Paradigma koju je nemoguće ignorisati

Čedovi velelepni dvori u Baošićima, ako bog da, u kompletu sa velelepnim kupalištem i nezaobilaznim mulom – ONO je spomenik ambiciji i umješnosti jednog vrlo spretnog, a ujedno i bezobzirnog divelopera

U ona davna vremena, prije no što će gospodin Čedomir Popović – zvani Čedo – u Baošićima (Opština Herceg Novi) početi da gradi velelepni turistički kompleks koji se u oficijelnim dokumentima vodi kao Hotel “Carine” 5* – turizam T 1 – i to ispred Kompanije “Carine” d.o.o. iz Podgorice – kao osnivač, vlasnik i izvršni direktor te kompanije – taj notorni potez zemljišta – od magistrale pa do mora sinjega – dužine nekih tristotinjak i širine nekih stotinjak metara – jeste bio neuređen, to stoji – ali nije bio uneređen…

Ako mi ne vjerujete – ovjerite situaciju na Google Maps – Street View – otiđite do Baošića, prošetajte putem uz obalu (Image capture: Jul 2016) – a imate i pogled s mora (Image capture: Oct 2018) – i to u tri varijante: izbliza, poizdalje i baš iz daljine – a ne bi bilo zgorega da ovjerite i pogled odozgo – s magistrale, u pravcu juga (Image capture: Jul 2016) – pa se spustite do obale putem koji ide, otprilike, uz zapadnu ivicu Čedovoga kompleksa (Image capture: Jul 2016) – jer put sa istočne strane, nažalost, nije dat u Street View…

Ako baš insistirate na nekakvom zaključku po pitanju stanja u kojem se u julu 2016. nalazio potez na kojem danas imamo Čedov kompleks u nastajanju – zaključak bi bio da u to vrijeme jeste bilo nekavih aktivnosti na tom potezu – s naglaskom na središnjem dijelu, otprilike – gledano od magistrale ka moru – jeste se tu nešto nasipalo, zasipalo, deponovalo – lijepo se vidi – ali stoji i da bi bilo iznimno teško proniknuti u pravu prirodu tih aktivnosti samo na osnovu Street View sa Google Maps.

Da ste me tada pitali – u julu te vesele 2016. godine – što mislim o tom potezu u Baošićima – od magistrale pa skroz dolje do mora sinjega – sve u komadu – ispalio bih kao iz topa da na cijelom tom potezu vidim PARK – ili još bolje: vidim BOTANIČKU BAŠTU – vidim mediteransku botaničku baštu – ili ARBORETUM! – zašto da ne? – na ponos i diku svake časne Baošićanke, jednako kao i svakog časnog Baošićanima – a možda bih uspio da vidim – da sam se baš potrudio tada – i taj neki djelić novoformiranog kopna – otet od mora sinjega – ali neuporedivo manjih gabarita od onoga što je Čedo oteo od mora – možda tek nekih 3 do 5 posto od toga – nikako ne više.

Ključno pitanje koje se nameće nakon susreta sa Čedovom intervencijom u Baošićima – u urbanom tkivu Baošića, tipičnog bokeškog naselja uz more sinje – s tim da bi se ovo “urbano tkivo” primarno imalo odnositi na fizički prostor – a odmah zatim i na svojevrsnu pozornicu na kojoj se odigrava kompleksna drama života – u najširem smislu – dakle, ključno pitanje bez znaka pitanja na kraju bi bilo ovo: Ako je Čedo preskočio sve prepreke koje su stajale na putu ONOME – Čedovom grandioznom turističkom kompleksu kojemu tepaju “hotel” – i pripadajućem mu prostoru otetom od mora – hoće li ONO ohrabriti druge ljude vične tzv. divelopingu i pronalaženju izlaza iz svakovrsnih birokratskih lavirinata – da i oni pokušaju da dosegnu do Čedovih visina – da postignu slične rezultate u prostoru – mažda čak i da nadmaše Čeda u Čedovoj igrici – na stranu uticaj koje će Čedovo činodejstvovanje u Baošićima imati na buduća pokoljenja uslužnih djelatnika u turizmu i građevinarstvu najrazličitijih profilacija i usmjerenja…

Kako bilo (da bilo), nemoguće je ignorisati tzv. Čedovu paradigmu – i tek ćemo u narednim godinama i desetljećima otkrivati sve posljedice te paradigme – koje su nesagledive u ovom trenutku, nadam se da se slažemo oko toga – a da će Čedova paradigma uticati i na ovo i ono, bez obzira na predznak – to je sasvim izvjesno – jer je Čedo proputio – Čedo je ukazao na nove pravce u domenima građenja u funkciji profita – pod plaštom, u ovom slučaju, razvoja turizma – s akcentom na novim pravcima u domenima tzv. land reclaiming-a – otimanja prostora od mora sinjega – nasipanjem i zasipanjem…

Što je to diveloper (eng. developer – od develop – razvijati) – pitamo se sad mi – bez znaka pitanja na kraju…

Izraz se koristi u najrazličitijim kontekstima – ali uzmimo da je diveloper isto što i investitor koji ulaže u razvoj – razvojni investitor u najopštijem smislu – razvojna lokomotiva – s tim da je u ovom konkretnom slučaju riječ o razvoju prostora/nekretnina – ili o tzv. valorizaciji prostora – što je sintagma koja se odomaćila na ovim prostorima – uz tu razliku – na kojoj neki insistiraju, a neki ne – da investitor, u pravilu, ulaže svoj novac, a diveloper, u načelu, stvara/otvara priliku za realizaciju investicija iza kojih nije nužno njegov novac, odnosno novac koji on kontroliše…

ONO – Čedovi velelepni dvori u Baošićima, ako bog da, u kompletu sa velelepnim kupalištem i nezaobilaznim mulom – ONO je spomenik ambiciji i umješnosti jednog vrlo spretnog, a ujedno i bezobzirnog divelopera – uz to krajnje nesofisticiranog – a ujedno je i savršena metafora (trenutnog) stanja u sistemu uređenja/uneređenja prostora – kako na državnom, tako i na lokalnom – hercegnovskom, u ovom konkretnom slučaju – nivou.

Ono “krajnje nesofisticiranog” bi se imalo odnositi na činjenicu da Čedov kompleks u Baošićima ne bi preživio usporednu analizu sa biserima divelopinga na teritoriji ove naše šumovite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene države – Portonovi, Luštica Bay i naravno: Porto Montenegro …

Sve su to razvojni projekti koji jesu to što jesu – profitabilne razvojne investicije kojima ipak ne manjka nekog bazičnog smisla – koje dišu, ako se razumijemo – uz sve moguće ograde, podrazumijeva se – a ONO Čedovo nije ništa drugo do li dirljiv pokušaj da se noga 49 ugura u cipelu broj 41.

Ako bih morao da izdvojim jednu poziciju – jednu jedinu – koja bi se imala odnositi na arhitektonsko urbanistički koncept ONOGA u Baošićima – izdvojio bih problem postojeće saobraćajnice uz obalu koja presijeca ključnu komunikacionu liniju – onu koja spaja ONO – Čedov kompleks – tih pet lamela (uz sve ostalo) – sa velelepnim kupalištem (čovječe, govorimo, otprilike, o površini dva fudbalska terena) – jer je za očekivati da se nakon doručka i kafe/čaja – dio budućih korisnika smještajnih kapaciteta u Čedovom kompleksu neće vratiti u neku od 811 smještajnih jedinica (da, da – iskopah na više mjesta da se u startu govorilo o 632 smještajne jedinice u okviru Čedovog kompleksa, da bi taj broj, u međuvremenu, narastao na cijelih 811 smještajnih jedinica – Hotel “Hilton” u Podgorici raspolaže, usporedbe radi, sa skromnih 180 smještajnih jedinica) – neki će poželjeti da odu do kupališta – i eto ti sad beleja…

Čedo, brate moj, jesi ti munja od čovjeka i sve što uz to ide – svaka tebi čast Čedo – kapa dolje, uz najdublji mogući naklon – ali moraš priznati, Čedo brate, da si prekardašio – i to za sve pare…

Na stranu to, dragi Čedo, što si nam – svima nama – vrlo eksplicitno ukazao na činjenicu da naš sistem uređenja prostora – što bi uključivalo i zaštitu prostora, svakako – i to u najširem smislu – zapravo ne postoji…