„Mladi i jaki“: Berlinski blokovi su bastion neonacista

Ane (30) se ne boji, ali je oprezna. Aktivno se bori protiv desničarskog i rasističkog nasilja u Berlinu – zbog čega je i sama na meti ekstremista. Zbog bezbednosti koristi pseudonim.
Već godinama posmatra ekstremnu desničarsku scenu u berlinskoj četvrti Marcan-Helersdorf. Ima uličnih napada, propagande i svakodnevnog rasizma. „Ovde ima neonacista koji žele da pokažu dominaciju na ulici – nalepnicama i grafitima poručuju: ‘Ovo je naš kraj’“, kaže Ane za DW.
Širom Berlina postoje mladi ljudi poput nje, koji beleže desničarske i rasističke incidente kako bi razmere opasnosti postale vidljive i žrtve dobile glas. „Ljude napadaju zbog ružičaste kose ili jakne čiji se brend smatra ‘levim’. Zabeležili smo i više pljački s neonacističkom pozadinom“, navodi Ane.
Kontrasti na rubu grada
Marcan-Helersdorf je svojevrsni grad u gradu. Reč je o najvećem evropskom naselju panelnih zgrada – blokova, na koje se u Nemačkoj često gleda kao na „betonske spavaonice“ i relikt komunizma.
Marcan je socijalno žarište u kojem je svako četvrto dete siromašno. Istovremeno, to je prostor bogat zelenilom, privlačan porodicama, s najvećim nemačkim naseljem porodičnih i višestambenih kuća.
Uprkos povezanosti s gradskim središtem – svega 20 minuta vožnje podzemnom železnicom do Aleksanderplaca – mnogi stanovnici retko napuštaju kraj.
„Ima mladih koji nikada ne izađu iz kvarta. To je realnost u kojoj ceo život stane u jedan kraj“, kaže Ane.
Godinama mladi neonacisti pokušavaju da ojačaju uporišta u Berlinu, posebno u Marcan-Helersdorfu. Među najistaknutijima su grupe „Nemačka omladina napred“ i „Mladi i jaki“, protiv kojih su prošle srede (6. maj) sprovedene racije širom Nemačke.
Mržnju prema kvir osobama, migrantima i političkim protivnicima šire na društvenim mrežama, ali i na ulicama – na primer tokom napada na povorku Kristofer strit deja. Policija je tada saopštila da su dvojica počinilaca bila mlađa od 14 godina.
Nasilje je često prikriveno iza naizgled mirnih i uređenih ulica. Tokom novinarskog obilaska, prolaznik je reporteru dobacio „Hajl Hitler“, dok se nekoliko stotina metara dalje na stubu rasvete nalazila nalepnica s porukom „Nemačka Nemcima“.
Ane redovno prima pozive žrtava: „Ljudi su se skrivali i bežali od grupa od desetak mladića. Mladi su bivali brutalno pretučeni.“
Kako kaže, osećaj nesigurnosti raste, a mnogi triput razmisle kako će se obući ili ponašati ako su mladi i otvoreno antifašistički nastrojeni.
Meta su posebno kvir osobe i migranti
Porast nasilja primećuje i zamenik gradonačelnika ovog berlinskog okruga Gordon Lem, koji je ovde rastao. U razgovoru za DW upozorava da su kvir osobe sve češće na meti. „Nemamo kvir kafiće niti dovoljno sigurnih prostora. Mladi se sve manje usuđuju da otvoreno pokazuju ko su.“
Lem govori i o vrednosnom zaokretu među mladima: tradicionalne rodne uloge ponovo se nameću, podstaknute opštom društvenom nesigurnošću. „Ljudi se zatvaraju u sebe, žele da budu neprimetni. Stil odevanja i izgled često služe kao zaštitni oklop.“
Sličnu svakodnevnu tvrdoću oseća i Farzaneh (30) čija porodica potiče iz Avganistana, a ona je rođena u Iranu. U Helersdorfu živi odavno. Svakodnevni rasizam prijavila je Berlinskom registru: vređanja, poglede u prodavnicama i javnom prevozu.
„Rasizam tako počinje“, kaže. Ipak, ne odustaje. „Nisam slaba zato što sam žena. Mogu da se zaštitim.“ Uprkos svemu i dalje voli Berlin i rado živi u Nemačkoj.
Otpor iz susedstva
Otpor mržnji dolazi i iz lokalne zajednice. Barbara Jungnikel, pedagoškinja evangelističke crkvene zajednice, jednom nedeljno otvara preuređeni građevinski kontejner – „Kafić na točkovima“. Od 2013. godine, kada su desničarske grupe protestovale protiv smeštaja izbeglica, pokušava razgovorom da vrati poverenje u suživot. Uz kafu i keks.
To su mali koraci, ali snažna poruka. Ane, Farzaneh, Barbara Jungnikel i Gordon Lem ne žele da prepuste Berlin glasnoj manjini koja širi mržnju. Njihov angažman pokazuje da se i u senci rastućeg ekstremizma može – i mora – pružiti otpor zabrinjavajućem trendu u Nemačkoj.