Budućnost Viktora Orbana i njegovog sistema: Izazovi nakon izbornog poraza

Nedavni izborni neuspjeh stranke Fides, koji se dogodio 12. aprila, predstavljao je praktično nezamisliv scenario za Viktora Orbana sve do same izborne noći. Za razliku od njegovog ponašanja prije 24 godine, kada je prvi put bio uklonjen sa čela države, Orban je nakon ovog, za njega poražavajućeg ishoda, u početku djelovao gotovo nijem i donekle kao slomljen čovjek koji više ne razumije svijet oko sebe. Premijer je danima bio izuzet iz javnog života. Potom je, u jedinom opsežnijem intervjuu nakon izbora, datom za Jutjub kanal "Patriota", koji mu je blizak, izjavio da su ga ispunjavali "bol i praznina". Istovremeno, najavio je "otpor protiv uništenja onoga što smo izgradili", navodeći kao jedinu grešku svoje vlade to što nije okončano proširenje nuklearne elektrane Pakš, planirano uz rusku pomoć. Novinarka koja ga je intervjuisala, inače Orbanova pristalica, očigledno je ostala bez riječi.

Orbanovo iskustvo iz 2002. godine, kada je doživio duboku ličnu krizu nakon tijesnog poraza, ostavilo je trajan pečat. Tadašnju situaciju je prokomentarisao riječima: "Otadžbina ne može biti u opoziciji!", čime je, prema njegovom shvatanju, sugerisao da samo on i njegova partija Fides mogu istinski predstavljati interese mađarske nacije, te da je on njen jedini legitimni predstavnik. Ova je izjava snažno utisnuta u kolektivnu svijest javnosti u Mađarskoj. Upravo ga je to iskustvo podstaklo da od 2010. godine, uz dvotrećinsku većinu u parlamentu, uspostavi svoj "poredak nacionalne saradnje" (NER). Cilj ovog sveobuhvatnog sistema bio je da spriječi ponavljanje scenarija iz 2002. godine. Pri tome, Orban nije samo modifikovao izborni sistem u korist svoje stranke Fides, već je, radi očuvanja moći, izgradio i široko rasprostranjen klijentelistički mehanizam, sofisticiran aparat za nadzor i moćnu propagandnu mašineriju. Tokom šesnaest godina, ovaj sistem mu je efikasno pomagao da ostane na vlasti.

Aktuelni poraz pokrenuo je lavinu pitanja u mađarskoj javnosti: Šta će se sada desiti sa Orbanom i njegovim sistemom, građenim tokom šesnaest godina? Da li višedecenijski samovladar još uvijek ima šansu da ostane aktivan u politici ili je njegova karijera okončana? Da li, kako kruže glasine, planira bjekstvo? Šta će biti sa njegovom strankom Fides, koja je u potpunosti prilagođena njemu? Kakva je sudbina njegove porodične dinastije, koja je akumulirala enormno bogatstvo, te sa oligarsima i desetinama hiljada dobro plaćenih korisnika njegovog poretka? Mnogi mediji u zemlji pomno prate svaku, pa i najmanju izjavu Orbana i njegovih partijskih kolega, svaki potez njegovih oligarha i miljenika, u potrazi za odgovorima. Poslije šesnaest godina Orbanove vladavine, ova intenzivna pažnja odražava koliko su se mnogi Mađari godinama osjećali kao zarobljenici sistema i koliko je velika želja za preispitivanjem i promjenom.

Odlazeći premijer za sada javno ne pokazuje nimalo griže savjesti i odbija da na bilo koji način preuzme odgovornost za korupcionaške radnje i zloupotrebu moći unutar svog sistema. Što se tiče njegove lične budućnosti, u predizbornoj kampanji je najavljivao da će ostati poslanik do penzije, ali i da će u slučaju izbornog poraza podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Fidesa – iako je tada pitanja o mogućem neuspjehu rutinski odbijao sa notom ironije. Sada se, po svemu sudeći, dešava obrnuto. Orban se odrekao poslaničkog mandata. Međutim, svoju ostavku na mjesto predsjednika Fidesa nije javno objavio, ali ju je ponudio stranci, naglašavajući da je "spreman za zajednicu" ako ga ona pozove. U junu bi kongres partije trebalo da donese odluku o njegovom predsjedavanju u Fidesu. Dilema je duboka: bez njega bi se stranka vjerovatno raspala, budući da je potpuno usredsređena na Orbanovu ličnost. Sa njim, međutim, van svog malog jezgra birača, ostaje obilježena kao korumpirana i autokratska politička formacija. Sam Orban je svoje planove za budućnost izrazio na semantički upečatljiv način u video-poruci na Fejsbuku: "Sada nisam potreban u parlamentu, već u reorganizaciji nacionalne strane."

Mnogi mađarski posmatrači u ovome i dalje prepoznaju Orbanovu ustaljenu pripovijest, prema kojoj dio Mađara koji on predvodi pripada naciji, dok svi ostali ne. Gest vraćanja poslaničkog mandata mnogi ocjenjuju kao spoj izbjegavanja odgovornosti i aspiracije ka premoći. Orban vjerovatno ne želi da podnosi poniženje slušajući kritike na svoj račun i na račun svog sistema kao običan poslanik u parlamentu. Istovremeno, očigledno smatra da je status običnog poslanika ispod njegovog dostojanstva. Generalno, kako je, na primjer, predvidio politički analitičar Danijel Rona za portal Telex, Orban će najprije sačekati razvoj događaja u narednim mjesecima kako bi donio odluku o svojoj političkoj i ličnoj budućnosti. Tvrdnja istraživačkog novinara Sabolča Panjija da Orban razmatra bjekstvo u Sjedinjene Američke Države radi traženja azila djeluje prilično nevjerovatno. Time bi Orban poništio svoje životno djelo, nanio fatalan udarac svojoj političkoj zajednici i stranci, a takođe ozbiljno ugrozio i svoju porodičnu dinastiju.

Njegov otac i mlađi brat, između ostalog, aktivni su u sektoru rudarstva i građevinarstva, te se svrstavaju među najimućnije poslovne ljude u zemlji. Međutim, Orbanova najstarija kćerka Rahel i njegov zet Ištvan Tiborcz, takođe jedan od najbogatijih Mađara, preselili su se u SAD prošle godine. Protiv Tiborcza je Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) više puta sprovela istrage zbog manipulisanih javnih nabavki. OLAF je identifikovao nepravilnosti i uputio preporuke mađarskim vlastima za povrat sredstava Evropske unije. Ipak, u Mađarskoj su ti procesi naknadno obustavljeni. Određene promjene uočavaju se i među Orbanovim oligarsima i miljenicima. Budući premijer Peter Mađar optužio je "Orbanovu mafiju" prije nekoliko dana da premješta svoje milijarde van granica zemlje kako bi izbjegla antikorupcijske provjere i najavljeno "vraćanje imovine". Za sada nedostaju konkretni dokazi za ove tvrdnje. Ipak, mađarski mediji su posljednjih dana izvještavali o brojnim upitnim finansijskim operacijama među Orbanovim oligarsima, na primjer kod njegovog prijatelja iz djetinjstva i školskih klupa Ljorinca Mesaroša, instalatera iz Orbanovog rodnog mjesta Felčuta, koji je već prije nekoliko godina stekao status najbogatijeg čovjeka u Mađarskoj.

U Orbanovoj stranci i dalje vlada duboko iznenađenje zbog izbornog neuspjeha. Odlazeći predsjednik parlamenta Laslo Kever u tome vidi "privremenu pobjedu demonskih snaga", ali dodaje: "Na kraju konačna pobjeda pripada Isusu Hristu." Jedan poznati influenser iz Orbanovog tabora, Žolt Jesenski, vjeruje da je Orban tokom posjete Indiji početkom 2025. godine "nesvjesno počinio idolopoklonstvo" i time "pustio zle duhove u svoj život". Drugi političari Fidesa smatraju da su "paraziti" – misleći na oportunističke korisnike Orbanovog sistema – doprinijeli izbornom neuspjehu. Međutim, u potrazi za uzrocima, dvije uvjerljive odrednice do sada nijesu spomenute: korupcija i sistemska zloupotreba moći.