Zašto je Odri Hepbern odbila ulogu Ane Frank

Autorizovana biografija otkriva kako su glad, nacistička okupacija i ratne traume obilježile djetinjstvo slavne glumice i pratile je do kraja života

Od djetinjstva obilježenog ratom do svjetske slave, život Odri Hepbern bio je ispunjen iskustvima koja su je zauvijek promijenila.

U knjizi "Intimate Audrey: An Authorized Biography", koju su napisali njen stariji sin Šon Hepbern Ferer i koautorka Vendi Holden, otkrivaju se potresni detalji iz glumičinog odrastanja u Holandiji tokom Drugog svjetskog rata.

Kao tinejdžerka, Hepbern je bila svjedok strahota nacističke okupacije. Gotovo je umrla od gladi, a iz njenog komšiluka ljudi su svakodnevno nestajali.

"To je bio najgori mogući horor. Gledala sam porodice sa malom djecom i bebama kako ih tjeraju u teretne vagone – velike drvene vagone sa samo uskim otvorom na vrhu, iz kojeg su virila njihova lica. Na peronu su vojnici dovodili nove jevrejske porodice sa njihovim skromnim zavežljajima i malom djecom", prisjećala se glumica.

Njena majka govorila joj je da ih odvode u "posebne kampove", ali je Odri osjećala da ih tamo ne čeka ništa dobro. Posebno joj je u sjećanju ostala djevojčica u jarkocrvenom kaputu koja je zajedno sa roditeljima ušla u voz.

Godinama kasnije o toj uspomeni razgovarala je sa Stivenom Spilbergom dok su radili na njenom posljednjem filmu "Always". Spilberg je kasnije upravo to sjećanje pretočio u jednu od najupečatljivijih scena filma "Šindlerova lista", u kojoj se pojavljuje djevojčica u crvenom kaputu.

Knjiga otkriva i koliko je snažan utisak na Odri ostavio dnevnik Ane Frank.

Godine 1946, dok je živjela u Amsterdamu, komšija koji je radio u izdavačkoj kući dao joj je prvi rukopis knjige koja je tada nosila naziv "The Secret Annex", a kasnije će postati poznata širom svijeta kao "Dnevnik Ane Frank".

Čitanje dnevnika bilo je izuzetno bolno iskustvo. Odri je danima plakala, a njena majka nije mogla da shvati koliko se poistovjetila sa djevojčicom koja je vodila dnevnik.

"Pisala je o svemu što sam i sama doživjela i osjećala", govorila je Hepbern svom sinu.

"Kao i ja, izgubila je slobodu i godinama gledala u četiri zida, nesrećna i sa vrlo malo toga što je mogla da radi. Sve što je pisala o prirodi, životu i ljubavi bilo je i moje iskustvo. Čak je zapisala i strijeljanje nevinih talaca, među kojima je bio i moj ujak Oto. Kao da sam ponovo proživljavala sve što se dogodilo".

Kada je Holivud počeo da razmatra ekranizaciju dnevnika Ane Frank, među prvim kandidatkinjama za glavnu ulogu bila je upravo Odri Hepbern. Ipak, nakon što je ponovo pročitala knjigu, shvatila je da emocionalno nije spremna da prihvati ulogu.

Kako navodi biografija, čitanje dnevnika ponovo ju je potpuno slomilo. Danima je bila u teškom emotivnom stanju, a vratile su joj se i noćne more iz ratnog perioda. Uloga je na kraju igrala Mila Perkins.

Iako nikada nije glumila Anu Frank, njene riječi pratile su je do kraja života. Često ih je citirala tokom humanitarnog rada sa UNICEF.

"Rat mi je dao duboko razumijevanje ljudske patnje, kakvo mnogi mladi ljudi nikada neće upoznati. Ono što sam vidjela tokom okupacije učinilo me je veoma realnom kada je riječ o životu i takva sam ostala zauvijek“, govorila je Hepbern.