Minimalna zarada na papiru, ostatak u koverti: Analiza prakse isplate i njenih dalekosežnih posljedica

Dugogodišnja praksa primanja dijela plate "na ruke", sa ostatkom u bijelom kovertu, predstavlja realnost za mnoge zaposlene u Srbiji. Jedna žena, koja je godinama unazad bila prijavljena na minimalnu zaradu, dok ju je ostatak primanja čekao na stolu, uredno spakovan u koverti sa njenim imenom, svjedoči o ovom fenomenu. Sa samo 24 godine, neposredno nakon završetka studija i napuštanja studentskog doma, njen primarni cilj bio je obezbijediti sredstva za plaćanje stanarine. U takvim okolnostima, razmišljanje o doprinosima, porezima ili budućoj penziji bilo je luksuz, dok je fokus bio isključivo na preživljavanju do kraja mjeseca. Ova situacija, gdje formalna prijava na minimalac (koji od 1. januara 2026. iznosi 64.554 dinara, a trenutno nešto više od 65.200 dinara) prikriva znatno veća primanja isplaćena u gotovini, ima duboke implikacije na pojedince i cjelokupno društvo. Prosječna neto zarada u februaru 2026. iznosila je oko 116.000 dinara, što dodatno naglašava jaz između nominalne i stvarne ekonomske slike.

Ovakav model isplate, gdje se dio zarade isplaćuje u gotovini, na prvi pogled može djelovati povoljnije za radnika, jer mu se formalno čini da raspolaže većom sumom novca. Međutim, kako upozorava Svetlana Kisić iz Saveza ekonomista Srbije (SES), dugoročno gledano, takva praksa rezultira značajno manjom osnovicom za buduću penziju. U periodima visoke nezaposlenosti, što je bio slučaj do skoro, potraga za bilo kakvim poslom dominira nad dugoročnim planiranjem ili razmatranjem odnosa s poslodavcem. Prema Kisićevoj, ovaj specifičan oblik isplate zarada, odnosno kombinacija minimalne prijave i gotovinskih dodataka, najčešće je primijećen kod najranjivijih kategorija stanovništva. Analiza Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED) iz 2023. godine otkrila je da svaki peti zaposleni u Srbiji prima dio ili cjelokupnu zaradu u gotovini. Posebno zabrinjavajuće je da je među mladima, starosti od 18 do 29 godina, procenat takvih isplata još viši i dostiže oko 16%, što prevazilazi opšti prosjek. U prva četiri mjeseca 2026. godine, u Srbiji je bilo zaposleno više od 2,3 miliona ljudi, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.

Iako Zakon o radu dozvoljava isplatu dijela ili cjelokupne zarade u gotovini, advokat za radno pravo Mario Reljanović ističe da je nezakonito izbjegavati plaćanje poreza i doprinosa na te sume. Poslodavci često predstavljaju ovu "šemu" zaposlenima kao način da im ostane više novca, ali u stvarnosti, razliku nastalu neplaćanjem poreskih obaveza zadržava sam poslodavac. Ova praksa, nažalost, nije rijetka. Takva "isplata na ruke" predstavlja srž sive ekonomije, odnosno sistemsko izbjegavanje poreskih obaveza, što godinama unazad predstavlja ozbiljan izazov za privredu Srbije. Prema podacima NALED-a, država je u periodu od 2021. do 2024. godine uskraćena za više milijardi eura zbog ovakvih neregularnih poslovnih praksi. Poslodavci su zakonski obavezni da mjesečno uplaćuju državi 10 odsto poreza na zaradu, 15 odsto za penziono i 5,15 odsto za zdravstveno osiguranje na teret preduzeća. Dodatno, na teret zaposlenog ide 14 odsto za penziono i 5,15 odsto za zdravstveno osiguranje, uz 0,75 odsto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, koji se odbijaju od bruto plate. Od minimalne plate, polovina je dio koji se ne oporezuje.

Direktne posljedice ovakvog sistema najteže osjećaju sami radnici, što najbolje ilustruje iskustvo Tamare Stamenković. Sa 25 godina, prilikom prvog zaposlenja, prihvatila je da dio zarade prima u gotovini, vođena potrebom da popuni kućni budžet i uvjerenjem da tako ostvaruje "veliku platu". Međutim, kada je morala na bolovanje, suočila se sa drastično umanjenom zaradom, jer je njena nadoknada bila zasnovana isključivo na minimalnom iznosu na koji je bila prijavljena. To je dovelo do situacije gdje je jedva imala sredstava za ljekove koje Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) ne pokriva. U takvim okolnostima, otkazivanje posla nije bila opcija, jer bi to značilo ulazak u još veći finansijski haos. Iako je svjesna štetnosti ovakve prakse, ova 42-godišnja inženjerka, koja je deceniju kasnije prijavljena na punu platu, ističe da je za mnoge to bio jedini izlaz u sistemu gdje je snalaženje imperativ. Više od 80 odsto ispitanika u NALED-ovoj analizi potvrdilo je da je ovakav način isplate ključan za preživljavanje siromašnijih slojeva stanovništva, ali i za opstanak malih privrednika. Međutim, ekonomska analitičarka Svetlana Kisić upozorava da ova praksa nanosi "kolektivnu štetu" cjelokupnom društvu. Manja izdvajanja za socijalno i penziono osiguranje direktno utiču na praznije zdravstvene fondove, a kako sadašnji zaposleni finansiraju tekuće penzionere, smanjenje doprinosa dodatno opterećuje već opterećene sisteme. U Srbiji je evidentan trend smanjenja broja radno aktivnih građana i porast broja penzionera, čije su potrebe za zdravstvenom i socijalnom zaštitom veće, što dodatno iscrpljuje penzioni fond i prisiljava državu da ga dopunjava iz drugih budžetskih izvora. Jelena Jevtović iz Unije poslodavaca Srbije dodaje da država gubi prihode od poreza i doprinosa, dok su poslodavci koji posluju u skladu sa propisima u neravnopravnom položaju, suočeni sa većim troškovima i poteškoćama u održavanju konkurentnosti. Dugoročno, ovakva situacija podstiče sivu ekonomiju i usporava razvoj tržišta rada.

Kontrolu isplate dohotka zaposlenih sprovodi Poreska uprava pri Ministarstvu finansija, ali podaci o broju poslodavaca koji isplaćuju gotovinu nijesu javno dostupni. Ipak, posljednji objavljeni podaci za 2022. i 2023. godinu ukazuju na alarmantnu situaciju. Od 2.157 kontrola sprovedenih tokom 2022. godine, nepravilnosti su utvrđene u čak 78 odsto slučajeva. Godinu dana kasnije, od 778 kontrola, neregularnosti su zabilježene u preko 70 odsto. Ovi podaci jasno pokazuju da je siva ekonomija, najizraženija u sektorima građevinarstva, trgovine i ugostiteljstva, i dalje duboko ukorijenjena. Jelena Mićić, vodeća savjetnica za konkurentnost u NALED-u, objašnjava da slabiji poslovni rezultati, ekonomska kriza i nedostatak finansijskih sredstava često primoravaju preduzeća na rad u sivoj zoni, s ciljem izbjegavanja poreza, doprinosa i drugih obaveza prema državi. Mario Reljanović predlaže radikalno rješenje: zakonsku zabranu svake isplate u gotovini, insistirajući da sva primanja zaposlenih moraju ići isključivo preko bankovnog računa. Na taj način bi svaka gotovinska isplata, o kojoj bi Poreska uprava imala saznanja, bila automatski nezakonita i povod za detaljnu finansijsku inspekciju. Primjer Hrvatske, gdje su od 2023. godine gotovinske isplate zabranjene i poslodavci su obavezni da sve transakcije proslijede direktno na račun, pokazuje izvodljivost ovakvog pristupa. Svetlana Kisić dodaje da se u uređenijim društvima ovakav vid poslovanja bolje prati, kontroliše i više sankcioniše, dok u Srbiji pravosudni sistem je preopterećen, što usporava rješavanje ovakvih predmeta. Jelena Jevtović iz Unije poslodavaca Srbije, pak, sugeriše povećanje neoporezivog dijela zarade (koji od 1. februara 2026. iznosi 34.221 dinar). Smatra da bi veći neoporezivi iznos smanjio opterećenje poslodavcima i time umanjio motivaciju za isplatu "na ruke". Stoga, rješenje leži u kombinaciji mjera koje uključuju efikasniju kontrolu, dosljednu primjenu postojećih propisa i strateško razmišljanje o dugoročnim posljedicama, dok Ministarstvo finansija radi na novom Programu za suzbijanje sive ekonomije do 2030. godine.