ali i teže od ovoga. O ženama koje su branile svoj dom, kuću, đecu i porodicu svojom tišinom i hrabrošću. Sada, kada su uslovi za život mnogo ljepši nego što su bili meni i mojim babama, majci i precima, Sinjajevina treba da bude sačuvana i ostane onakva kakva je vjekovima bila", poručila je velika Gara, sinonim odbrane Sinjajevine u višegodišnjoj borbi protiv vojnog poligona.

Kada je film počeo da se snima, Nada je imala svega 12 godina. Danas joj je 19. Odmjerena, skromna, mudra, jaka djevojka u kakvu je izrasla zahvaljujući, između ostalih, Gari i Sinjajevini, izrazila je zahvalnost svima koji su došli da pogledaju film.

"Hvala vam što ste nam dopustili da vam prikažemo našu priču, priču iz davnina… Put je bio nevjerovatan, bajkovit, to je bilo nešto novo, ali smo uspjeli da to prikažemo na najbolji način", rekla je ona.

U sinopsisu se navodi da se "na udaljenim visovima Sinjajevine, Gara i njena trinaestogodišnja kćerka Nada svakog ljeta vraćaju na pašnjake predaka, gdje čuvaju stoku, sakupljaju ljekovito bilje i žive u simbiozi s planinom koju zovu 'Majka'"… Međutim, njihov krhki svijet biva ugrožen kada crnogorska vlada pokrene planove za stvaranje vojnog poligona za potrebe NATO-a u srcu ovog zaštićenog područja.

"Gara, majka šestoro djece, iznenada se nameće kao vođa pokreta za odbranu Sinjajevine, i sa ćerkom Nadom vodi dvije važne životne bitke – ekološku, za očuvanje prirode, i ličnu, porodičnu – suočavanje sa patrijarhatom i nasiljem nad ženama", piše u opisu.

Reditelj Glomazić je, u razgovoru nakon filma istakao da je sami film "Planina" tek vrh ledenog brijega, a šta je onda tek navedeni opis…

"Film je tek vrh ledenog brijega ispod kojeg je jedna ogromna, nevidljiva santa iskustva, prijateljstva, dugogodišnjeg boravka sa junacima filma upravo na planini i svega onoga što smo prošli zajedno tamo, gradeći ovaj film i praveći ga sa ogromnim timom koji nam je u tome pomogao", rekao je Glomazić.

On je priznao da ih je film promijenio, ali i mnogo čemu naučio.

"Ponovo smo, nanovo i nanovo otkrivali one najznačajnije i najljepše stvari u životu, a koje se tiču prostih, jednostavnih stvari i duboke ljudskosti koja nas sve povezuje i koja je jedina bitna u ovom kratkom trenutku na zemlji", rekao je.

Tutorov je dodala da je susret sa Garom, Nadom i ostalim katunjanima, kao i život u kolibi od 12 kvadrata, tokom sedam ljeta bio poseban doživljaj nakon kojeg su drugi ljudi. Rekla je i da će im pdogorička premijera zauvijek ostati u pamćenju.

"Od samog početka, odnos sa Garom i Nadom i taj neki osnovni moralni angažman koji smo uzeli je ustvari gradio produkciju. Kroz to smo birali s kim radimo, ali i ko će finansirati film. Znali smo da nećemo da radimo sa televizijama, da ne bi bilo nikakvih želja ni pritisaka. Rukovodili smo se našim osjećajem, a onda, kad smo sagledali sve slojeve priče, i one koji se samo osjete a ne vide u filmu, i posle godina i godina istraživanja šta je Sinjajevina, shvatili smo da se radi o puno većoj priči… Gara je to jako lijepo rekla: 'Nije to samo film o meni, to je film o svima nama'", rekla je Tutorov.

Dodala je i da je u svemu tome prisutan momenat "dublje drame" i "presjeka političkog i intimnog" koji ih je jako inspirisao.

"To je nešto što žive svi ljudi širom svijeta i što nas zapravo zapanjuje. Tako, na primjer, kad putujemo, iz projekcije u projekciju je taj moment pobjede stvarno užasno bitan. Tu se često dešava da publika tapše i tokom filma. I onda smo shvatili da je demokratija stvarno svuda toliko u krizi i da je stvarno svima jako bitno da znamo da je moguće izboriti se za pravdu", ispričala je Tutorov.

Rediteljka i producentkinja je istakla i da su se vodili autentičnošću, ljepotama planine, ali i cijele crnogorske epske tradicije, što je potvrdio i Glomazić ističući da je ovo prvenstveno i priča o jakim i hrabrim ženama.

"Ja sam na nekoliko mjesta volio da istaknem i kažem, znate, Crna Gora je jedna mala ratnička zemlja sa izuzetno bogatom riznicom epske poezije, priča, pripovijesti, ali nekako na našu žalost, uglavnom su junaci tih priča muškarci i njihove ratne zasluge, a žene su gotovo nepostojeće. One su tamo neke bezimene majke heroja koji se u tim pričama pojavljuju… Ipak, svi smo mi dobro svjesni, a mislim pogotovo mi ovdje u ovom auditorijumu, da su istinski heroji naše istorije žene", rekao je.

Za oko pola godine festivali su se nanizali, nije ih lako ni nabrojati, kao i nagrade. Ističe se Velika nagrada žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film na festivalu Sandens, jednom od najvećih svjetskih filmskih festivala, i to na premijeri filma. Uoči projekcije na Underhillu, i Tutorov i Glomazić su istakli da su s posebnom radošću čekali prikazivanje u Crnoj Gori.

"Film je do sada bio na više desetina festivala širom svijeta, na raznim kontinentima od Amerike, Evrope, Australije. Čeka nas novi, dugi festivalski niz sve do kraja godine. Film će, očekuje se, biti u natjecanju za velike nagrade do kraja ove godine, pa i početkom sljedeće. Tako da, očekuje nas to da idemo po svijetu i da pokazujemo Crnu Goru i Sinjajevinu i govorimo o svim ovim temama o kojima smo razmišljali snimujući ovaj film", najavio je Glomazić.

Tutorov je izrazila zahvalnost i Filmskom centru Crne Gore na podršci i pomoći da zajedno sa filmom putuju Gara i Nada.