Meloni ruši rekord, ali stabilnost ostaje krhka

Najdugovječnija italijanska vlada od Drugog svjetskog rata ulazi u neizvjestan period uoči izbora 2027.

Đorđa Meloni je na pragu dostignuća koje je donedavno djelovalo neuobičajeno za zemlju poznatu po političkoj nestabilnosti – njena vlada postaće najdugovječnija u Italiji od Drugog svjetskog rata.

Time će premašiti rekord od 1.412 uzastopnih dana koji je Silvio Berluskoni postavio 2005. godine.

Meloni, koja je od dolaska na vlast u oktobru 2022. populističke instinkte ublažila pragmatizmom, planira skup u petak, 4. septembra, kako bi obilježila tu prekretnicu, predstavljajući dugovječnost svoje koalicije kao jedno od njenih najvećih dostignuća.

Nakon što je za 80 godina promijenila čak 68 vlada, Italija se u periodu globalnih sukoba pokazala znatno stabilnijom od Francuske, koja je od jeseni 2022. promijenila pet premijera, dok ih je Britanija imala četiri.

Međutim, kako piše Rojters, baš u trenutku kada je Italija počela da se oslobađa reputacije politički nestabilne zemlje, ankete ukazuju da bi parlamentarni izbori 2027. mogli donijeti rascjepkaniju i potencijalno manje stabilnu političku scenu.

“Postoji stvaran rizik da se poslije narednih izbora vratimo najgorem obliku rascjepkanog parlamenta”, rekao je Roberto D’Alimonte, profesor italijanske politike na Univerzitetu Luis u Rimu.

Iako će rekord Silvija Berluskonija po dužini jednog neprekidnog mandata uskoro biti oboren, on će i dalje ostati italijanski premijer koji je ukupno najduže bio na vlasti – oko devet godina tokom četiri mandata između 1994. i 2011.

Zabrinuti zbog mogućeg povratka političkih previranja, partneri u koaliciji ističu koristi koje u donijele četiri godine neprekidne vladavine.

Zamjenik ministra spoljnih poslova Edmondo Čirijeli, iz premijerkine stranke Braća Italije, rekao je da je vlada uspjela da drži deficit i dug pod kontrolom, dok je istovremeno broj zaposlenih povećan za 1,2 miliona, a stopa nezaposlenosti spuštena ispod šest odsto.

“Rekordni podaci o zaposlenosti i nezaposlenosti su neosporni”, rekao je za Rojters.

Analitičari se uglavnom slažu da je najveći uspjeh Meloni bilo vraćanje povjerenja u uzdrmane javne finansije Italije, opterećene ogromnim javnim dugom.

Lorenco Kodonjo, nekadašnji glavni ekonomista u Ministarstvu finansija, a sada direktor konsultantske kuće LC Macro Advisors, rekao je da je vlada uvjerila investitore da je posvećena budžetskoj disciplini i da je ograničila skupe mjere prethodnih administracija, prije svega program “Superbonus” za renoviranje domova.

“Kada je riječ o fiskalnoj odgovornosti, mislim da je vlada uradila solidan posao. Kada je riječ o podsticanju rasta i reformisanju ekonomije, nije urađeno mnogo”, rekao je Kodonjo.

Rojters navodi da je malo učinjeno na reformisanju neefikasne javne uprave, zdravstvenog i obrazovnog sistema, dok su sve institucionalne reforme vlade, uključujući plan da se premijeru daju veća ovlašćenja, naišle na prepreke.

“Dio razloga zbog kojih je Meloni uspjela da ostane na vlasti četiri godine jeste to što nije pokušavala mnogo toga da promijeni niti da uznemiri birače”, rekao je Lorenco Preljasko, direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja YouTrend.

“To je možda i najotrežnjujuća pouka koju možemo izvući iz ovog perioda.”

Dok je izbjegavala ambicioznije promjene, Meloni se usredsredila na red i bezbjednost, jačajući ovlašćenja policije i pooštravajući mjere protiv neregularne imigracije, što je bilo jedno od njenih ključnih izbornih obećanja. Broj novopridošlih migranata pao je sa 157.651 u 2023. na 66.316 prošle godine.

“Đorđa Meloni je nametnula promjenu paradigme u upravljanju ilegalnom imigracijom”, rekao je za Rojters Frančesko Filini, šef političkog programa Braće Italije, dodajući da veliki dio Evrope sada nastoji da slijedi njen primjer.

Dio razloga zbog kojih je Meloni uspjela da ostane na vlasti četiri godine jeste to što nije pokušavala mnogo toga da promijeni niti da uznemiri birače

Iako je izgradila dobre odnose sa mnogim evropskim liderima, ugled Meloni u inostranstvu je narušen zahlađanjem nekada bliskih odnosa sa Donaldom Trampom, nakon što ju je američki predsjednik u aprilu optužio da nema dovoljno hrabrosti i da je iznevjerila Sjedinjene Države u njihovom ratu sa Iranom.

Taj diplomatski neuspjeh, koji je raspršio predstavu da bi Meloni mogla da bude most između Evrope i Vašingtona, uslijedio je svega nekoliko sedmica nakon teškog poraza na domaćem terenu, kada su Italijani na referendumu odbacili njenu ključnu reformu pravosuđa.

Taj poraz je narušio auru nepobjedivosti koja je pratila koaliciju Đorđe Meloni, a iako je njena stranka i dalje najpopularnija u Italiji, podrška njenim glavnim saveznicima – prije svega krajnje desnoj Ligi – postepeno opada, navodi Rojters.

Kako joj vrijeme ističe, vlada je krenula u posljednji veliki pokušaj izmjene izbornog zakona, kojim bi se uveo sistem koji bi svakom bloku sa više od 42 odsto glasova donio većinski bonus.

Kritičari tvrde da je cilj te promjene da poveća šanse konzervativnog bloka da ostane na vlasti. Meloni, međutim, kaže da je cilj da se obezbijedi veća stabilnost, bez obzira na to ko pobijedi.

Međutim, politička scena se promijenila otkako je taj zakon osmišljen, prije svega zbog pojave nove krajnje desne stranke koju predvodi bivši general Roberto Vanači. On je iskoristio zabrinutost birača zbog imigracije, bezbjednosti i kulturnih promjena, koristeći znatno oštriju retoriku od Meloni.

Anketa koju je BiDiMedia objavila 26. avgusta pokazala je da koalicioni partneri imaju svega 38,5 odsto podrške, dok se široki blok lijevog centra, duboko podijeljen oko spoljne politike i sklon stalnim unutrašnjim sukobima, nalazi blizu ključnog praga od 42 odsto.

Podrška Vanačiju je porasla na osam odsto, što ukazuje da bi upravo on mogao Meloni da obezbijedi potrebnu prednost, ukoliko bi pristala da ga uključi u svoj savez.

Rojters ocjenjuje da bi to bio rizičan potez koji bi mogao da odbije umjerene birače i uznemiri saveznike u Evropskoj uniji, zabrinute zbog Vanačijevog ekstremizma. Druga mogućnost za Meloni bila bi da se nada ishodu izbora bez jasne većine i da potom pokuša da postigne dogovor sa Vanačijem kako bi obezbijedila dovoljno poslaničke podrške za formiranje vlade.

U svakom slučaju, put do još jedne stabilne vlade djeluje uži nego ranije, piše Rojters, dodajući da je opozicija razjedinjena, dok uspon Vanačija prijeti da nekada disciplinovani konzervativni savez pretvori u znatno podjeljeniji blok.

“Tržištima je odgovarala stabilnost i navikla su se na nju, ali ovo je Italija – neće trajati vječno”, rekao je Kodonjo.