Koncert pun različitih doživljaja i mnoštva probuđenih emocija

Jedna od najperspektivnijih mladih violinistkinja svoje generacije, Lana Zorjan, u intervjuu za “Informacije CG” najavljuje sjutrašnji nastup na KotorArt don Brankovim danima muzike u Crkvi Sv. duha

Nova zvijezda muzičkog neba, naziv je koncerta koji će sjutra u Crkvi Sv. duha u 21 čas, u okviru festivala KotorArt don Brankovi dani muzike, održati jedna od najperspektivnijih mladih violinistkinja svoje generacije, Lana Zorjan, uz klavirsku saradnju Vanje Price.

Na programu su sonate za violinu i klavir Sergeja Prokofjeva i Sezara Franka, kao i Ravelov “Ciganin”, tri kapitalna djela violinske literature koja zahtijevaju izuzetnu tehničku spremnost, umjetničku zrelost i interpretativnu širinu. Koncert će biti uživo sniman za diskografsku kuću “Azure Sky Records”, pa će nastup na KotorArtu ostati zabilježen kao prvo diskografsko izdanje Lane Zorjan i trajni zapis jednog važnog trenutka na početku njene umjetničke karijere.

Iako još nije punoljetna, Lana Zorjan se već profilisala kao jedna od najperspektivnijih mladih violinistkinja u regionu i šire, ostvarivši zapažene nastupe i priznanja na međunarodnoj sceni. Violinu je počela da uči sa četiri godine, osvojila je brojne nagrade na takmičenjima širom svijeta, a među najznačajnijim priznanjima izdvaja se International Classical Music Awards (ICMA), nakon kojeg je nastupila sa Simfonijskim orkestrom Valensije.

Trenutno studira u klasi prof. Stefana Milenkovića na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, dok od oktobra školovanje nastavlja na Univerzitetu za muziku i umjetnost u Beču, u klasi prof. Pavela Vernjikova, kao stipendistkinja Muzičke akademije u Lihtenštajnu. Svira na violini Laurenca Belafontanea iz 1952. godine, koju joj je na korišćenje ustupila Fondacija Musik und Jugend.

Za svoje prvo diskografsko izdanje odabrali ste djela Prokofjeva, Franka i Ravela. Šta Vas je privuklo ovim kompozicijama i zašto ste poželjeli da upravo one ostanu zabilježene na ovom snimku?

Frankova Sonata za violinu i klavir u A duru je izuzetno romantična sonata koja je uvijek lako dopadljiva i koju publika gotovo uvijek zavoli. Cezar Frank ju je napisao svom prijatelju, tadašnjem nevjerovatnom violinisti, Ežen Isaju kao poklon za njegovo vjenčanje. Priča se da je tematika sonate put kroz dugovječnu ljubav, od upoznavanja, preko mladalačke ljubavi i problema u braku, sve do starenja romantičnog para. Zaista, jedna od najljepših romantičnih sonata za violinu i klavir. Veliki kontrast tome jeste Sonata za violinu i klavir u f-molu ruskog genija Sergeja Prokofjeva, mračna tragedija Drugog svjetskog rata. Prokofjev je kao kompozitor bio vrlo objektivan. Njegova muzika nikada ne djeluje kao da je pisana iz srca i duše i njegovih životnih iskustava, već izuzetno “sa strane”. Ova sonata je jedno od najmračnijih djela za violinu, koristeći izuzetno uznemiravajuće opise kao što su “vjetar koji se njiše kroz groblje” i pucnjeve iz pištolja kao inspiraciju. Izbor ove sonate za koncert proizilazi iz želje za muzičkim i karakternim kontrastom, kao i pokazivanjem stilske versatilnosti na kojoj radim u svom razvoju i učenju. Ravelov “Ciganin” je virtuozno djelo sa kojim sam nastupala već više desetina puta, uz pratnju različitih orkestara i pijanista, te mi je istinski drago i ima posebno mjesto u mom srcu. Sa razlogom jedno od najpopularnijih virtuoznih djela danas na takmičenjima pa tako i na koncertnim scenama. U ovoj rapsodiji Ravel prikazuje mnoštvo eksplozivnih violinskih tehnika, kao i izrazitu emotivnu dubinu. Izabrala sam ova tri djela jer zaista mislim da se moj trenutni umjetnički opis u razvoju pronalazi u ovom programu. Puno različitih doživljaja, pa tako i mnoštvo emocija probuđenih kod publike, opisuju moj cilj za ovu predivnu priliku koncerta na KotorArt festivalu.

Koliko saznanje da će koncert biti trajno zabilježen utiče na Vaš način razmišljanja prije izlaska na scenu?

Mogu sa sigurnošću da kažem da to saznanje donosi novu vrstu nervoze, pa tako i uzbuđenja za koncert. Mislim da će taj “stresan” aspekt pripreme za ovaj koncert definitivno biti veći nego inače, ali takođe pronalazim ljepotu u tome. Smatram da ne bi bilo normalno da se osjećam isto kao i na koncertima koji se ne snimaju, barem ne u ovakvom formatu. Oduvijek sam bila svirač kojem mnogo teže pada sviranje pred kamerom i mikrofonom nego pred publikom, tako da bi, makar za mene lično, bilo veoma neprirodno da ne osjećam drugu vrstu odgovornosti. Naravno, sva ova osjećanja su dio prelijepog procesa razvitka. Za mene će ovo biti prvi put da se koncert snima i bilježi u ovakvom formatu, te se zaista radujem novom iskustvu. Istinski sam zahvalna kući Azure Sky Records, kao i festivalu KotorArt, na povjerenju u mene, i nadam se da ću to povjerenje opravdati.

Pripadate generaciji koja muziku najčešće sluša na streaming platformama. Ima li za Vas objavljivanje CD-a i dalje posebnu umjetničku težinu ili je danas fizičko izdanje više simbol nego potreba?

Kao što ste i rekli, nalazimo se u vremenu kada se mnogo više oslanjamo na streaming platforme, nego na same fizičke CD-e, mada mislim da nije u pitanju samo moja generacija, već polako i većina generalne populacije. Mislim da, što se samog korišćenja i “potrebe” tiče, snimci na streaming platformama definitivno imaju veću gledanost. Razlog za to nije komplikovan, jednostavno je danas mnogo pristupačnije pustiti muziku preko uređaja koje koristimo svaki dan. Naravno, kao violinista u razvoju, izuzetno se radujem i fizičkim kopijama, a sama pomisao na to da ću u rukama držati sopstveni CD je jednostavno nevjerovatna. Takođe, mislim da će biti zaista simbolično da dajem na poklon fizičke kopije porodici, prijateljima i meni dragima.

Vaša generacija odrasta u vremenu kada se od mladih umjetnika očekuje da budu i vrhunski muzičari i prisutni na društvenim mrežama. Da li Vam je važno da publika upozna Vas ili smatrate da bi muzika trebalo da govori sama za sebe?

Da budem u potpunosti iskrena, ova tema je nešto što me i samu muči. Danas smo u vremenu kada postoje umjetnici koji postavljaju na društvene mreže doslovno svaki dan i imaju vrlo blizak i ličan odnos sa publikom, uvodeći istu i u svoj privatan život. Potpuni kontrast tome jesu umjetnici koji na društvenim mrežama ne objavljuju uopšte i imaju upravo taj odnos sa publikom gdje muzika govori isključivo sama za sebe, i “aura” umjetnika na sceni je netaknuta i naizgled nedostižna. Smatram da oba imaju vrline i mane, da obje vrste nose svoju čar. Ja trenutno vodim svoj Instagram profil samostalno i polako preuzimam svoj YouTube nalog, kao i svoj vebsajt od svojih roditelja koji su ih vodili do sada, ali Instagram je definitivno mreža koju najviše koristim. Na njoj objavljujem većinski odlomke i slike sa mojih koncerata i nastupa, ali ponekad i po koju sliku sa putovanja, koja su skoro uvijek vezana za posao. Uvijek vrlo rado odgovaram na poruke moje publike, i uživo poslije koncerata zaista volim kada se upoznajem i razgovaram sa posjetiocima. Generalno sam vrlo socijalna i ekstrovertna osoba, te zaista uživam u prijatnim i pozitivnim međuljudskim odnosima. No, što se samog objavljivanja na društvenim mrežama tiče, trenutno volim da živim relativno privatan život koji je samim tim većinski van društvenih mreža, a da profesionalni sa zadovoljstvom dijelim sa publikom i pratiocima.

Kada biste za deset godina ponovo slušali snimak ovog koncerta sa KotorArta, šta biste voljeli da u njemu prepoznate?

Za deset godina ako budem slušala ovaj snimak, želim da, na jednoj strani, budem ponosna na to šta sam uradila za svoje godine i trenutan momenat u razvoju, a na drugoj da se nasmijem i kažem koliko sam svirački i umjetnički napredovala i uradila od tada. Imam još mnogo da naučim i radim, te se zaista radujem budućnosti. Nadam se da ću tada gledati na ovaj snimak kao stepenicu razvoja, i začetak novog poglavlja u mom životu – diskografija.

Uskoro iz klase Stefana Milenkovića odlazite u Beč, kod Pavela Vernjikova. To je za Vas i velika lična tranzicija, jer se prvi put selite od kuće i u drugu državu. Kako se pripremate za ovu promjenu i šta očekujete od rada sa profesorom Vernjikovim?

Prelazak iz klase prof. Milenkovića u klasu prof. Vernjikova je prije svega jedna velika tranzicija. Po prvi put se selim od kuće, živjeću sama i prenosim cio svoj život u drugu državu! Profesor Vernjikov ima veoma drugačiji pristup u odnosu na profesora Milenkovića i definitivno će mi trebati par mjeseci da se naviknem. Generalno ne gledam na ovu promjenu kao pitanje o tome šta bih željela da sačuvam, a šta da promijenim u svom sviranju. Na ovo gledam kao korak napretka ka generalno boljem kvalitetu sviranja. Smatram da sam i dalje previše mlada da mogu da kažem da imam aspekte u sviranju koji su potpuno “namješteni” i treba da se sačuvaju takvi kakvi jesu, jer jednostavno, na svemu uvijek ima prostora za rad. Naravno, imam svoje vrline i mane, te će određenim stvarima i tehnikama biti potreban veći rad i ozbiljnija posvećenost nego na nekim drugim, ali se zaista radujem narednim godinama sa profesorom Pavelom Vernjikovim u Beču. Ovim putem bih željela i javno da mu se neizmjerno zahvalim na povjerenju da me uzme kod sebe u svoju fantastičnu klasu i pruži mi svoje neprocjenjivo znanje, kao i da se zahvalim prof. Milenkoviću na svemu što mi je pružio posljednje tri godine.