Kako do vještačke plaže

Ako je ONO u Baošićima rezultat – koji su nas to puti odveli do tog rezultata? Biće da nijesmo skrenuli lijevo kod Albukerkija – a trebalo je da skrenemo…

U međuvremenu sam iskopao i prelistao ozbiljnu gomilu dokumenta – što planskih dokumenta, što tzv. upravnih akata – a po pitanju činodejstvovanja Čedomira Popovića – ispred Kompanije “Carine” d.o.o. iz Podgorice – u Baošićima, Opština Herceg Novi – uz ogradu da sam se uglavnom bavio velelepnim kupalištem – govori se o nevjerovatnih 12.500 kvadratnih metara otetih od mora sinjega da bi se izmislilo kupalište za Čedov Hotel “Carine” 5* – koji će raspolagati sa nevjerovatnih 811 smještajnih jedinica – što bi iznosilo 15,41 metara kvadratnih kupališta po smještajnoj jedinici – i još ako uzmemo da je ovdje riječ o hotelskom kupalištu, te da je standard za tu vrstu kupališta od minimalnih 10 metara kvadratnih pa naviše za jedan suncobran i dvije ležaljke – onda ispada da nije bilo druge: Čedo je morao nasipati…

Teško je zamisliti hotel uz samu obalu – i to onoliki hotel – bez pripadajućeg mu hotelskog kupališta…

Ako su mu dali dozvolu da gradi hotel – i to onoliki hotel – morali su mu dati i dozvolu da otme 12.500 metara kvadratnih od mora sinjega za kupalište – jer teško da bi ta priča pila vodu bez kupališta…

I ne velim da je u središtu problema naslovljenog “ONO u Baošićima” činodejstvovanje majke naše prostorno-urbanističke – fanfare molim: Svetlane Jovanović, dipl. prostorne planerke – drage naše Svetlane – rukovoditeljke izrade Prostornog plana posebne namjene za obalno područje ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice (SLCG – 56/18) – plana koji je poslužio stanovitoj gospođi Radusinović Mirjani, načelnici – ispred Sekretarijata za prostorno planiranje i izgradnju Opštine Herceg Novi – kao tzv. planski osnov za davanje zelenog svjetla za otimanje tih 12.500 metara kvadratnih od mora sinjega – odnosno za izdavanje Urbanističko-tehničkih uslova – od 22. juna 2023. godine – za izradu tehničke dokumentacije za u(ne)ređenje dijela obale u Baošićima, na lokaciji koja se sastoji od kat. parcela br. 771, 772, 773/1, 774, sve K.O. Baošići, Herceg Novi – što je kasnije spremno potvrdio i CAU – Centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica – kao nezavisni stručni faktor, najvjerovatnije – a na koncu i gospođa Novaković Đurović, tada aktuelna (Dritanova) ministarka planiranja i urbanizma.

Ispratio sam i pojedine momente besmislene medijske harange koja se vodi protiv Čedomira Popovića, Slavena zvanoga Ministar i druga Velaša – a po pitanju činodejstvovanja u Baošićima – i moram da konstatujem, ne bez žaljenja – da se medijske djelatnice i djelatnici uglavnom drže proklamovanih smjernica – u zavisnosti od generalnog opredjeljenju medija ispred kojega nastupaju – bez i trunke volje – a još manje ambicije – da zagaze u tu smrdljivu baruštinu sistema u(ne)ređenja prostora ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice – što je i razumljivo, je li, ako uzmemo u obzir i ovo i ono…

A kako je naš nazovi-sistem u(ne)ređenja prostora uglavnom nasumičan – na momente i sasvim haotičan – što je ubitačan koktel karakteristika i što je u savršenom skladu sa preferencijama i aspiracijama tzv. nosioca odlučivanja – na svim nivoima – i što obeshrabruje pojedince koji bi, eventualno, smogli kuraži da zagaze u pomenutu smrdljivu baruštinu – jer taj sistem obesmišljava, u startu, sve eventualne napore usmjerene u pravcu traganja za višim istinama – na stranu to što te istine, po samoj prirodi stvari, nije moguće prezentovati širim slojevima konzumentata medijskih sadržaja na način da prosječni konzument shvati o čemu se tu radi – upravo zbog tog paklenog spoja nasumičnosti i haotičnosti – što su karakteristike koje su prirođene (imanentne) sistemu.

Možda je, do unazad nekoliko godina, imalo smisla upirati prstom u ovo ili u ono – ali kad Slaven zvani Ministar uzme da maše papirom: “Evo ja imam sad dokument, koji nije bio u javnosti (bio je u javnosti – op.a.), a koji je praktično osnov po kojem je ova plaža ovolika – zašto je ovolika” – i to u emisiji iz serijala “Okvir”, koji koji se emituje petkom na RTCG – u udarnom terminu – 20:00 – bojim se da je vrijeme da se gasi mješalica i da se motaju kablovi…

Četiri pasusa – ili pola strane – o Veljem brdu – i ta Slavenova strana i po o Čedovom kupalištu u Baošićima – “Zašto je”, veli, “ta plaža ovolika…”.

U Predlogu pomenutog PPPNOPCG iz 2018. godine – tekstualni dio – na strani… ne zna joj se broj… Svetlana veli da je upravo bivša lokacija PKB u Baošićima, po mišljenju tadašnje prve postave Opštine HN, jedna od “ključnih lokacija najvažnijih investicija” na nivou te Opštine – što je Čedo mogao protumačiti samo na jedan (jedini) način: da su mu otvorena sva vrata – i to širom – za izgradnju “najvećeg rizorta u regionu” – što uključuje i tih 12.500 metara kvadratnih kupališta otetog od mora sinjega.

A što se tiče tzv. betoniranja obale, Svetlana je tu izričita – pa na strani… opet joj se ne zna broj… imamo: “U svjetskoj literaturi (u naučnoj i stručnoj literaturi koja nije na našem jeziku – uz opasku da mi nije lako zamisliti Svetlanu koja konsultuje literaturu – bilo domaću, bilo stranu – op.a.) se ne može naići na pojam betonska plaža (! – op.a.), a formiranje vještačkih plaža se vrši nasipanjem prirodnog materijala (pijesak ili šljunak) na obalu (aha! – op.a.). Morske obale se tretiraju kao prirodno nasljeđe, pa se samim tim isključuje upotreba betona u formiranju plaža, a betonske konstrukcije se isključivo koriste prilikom izgradnje luka, marina, pristana ili nekih drugih tipova objekata u moru”.

E sad, je li Čedo u Baošićima betonirao ili je (samo) nasipao prirodni materijal… Ne znam, da budem iskren – moja je procjena da je morao malo i da betonira – čisto radi fiksiranja nanosa od prirodnog materijala – ali bih se kladio, za sve pare, da je uglavnom nasipao…

Na stranu to što Svetlana daje i izvod iz davno zaboravljenog Prostornog plana područja posebne namjene za Morsko dobro (SLCG – 30/07) – koji kaže: “Dalji razvoj kupališnih mjesta za plivanje, sunčanje i druge vidove rekreacije važan su element razvoja turističke ponude primorja” – i kad se taj izvod upari sa Čedovih 811 smještajnih jedinica – eto nama veselja – na stranu konstatacija: “Bez prostranih i stabilnih plaža ne može se zamisliti dalji razvoj turizma u Crnoj Gori”.

Dakle, ako je ONO u Baošićima rezultat – koji su nas to puti odveli do tog rezultata?

Biće da nijesmo skrenuli lijevo kod Albukerkija – a trebalo je da skrenemo…

I što još da vam kažem, za kraj, osim to da su svi junaci ovog satiričnog komada – planerka Svetlana, Slaven Ministar, bivši premijer Dritan kapetan junak historije, bivša Dritanova ministarka Novaković Đurović, Radusinović Mirjana, drugovi Minić i Velaš, drug Katić, neimenovana/ni predstavnica/nik CAU, Lepi Zoki i nezaobilazni – fanfare molim: Čedo the Developer – odjahali u suton – zagrljeni, pjevajući stare pjesme diveloperske – i sve to strogo po slovu Zakona, molim vas…