Voćar iz Farmaka Vesko Stojanović: Trešnja traži pažnju, ali vraća trud

<!—->Stojanović za Radio Crne Gore ističe da je zadovoljan s prinosom prvih sorti, ali kasne sorte su malo podbacile.

“Zadnje dvije tri godine nešto se dešava s trešnjom kad je vrijeme oprašivanja. Do prije tri godine toga nije bilo. No, sve što je procvjetalo oprašilo se. E sad se nešto dešava ili su u pitanju preparati ili priroda. Odjednom se izgubi pčela i čim pčele nema u voćnjaku da se čuje i da se zadržava na cvijetu znači slabo je oprašivanje. Tako trenutno kod mene se oprašila najviše ova rana sorta”, kazao je Stojanović.

Srećom, ove godine nije bilo aprilskih mrazeva, kao što je to bilo minule godine i pretprošle. Stojanović naglašava da je u vrijeme cvjetanja bilo malo kiše, poslije je duvao dvadesetak dana sjeverni vjetar, ali ne može tačno da ocijeni je li to doprinijelo ili je štetilo oprašivanju.

“Prve sorte su dosta toga održale. Zadovoljan sam s kvalitetom i cijenom. Trenutno imam nešto oko 800 stabala trešnje različitih vrsta, nešto starijih od 25 godina, jer sam prvi u Crnoj Gori koji sam uvezao sadni materijal iz Bolonje iz Italije, original. Jedno dvadeset godina stvarno je bilo vrhunska roba, dosta roda”, naveo je Stojanović.

Hektar i po je Stojanoviću pod trešnjom, a ima i ostalih kultura – vinove loze, kruške, a od skoro i fortunelu.

On objašnjava da su prednosti gajenja trešnje u odnosu na druge voćne vrste u vremenu sazrijevanja, jer je to prva voćka koja stiže poslije jagode i onda je mušterijama interesantna.

Priča i da je do prije tri godine gajio i jagode, ali čim počnu trešnje mušterije prelaze na njih.

“Obožavaju trešnju. Prvi sam prije 34 godine uvezao jagodu na foliju. Sad trenutno evo tri godine ne gajim jagodu, ali sjećam se dobro čim je počinjala trešnja u toku berbe jagode, odmah su mušterije prelazile da kupuju više trešnju nego jagodu”, navodi Stojanović.

Ovo podneblje je bogom dano za sve kulture, naglašava on, a posebno za uzgoj trešnje, jagode i drugih voćnih kultura. Farmaci su nadomak glavnog grada, sa dosta sunca, vode, plodnim zemljištem i Sitnica je blizu, iako, kako kaže, posljednjih godine brzo presuši.

“Nažalost, jer bi više odgovarala rječna voda za voćke, nego bunarska. Ja imam dvije bušotine i sistem kap po kap, tako da je, što bi rekli sve na dugme”, naglašava Stojanović.<!—->

Objašnjava za one koji se odluče da se bave uzgojem trešnje da je potrebno vrijema da dođe do prve berbe, prvog roda.

“To zavisi od sorte, neke treće godine pokažu kakav je rod, a puni rod se očekuje tek tamo pete, šeste, nekada i sedme godine. Potrebno ih je orezivati i to radim sam, zimsku rezidbu. Poslije porodica pomogne da se to granje sakupi ili mučira. Potrebno je i prskanje za zaštitu”. kaže Stojanović.

Ističe da kada dođe vrijeme berbe potrebna je radna snaga. Dok je bio puni rod imao je deset do petnaest radnika, a sad je manje roda pa četiri, pet radnika je dovoljno da se berba završi.

“Svake godine je sve manje radnika i ljudi koji hoće da rade ozbiljno, da prihvate to kao svoje, više gledaju da što prije završe posao, da naplate satnicu neku od pet do sedam eura ili po gajbi se bere trešnja pet eura. Tako da smo prinuđeni što više familijarno to da odrađujemo.Kompletna porodica je uključena u sav ovaj posao i supruga i djeca. Djeca studiraju i pomažu, a i supruga koja uživa u berbi trešnje”, kazao je Stojanović.

Što se tiče bolesti trešnje nema mnogo neprijetelja. Važno je, kaže Stojanović, sačuvati od monilije, sušenje cvjetova, grančica, čađavosti, pjegavost lista i od te crne vaši što je napadne.

Nema, kaže, problema sa plasmanom proizvoda, jer sarađuje odavno sa dosta piljara.

Na pijacama cijena kilograma trešnje je trenutno 10 eura i po toj cijeni je uspio da proda u prvim danim ali sada je od šest do sedam eura na veliko.

“U odnosu na gajenje jagoda koje smo gajili računajući moje roditelje i mene 62 godine, trešnje su profitabilnije i lakše za gajenje, ne traže mnogo posla i ulaganja. Ne ulažete svake godine da orete njivu, da stavljate foliju, kupujete nove sadnice. Trešnja se sadi jednom i onda se održava, ali zna da podbaci rod. Tako da poljoprivreda je najveća kocka”, ocijenio je Stojanović.

Navodi da trenutno nema uvezene trešnje, te da je u saznanju da je dobro rodila u Srbiji i očekuje da dođe i do nas.

Kada je u pitanju pomoć države Stojanović ističe da dobija subvencije na godišnjem nivou od Ministarstva poljoprivrede po hektaru, a od Glavnog grada dobija na masline, smokve i nar.<!—->

Da će neko naslijediti posao ne mora da brine jer je sin zainteresovan. Student je elektrotehnike, a iako mlad, svega 21 godinu planira da proširi posao i zasadi još voća pa i počne preradu, posebno nara i smokve.

“Voli da sadi, voli da obrađuje i onda sam ga pustio neka radi sam što vidi. Pomaže u ovom servisu za održavanje mehanizacije, planira da proširi, da sadi još voća, a vjerovatno i da malo prerađuje”, kazao je Stojanović.