Zlatno doba rafinerija: ratovi donijeli milijarde

Ograničena proizvodnja i nestašice goriva usljed vojnih sukoba vratili su rafinerijsku industriju u središte globalnog energetskog tržišta i donijeli ogromne profite naftnim gigantima

Ogromni profiti u sektoru prerade nafte, podstaknuti ratom s Iranom, doveli su do naglog rasta zarada najvećih svjetskih naftnih kompanija i vratili u fokus djelatnost od koje su mnogi investitori posljednjih godina odustajali. Istovremeno, rast cijena goriva i sve veći troškovi života pojačali su politički pritisak na američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je ponovo juče pozvao naftne kompanije da snize cijene za američke potrošače.

"Odmah smanjite maloprodajne cijene goriva za potrošače", poručio je Tramp na svojoj društvenoj mreži Truth Social, nakon što je prethodno kritikovao izvršnog direktora kompanije Ševron, Majka Virta, što nije odao priznanje njegovoj administraciji za napore u pružanju podrške naftnoj industriji.

Mada se očekuje da će rafinerijska industrija i u narednim godinama nastaviti da ostvaruje visoke prinose, dugoročne promjene na energetskom tržištu ukazuju na to da bi ovaj period izuzetne zarade mogao biti kratkoga vijeka, piše Rojtersov kolumnista analitičar specijalizovan za energetiku, naftnu industriju i tržišta roba Ron Buso.

Iako zauzima ključnu poziciju u globalnom lancu snabdijevanja energijom, prerada nafte dugo je smatrana najmanje atraktivnim dijelom naftne industrije. Zapadne naftne kompanije tokom posljednje dvije decenije postepeno su se povlačile iz ovog sektora, suočene s visokim operativnim troškovima, izrazito promjenjivim profitnim maržama, rastućim troškovima emisije ugljenika i sve jačom konkurencijom državnih rafinerija s Bliskog istoka, iz Afrike i Azije.

To povlačenje dodatno se ubrzalo krajem druge decenije ovog vijeka, naročito u Evropi, jer su vlade i kompanije sve više računale na to da će brže usvajanje električnih vozila do 2030-ih godina smanjiti potražnju za gorivom i, samim tim, potrebu za novim ulaganjima u rafinerije.

Zbog toga su zapadne naftne kompanije znatno smanjile svoje rafinerijske kapacitete. Ukupni obim prerade kompanija BP, Ševron, Ekson Mobil, Šel i TotalEnergies smanjen je sa 16,4 miliona barela dnevno 2005. godine, što je predstavljalo oko 22 odsto svjetskog kapaciteta, na 10,4 miliona barela dnevno prošle godine, odnosno približno 13 odsto ukupne svjetske prerade sirove nafte, pokazuju Rojtersove analize.

Međutim, uslovi poslovanja u rafinerijskom sektoru značajno su poboljšani tokom protekle godine, prije svega zbog eskalacije vojnih sukoba u nekoliko regiona bogatih naftom, navodi Buso, i posebno ističe rat u Iranu.

Višemjesečno zatvaranje Hormuškog moreuza, koje je ograničilo pristup sirovoj nafti, kao i iranski napadi na rafinerije širom Bliskog istoka, doveli su profitne marže na benzin, dizel i avionsko gorivo do rekordnih nivoa.

Gubitak pristupa bliskoistočnoj nafti primorao je rafinerije, posebno u Aziji, da smanje obim proizvodnje. Mada Kina raspolaže ogromnim zalihama sirove nafte, odlučila je da znatno smanji preradu i obustavi izvoz goriva kako bi nadoknadila nagli pad uvoza.

Istovremeno, višemjesečni ukrajinski napadi dronovima na rusku energetsku infrastrukturu ozbiljno su smanjili ruske kapacitete za preradu nafte, zbog čega je Moskva bila primorana da zabrani izvoz dizela. Ta odluka izazvala je nagli rast cijena ovog goriva.

Zajednički uticaj dva sukoba na profitabilnost prerade nafte bio je izuzetno snažan. Nestašica prerađenih naftnih derivata dala je velikim naftnim kompanijama ogromnu moć u određivanju cijena i podstakla operatere da rafinerije rade punim kapacitetom. Američke rafinerije, koje su tokom sukoba postale najveći svjetski dobavljači goriva, radile su sa 97 odsto kapaciteta u sedmici zaključno sa 24. julom, što je znatno iznad dugoročnog prosjeka od oko 90 odsto.

Uslovi poslovanja u rafinerijskom sektoru značajno su poboljšani tokom protekle godine, prije svega zbog eskalacije vojnih sukoba u nekoliko regiona bogatih naftom

Pokazatelj profitnih marži kompanije BP, koji se koristi kao mjerilo globalne profitabilnosti prerade nafte, porastao je sa 17 dolara po barelu u prvom tromjesečju na 30 dolara po barelu u drugom tromjesečju, dok je prije godinu dana iznosio 12 dolara. Tokom trećeg tromjesečja ovaj pokazatelj u prosjeku je dostizao 42 dolara po barelu.

Kompanija Ekson Mobil ostvarila je profit od 5,5 milijardi dolara u sektoru prerade i prodaje nafte u drugom tromjesečju, što predstavlja njen najbolji rezultat od 2022. godine, zahvaljujući rekordnoj proizvodnji dizela. Istovremeno, zarada kompanije Ševron u ovom segmentu porasla je na 4,9 milijardi dolara, što je najviši nivo zabilježen u ovoj deceniji.

Šel je prijavio prilagođenu zaradu od 2,5 milijardi dolara u svom sektoru naftnih derivata, što je takođe najbolji rezultat u posljednjih deset godina, dok je mreža rafinerija ove kompanije tokom tromjesečja radila sa iskorišćenošću kapaciteta od 102 odsto.

Izvršni direktor kompanije TotalEnergies Patrik Pujane sažeo je situaciju krajem prošlog mjeseca, kada je analitičarima rekao da je rafinerijski sektor kompanije poslovao na "izuzetan način".

Većina neposrednih faktora koji trenutno podržavaju visoke profitne marže u preradi nafte vjerovatno će oslabiti – pitanje je samo koliko brzo. Trajno rješenje sukoba između SAD i Irana, koje bi podrazumijevalo potpuno ponovno otvaranje Hormuškog moreuza i postepeni oporavak kineske rafinerijske industrije, moglo bi značajno da ublaži poremećaje na tržištu goriva, ali je teško procijeniti kada bi se to moglo dogoditi.

Iran je juče saopštio da sa SAD ne vodi nikakve pregovore i da nisu planirani nikakvi sastanci, čime je demantovao Trampove tvrdnje, koji je razgovore sa Teheranom naveo kao razlog za odustajanje od napada.

Ono što je izvjesno jeste da se problemi u ovoj industriji ne mogu riješiti preko noći. Saniranje štete na desetinama rafinerija na Bliskom istoku i u Rusiji trajaće mjesecima, a u pojedinim slučajevima i godinama. U međuvremenu, višak rafinerijskih kapaciteta na svjetskom nivou ostaje izuzetno ograničen.

Globalne cijene nafte naglo su pale nakon što je Tramp tokom vikenda odustao od planiranog "masovnog napada" na Iran, ali se takav pad ne odražava uvijek odmah na cijene goriva na benzinskim pumpama.

Postoje i razlozi za optimizam kada je riječ o potražnji. Rat s Iranom ponovo je otvorio pitanje energetske bezbjednosti, zbog čega mnoge države proširuju svoje strateške rezerve sirove nafte i naftnih derivata kako bi se zaštitile od budućih poremećaja u snabdijevanju.

Vlade najprije moraju da obnove zalihe iscrpljene tokom sukoba. Prema procjenama američke Uprave za energetske informacije (EIA), globalne zalihe nafte smanjene su za 5,1 milion barela dnevno tokom drugog tromjesečja, a očekuje se da će se u trećem tromjesečju dodatno smanjiti za još 2,2 miliona barela dnevno.

Obnavljanje zaliha dizela, avionskog goriva i benzina vjerovatno će trajati godinama, što će održavati stabilnu potražnju.

Alan Gelder, viši potpredsjednik konsultantske kuće Vud Mekenzi zadužen za sektor prerade nafte, očekuje da će profitne marže i iskorišćenost kapaciteta ostati na visokom nivou do kraja decenije, zahvaljujući kontinuiranom rastu potražnje za naftom i ograničenom broju novih rafinerijskih projekata.

Međutim, Buso ističe da ovaj procvat prikriva dublju slabost sektora. Današnji ogromni profiti rezultat su rata, oštećene infrastrukture i nestašica, a ne trajnog poboljšanja osnovnih pokazatelja poslovanja. Rafinerije ostvaruju dobit zato što su globalni kapaciteti smanjeni brže nego što je opala potražnja.

Ipak, malo je vjerovatno da će se takvo stanje dugo zadržati. Više država koje raspolažu ograničenim kapacitetima za preradu nafte sada preispituje potrebu za izgradnjom novih domaćih rafinerija. Australija, na primjer, već razmatra takve planove. Dugoročno posmatrano, takva ulaganja mogla bi da dovedu do novog talasa povećanja kapaciteta i, na kraju, do prekomjerne ponude na tržištu.