Sporazum o miru koji bi mogao zacementirati sukob

Dogovor Izraela i Libana vezuje povlačenje izraelske vojske za razoružanje Hezbolaha, što je uslov koji analitičari smatraju neostvarivim i opasnim po stabilnost zemlje

Bezbjednosni sporazum između Izraela i Libana mogao bi da učvrsti zastoj umjesto da riješi suštinski sukob Izraela sa Hezbolahom, jer povlačenje Izraela iz južnog Libana vezuje za razoružanje te grupe povezane sa Iranom. Regionalni analitičari i političari kažu da je taj uslov neostvariv.

U središtu sporazuma je nagodba koju malo ko smatra izvodljivom: Hezbolah je odlučno odbacio razoružanje, a nijedna libanska vlada nema moć da ga na to primora, piše Rojters.

Pošto je malo vjerovatno da će se Hezbolah razoružati, analitičari kažu da Izrael ima političko pokriće da zadrži vojno prisustvo na neodređeno vrijeme u južnom Libanu, u koji je izvršio invaziju nakon što je Hezbolah 2. marta otvorio vatru na Izrael u znak solidarnosti sa Teheranom zbog rata u Iranu.

Taj sporazum ostavlja libansku državu zarobljenu između obaveza koje ne može da ispuni i suvereniteta koji ne može u potpunosti da povrati, kažu analitičari.

Okvirni sporazum se takođe sudara sa političkom realnošću Libana, jer od krhke države, čiji je sistem zasnovan na ravnoteži između vjerskih zajednica, traži da se suprotstavi najmoćnijoj naoružanoj frakciji u zemlji, iako je poslijeratni poredak izgrađen na podjeli vlasti, a ne na prinudi.

“Ovo nije sporazum, već nametnuto rješenje”, izjavio je za Rojters visoki libanski političar koji je odbio da bude imenovan.

On je rekao da libanska vojska nije ni ustrojena ni opremljena za razoružavanje Hezbolaha, te da očekivanje da to učini zanemaruje i duboko ukorijenjene vojne kapacitete te grupe i krhku ravnotežu između vjerskih zajednica na kojoj počiva stabilnost Libana.

Politički analitičari kažu da je ta neravnoteža ugrađena u samu konstrukciju sporazuma, jer se Libanu nameću široke obaveze, ali bez uzajamne garancije da će se Izrael povući.

“Ovaj sporazum je sav teret prebacio na Liban”, rekao je Majkl Jang, analitičar iz Bejruta, dodajući da on “stvara strukturu koja Izraelcima omogućava da ostanu u južnom Libanu na neodređeno vrijeme”.

Favaz Gerges, libanski stručnjak sa Londonske škole ekonomije i političkih nauka, rekao je da je sporazum “mrtvorođen” i da ima strukturne nedostatke, jer počiva na uslovu koji je u praksi nemoguće ispuniti.

Gerges je rekao da je Izrael već učvrstio tampon-zonu u južnom Libanu, duboku oko osam do deset kilometara, dok svako buduće povlačenje vezuje za razoružanje Hezbolaha.

Uslovi sporazuma nose rizik da ta tampon-zona postane dugoročna i dobije diplomatski legitimitet, rekao je i opisao to kao politički “poklon” Izraelu.

Sukob u Libanu bio je jedan od ključnih elemenata diplomatije usmjerene ka okončanju šireg američko-iranskog rata.

Gerges smatra da je namjerno razdvajanje tih sukoba od strane Vašingtona dalo Izraelu veću slobodu djelovanja u Libanu.

Okvirni sporazum potpisan u Vašingtonu potvrđuje da Izrael nema pretenzija na libansku teritoriju i uslovljava uspostavljanje nadležnosti libanske vojske na jugu potvrđenim razoružanjem nedržavnih naoružanih grupa, uključujući Hezbolah.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu predstavlja sporazum kao istorijsko dostignuće koje bi moglo dovesti do šireg mira, dok izraelske trupe ostaju raspoređene u takozvanoj bezbjednosnoj zoni, za koju Izrael tvrdi da je namijenjena zaštiti njegovog sjevera od mogućeg napada.

“Nastavićemo da je držimo (teritoriju u bezbjednosnoj zoni) dok Hezbolah i druge terorističke organizacije ne budu razoružani i dok iz Libana više ne bude prijetnje po Izrael”, rekao je Netanjahu u subotu.

Trojica visokih izraelskih zvaničnika rekla su da Izrael ima malo povjerenja u sposobnost Libana da razoruža Hezbolah, ali da sporazum vidi kao ključan diplomatski korak ka izgradnji mira sa Libanom na duži rok.

Oko 4.000 ljudi je ubijeno u Libanu, a milion raseljeno tokom izraelske vojne kampanje protiv Hezbolaha.

Libanski predsjednik Žozef Aun pozdravio je sporazum kao prvi korak ka obnovi suvereniteta Libana, rekavši da bi trebalo da omogući libanskom narodu da se vrati na potpuno oslobođenu zemlju.

Predsjednik parlamenta Nabih Beri rekao je da to predstavlja “sporazum diktata, a ne sporazum koji čuva prava Libana” i poručio da neće biti sproveden.

Lider Hezbolaha Naim Kasem proglasio je sporazum “ništavnim” i “kapitulacijom” i rekao da će njegova grupa nastaviti da se bori dok Izrael ne bude primoran da ode. Poslanik Hezbolaha Hasan Fadlalah upozorio je na “unutrašnji sukob” u Libanu.

Rojters navodi da bi svaki pokušaj nasilnog razoružavanja Hezbolaha mogao dodatno produbiti napetosti među vjerskim zajednicama.

Jang je rekao da sporazum “neće odvesti nikuda osim u građanski sukob, a možda i u pobunu šiitske (muslimanske) zajednice”.

Deni Citrinovič, regionalni analitičar i bivši oficir izraelske vojne obavještajne službe, rekao je da je rasformiranje Hezbolaha “nešto što se nikada neće dogoditi” i da sporazum u stvari legitimiše izraelsko vojno prisustvo na neodređeno vrijeme.

“Ništa se neće dogoditi. Izrael se neće povući, a Hezbolah se neće rasformirati”, ocijenio je.

Citrinovič smatra da nijedan izraelski premijer nema unutrašnji politički prostor da se povuče dok je Hezbolah i dalje naoružan, a zajednice na sjeveru Izraela i dalje raseljene.

On je ocijenio da bi uži sporazum, usmjeren na povlačenje Hezbolaha južno od rijeke Litani, prošireno raspoređivanje libanske vojske i jačanje državne vlasti, imao veće šanse za uspjeh.

Analitičar blizak Hezbolahu Mohamed Obeid takođe je rekao da je malo vjerovatno da će sporazum biti sproveden, dodajući da su njegove odredbe “poput eksploziva”, sposobne da raznesu unutrašnju stabilnost Libana, jer zavise od djelovanja države u pravcu razoružanja Hezbolaha.