Hviča Kvarachelija: Gruzijski majstor na putu ka Zlatnoj lopti i istorijskom podvigu uprkos izostanku sa Svjetskog prvenstva

U godini kada njegova reprezentacija neće učestvovati na Svjetskom prvenstvu, Hviča Kvarachelija se ističe kao ozbiljan kandidat za prestižnu Zlatnu loptu „Frans fudbala“. Ovaj nekadašnji majstor iz Napulja nameće se kao potencijalni prekoračitelj ustaljenih granica, ukoliko Pari Sen Žermen, za koji trenutno nastupa, trijumfuje u Evropi 30. maja u Budimpešti. Njegov put ka ovom individualnom priznanju ima posebnu težinu, s obzirom na to da je jedini fudbaler u istoriji koji je osvojio najveći individualni trofej u godini kada nije igrao na Mundijalu bio Englez Kevin Kigen, davne 1978. godine, kada se Svjetsko prvenstvo održavalo u Argentini. Kvarachelija ima priliku da ispiše novu stranicu istorije i postane tek drugi igrač kojem je to pošlo za rukom.

Fudbalska predviđanja nerijetko omanu, a velike najave i detaljne analize često ne rezultiraju očekivanim ishodom na terenu. Ipak, u nedavnom polufinalu Lige šampiona između Pari Sen Žermena i Bajerna iz Minhena, situacija je bila sasvim drugačija. Iščekivala se istinska fudbalska poslastica – i ona je u potpunosti isporučena. Očekivanja su bila visoka, ali akteri na terenu ponudili su još više. Umjesto opreznijeg pristupa, usljed ogromne važnosti meča i činjenice da revanš slijedi za samo sedmicu, oba tima su igrala otvoreno i beskompromisno, dosljedno svom prepoznatljivom stilu, bez obzira na ime rivala, stadiona ili trenutni rezultat. Kada se sudare dvije ekipe koje ne odustaju od svog fudbalskog identiteta i dvije slične trenerske filozofije, desi se i to – devet golova i rekord polufinala najprestižnijeg evropskog klupskog takmičenja. Konačan rezultat, nakon uzbudljivog okršaja, bio je 🇫🇷 PSG 5-4 Bayern Munich 🇩🇪. Golove su postigli: Kejn (17'), Kvaratskhelia (24'), Neveš (33'), Olise (41'), Dembele (45+3'), Kvaratskhelia (56'), Dembele (58'), Upamekano (65'), Dijaz (68').

Tim Luisa Enrikea, aktuelni prvak Evrope, poznat je po tome što nikada ne odstupa od svog prepoznatljivog stila igre. Najave španskog trenera jasno govore da će tako biti i u revanšu, jer, uostalom, može li biti drugačije? „Nakratko sam razgovarao sa svojim stručnim štabom. Mislimo da će nam u Minhenu trebati minimum tri gola kako bismo prošli u finale“, istakao je Enrike. Ova izjava nedvosmisleno pokazuje način razmišljanja – ofanziva kao primarni princip. Čak i kada je njegov tim imao prednost, nije bilo taktičkog uzmicanja. Još manje kada je gubio, ili kada je rezultat bio izjednačen, poput 1:1, 2:2. Igra je ostala direktna, sa brzim prenosom lopte i stalnim pritiskom na protivnika. Ovdje nije riječ o dugotrajnoj kontroli lopte i diktiranju tempa, već o neprestanoj namjeri da se do gola dođe što jednostavnije, što vertikalnije.

U takvom sistemu, posebno mjesto zauzima Hviča Kvarachelija. Njegova igra naizgled djeluje jednostavno, ali u fudbalu se često kaže da prividna jednostavnost krije najveću složenost. Velemajstor iz Gruzije kreće se promišljeno, dobro procjenjuje situacije i rijetko donosi pogrešne odluke. Njegov doprinos se ogleda i u defanzivi, što je kvalitet koji treneri posebno cijene. Njegov dribling nije tu da bi bio samo atraktivan, već da bi kreirao brojčanu prednost – a kada je tako, dobije se i jedno i drugo. U završnici je staložen i tačan, dok u organizaciji napada precizno zna kada treba da ubrza, a kada da uspori. U pitanju je igrač koji diktira tempo, ali nije jedini takav u ekipi. Zanimljivo je da tokom većeg dijela sezone nije bio primarno istican kroz statističke pokazatelje, ali u najvažnijim utakmicama njegov uticaj postaje nesporan. Podatak da je Kvarachelija ove sezone po broju golova i asistencija u Ligi šampiona (10 + 5) već nadmašio prošlogodišnji učinak Usmana Dembelea (8 + 6), a preostala mu je još jedna, možda i dvije utakmice, govori sam za sebe. Za tih osam golova i šest asistencija u LŠ, Francuz je prošle godine osvojio Zlatnu loptu „Frans fudbala“ kao najprestižnije individualno priznanje u globalnom fudbalu, što jasno kandiduje Kvaracheliju za isto dostignuće ukoliko „sveci“ 30. maja u Budimpešti ponovo zauzmu evropski vrh. Nekadašnjem asu Napolija zadatak je dodatno kompleksan, jer je ovo mundijalska godina, a njegove Gruzije tamo nema. Hviča će, ipak, pokušati da prekorači ustaljene granice i postane tek drugi fudbaler u istoriji koji je osvojio Zlatnu loptu, a da te godine nije učestvovao na Svjetskom prvenstvu.

Kvarachelija je ostavio dubok trag u većini mečeva Pari Sen Žermena ovog proljeća, ali utorak veče nije bio izuzetak – uz sebe je imao Dembelea, Duea, Neveša, Vitinju. Za onakav meč bilo je potrebno još fudbalskih umjetnika, i na drugoj strani terena. Bajern iz Minhena je takođe pokazao zašto ima glas o timu koji dosljedno slijedi svoj fudbalski identitet. Tim Vensana Kompanija igra sa jasnom idejom – intenzivan presing i neprestana ofanziva. „U fudbalu protiv vrhunskih igrača postoje samo dva puta. Ili ideš ‘full attack’ ili se potpuno povučeš. Uvijek biram ovo prvo“, govorio je Kompani. Njegova ekipa je igrala tako i kada je vodila 1:0, i kada je gubila 5:2. Hari Kejn je još jednom pokazao da se Bajern uvijek može osloniti na njega. Njegova igra takođe odiše jednostavnošću – dobro pozicioniranje, pravovremena reakcija i snažan šut. Veliki utisak ostavio je i Majkl Olise, koji je individualnim potezima dodatno oživljavao napad. Njegova sposobnost da čuva loptu i uspješno rješava duele jedan na jedan pružala je dodatnu dimenziju i raznolikost Bajernovim akcijama. Uz njega, Luis Dijaz je donosio energiju i neprestano predstavljao opasnost svojim kretanjem bez lopte. Ovakva sinergija različitih fudbalskih pristupa stvorila je meč koji će se dugo pamtiti. Zato revanš u Minhenu ne nosi samo nadmetanje za plasman u finale, već i iščekivanje reprize visokog nivoa igre koji je već viđen. Nakon ovakve prve utakmice, jasno je da oprez neće biti ključni faktor u raspletu.