Knjazev za “Informacije CG”: Bahove svite su izvor iz kojeg se može crpiti čitavog života

Violončelista i orguljaš Aleksandar Knjazev u intervjuu za “Informacije CG” najavljuje sjutrašnji koncert na KotorArtu

Jedan od najuglednijih svjetskih violončelista i orguljaša današnjice, ruski umjetnik Aleksandar Knjazev, prvi put će nastupiti u Crnoj Gori na ovogodišnjem KotorArtu. Na koncertu “Bach, revisited”, koji će biti održan 4. avgusta u 21 čas u crkvi Sv. Duha, izvešće dvije svite za solo violončelo Johana Sebastijana Baha – djela koja ga prate tokom čitave umjetničke karijere i kojima se neprestano vraća kao neiscrpnom izvoru novih interpretativnih otkrića.

Dobitnik brojnih međunarodnih priznanja, umjetnik koji je nastupao sa dirigentskim velikanima poput J. Svetlanova, J. Temirkanova, K. Mazura i M. Rostropoviča, Knjazev je ostvario zapaženu karijeru i kao kamerni muzičar i kao orguljaš. Gostovao je u najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama – od bečkog Muzikferajna i amsterdamskog Koncertgebaua do londonskog Vigmor hola i pariskih koncertnih scena, dok se njegovo integralno snimanje Bahovih svita za izdavačku kuću Warner Classics smatra jednim od važnih ostvarenja njegove diskografije.

Koncert “Bach, Revisited” predstavlja rijetku priliku da publika čuje jednog od vodećih svjetskih violončelista u programu posvećenom isključivo Bahovim svitama, djelima koja već gotovo tri vijeka predstavljaju neiscrpan izvor inspiracije za izvođače i publiku širom svijeta.

U razgovoru za “Informacije CG” govori o svom cjeloživotnom odnosu prema Bahovoj muzici, izazovu izvođenja svih šest svita u jednoj večeri i očekivanjima pred prvi susret sa publikom Crne Gore.

Na KotorArtu izvodite dvije Bahove svite za solo violončelo, djela koja Vas prate tokom čitave karijere. Šta za Vas danas predstavljaju ove kompozicije i zbog čega im se, nakon toliko godina izvođenja, uvijek iznova vraćate?

Bahove svite počeo sam da proučavam još u ranom djetinjstvu, još tokom školovanja, i zaista su ostale moj omiljeni program u životu. Šest Bahovih svita izveo sam nebrojeno puta, u različitim zemljama i u različitim periodima svog života, i mogu da kažem da svaki put otkrivam nešto novo u toj genijalnoj muzici. Proučavanje ovog programa nema granice niti ograničenja – to je izvor iz kojeg se može crpiti čitavog života.

Bah zauzima posebno mjesto u Vašem umjetničkom životu, ne samo kao violončelista, već i kao orguljaš. Šta Vam je iskustvo izvođenja Bahove muzike na orguljama donijelo u razumijevanju i tumačenju svita za violončelo?

Godine 1986, sa 25 godina, zainteresovao sam se za orgulje, počeo da učim taj instrument i čak završio Konzervatorijum u Nižnjem Novgorodu kao orguljaš. Glavni razlog mog interesovanja za orgulje bila je Bahova muzika, koju sam želio da izvodim ne samo na violončelu. Za violončelo je Bah napisao samo jedan ciklus, koji se, doduše, može proučavati cijelog života, dok je za orgulje ostavio devet tomova genijalne muzičke polifonije. Orgulje su najbolji instrument za izvođenje polifonije, a moji prijatelji su mi govorili da je, nakon što sam završio studije orgulja, i moj Bah na violončelu dobio nove boje i postao još polifoničniji.

Godine 1999. izveli ste svih šest Bahovih svita na jednom koncertu, a kasnije ste ih i snimili. Šta Vas i danas podstiče da se vraćate ovom zahtjevnom ciklusu i da ga izvodite kao cjelinu?

Da, to je tačno, 1999. godine u Moskvi sam prvi put izveo svih šest svita u jednoj večeri. Želio sam da čitav ciklus predstavim na jednom koncertu. To je nevjerovatno teško – koncert traje više od tri sata, sa dvije pauze. To je najzahtjevniji program, ali upravo njega najviše želim da izvodim. Tokom posljednjih devet godina, počev od 2017, izveo sam ovaj program osam puta samo u Moskvi, dakle praktično svake sezone. Moskovska publika veoma voli Baha, a svi koncerti bili su rasprodati.

Vaše interpretacije često se opisuju kao spoj tehničke virtuoznosti i duboke duhovne koncentracije. Kako u izvođenju Bahove muzike pronalazite ravnotežu između promišljene interpretacije, ličnog izraza i spontanosti na sceni?

To je zanimljivo pitanje! U Bahovoj muzici potrebno je nastojati da se otkrije ona nevjerovatna dubina kojom je ispunjena. Filozofičnost, psihološka produbljenost i emotivnost, pa čak ponekad i strastvenost, nalaze se u zadivljujućoj ravnoteži. Dostići tu ravnotežu na sceni veoma je teško. Naravno, svaka nota je pažljivo promišljena, ali težim tome da tokom izvođenja ostane prostora i za improvizaciju i za neka spontana otkrića. Osjetiti taj balans glavni je zadatak u interpretaciji ove genijalne muzike.

Nakon bogatog iskustva u saradnji sa orkestrima i kamernim ansamblima, šta za Vas predstavlja izazov samostalnog izvođenja šest Bahovih svita?

Kao što sam već rekao, ovaj program je moj omiljeni. Zaista, često nastupam sa orkestrima i različitim partnerima, a izlazak na veliku scenu potpuno sam predstavlja izazov i za mene i za publiku, jer treba držati veliku salu u neizvjesnosti i pažnji puna tri sata. To nije nimalo lako, ali volim da rizikujem. Šest Bahovih svita u jednoj večeri, po mom mišljenju, predstavlja najrizičniji program od svega što se može izvesti na violončelu. Postaviti takav program znači posjedovati veliku hrabrost.

Koncert na KotorArtu održava se u posebnom ambijentu i predstavlja Vaš prvi susret sa publikom Crne Gore i Kotora. Kakva su Vaša očekivanja od tog susreta?

Sa velikim nestrpljenjem očekujem koncert u Kotoru. Uvjeren sam da vaša publika voli Baha i da će ovo veče biti poseban događaj kako za publiku, tako i za mene. Veoma volim da izvodim svoj omiljeni program u zemljama u kojima ga još nisam svirao i u kojima uopšte nastupam prvi put. Radujem se susretu sa publikom Crne Gore i Kotora. Do skorog viđenja!

U Moskvi sam 1999. godine prvi put izveo svih šest svita u jednoj večeri. Želio sam da čitav ciklus predstavim na jednom koncertu. To je nevjerovatno teško – koncert traje više od tri sata, sa dvije pauze. To je najzahtjevniji program, ali upravo njega najviše želim da izvodim…