Klikovi bez granica, oprez na rezervi: Crna Gora digitalno povezana, ali još nije i dovoljno digitalno otporna

Žrtve ne treba ismijavati, poručuje Branko Džakula i dodaje da stid često dovodi do toga da ljudi kasno prijave prevaru, čime se smanjuje mogućnost da se šteta ograniči

Iako je broj onih koji svakog dana koriste mobilne telefone, aplikacije i društvene mreže veliki, upitan je način na koji koriste sve te servise – da li znaju da provjere adresu veb sajta, prepoznaju lažni oglas ili da utvrde ko stoji iza neke investicione ponude.

Primjetno je, međutim, kako su “Vijestima” rekli iz Uprave policije, da svi korisnici “nemaju dovoljno znanja da adekvatno zaštite svoje podatke, prepoznaju prevaru, procijene vjerodostojnost informacija ili razumiju zašto im se određeni sadržaj pojavljuje na ekranu”.

“Crna Gora je digitalno povezana, ali još nije dovoljno digitalno otporna”, kaže za “Informacije CG” Branko Džakula, stručnjak za sajber bezbjednost.

Iz Ministarstva javne uprave (MJU), na čijem je čelu Maraš Dukaj, sličnog su stava i to potkrepljuju statistikom: više od 88 odsto građana, podsjećaju na istraživanja, ima pristup internetu i svakodnevno koristi digitalne uređaje, ali to, ukazuju, ne znači nužno i visok nivo digitalne pismenosti.

“Učestala upotreba pametnih telefona, društvenih mreža, elektronskog bankarstva ili internet trgovine ne znači automatski i sposobnost korisnika da kritički procijeni autentičnost digitalnog sadržaja, identitet sagovornika, vjerodostojnost finansijske ponude, način obrade ličnih podataka ili bezbjednosne posljedice određene radnje”, kaže Andreja Mihailović, menadžerka Inovacionog haba za sajber bezbjednost Univerziteta Crne Gore (UCG).

Prema njenim riječima, digitalna pismenost obuhvata znatno više od operativne sposobnosti korišćenja uređaja i aplikacija: “Ona uključuje informacionu i podatkovnu pismenost, procjenu izvora, rješavanje problema i digitalnu bezbjednost”.

Prema podacima koji su objavljeni krajem marta, Upravi policije u posljednje tri godine podnijete su 62 krivične prijave za sajber kriminal, uključujući phishing, smishing, onlajn finansijske prevare i krađu identiteta.

“Niko nije potpuno imun na kvalitetno pripremljenu prevaru”, kaže Džakula.

Sagovornici “Informacije CG” ukazuju da posebno osjetljivi mogu biti stariji građani i osobe sa manje razvijenim digitalnim vještinama. Ipak, ni djeca i mladi nisu izuzeti od rizika.

Iz UP kažu da stariji nemaju dovoljno tehničkog znanja da bezbjedno koriste tehnologiju, a mladi nemaju dovoljno znanja da kritički razumiju sadržaj koji im se servira.

Dodaju da su starije generacije posebno ranjive kada dobiju lažnu poruku banke, pošte, državne institucije ili nekog drugog autoriteta, dok mlade osobe, iako odlično barataju tehnologijom, u velikoj mjeri ne prepoznaju dezinformacije, manipulativni sadržaj, deepfake zapise, prikrivene reklame i slične pojave.

Džakula za mlade kaže da su rizična grupa, jer brzo donose odluke, pod uticajem su influensera, ali i jer su uvjereni da dobro poznaju internet.

Prema njegovim riječima, u riziku su i osobe pod finansijskim pritiskom, ljudi koji prvi put ulaze u svijet kriptovaluta i oni koji dobiju ponudu od prijatelja ili poznanika.

Iz resora javne uprave ukazuju i da žrtve onlajn prevara nisu nužno oni kojima fale IT vještine.

“Prevare su danas sve sofisticiranije i često veoma uvjerljivo imitiraju banke, državne institucije, kompanije ili osobe kojima korisnici vjeruju. Najčešće se oslanjaju na izazivanje straha, osjećaja hitnosti, radoznalosti ili povjerenja”, kazali su i dodali da razvoj vještačke inteligencije dodatno povećava taj izazov.

Zato je, dodaju, pored tehničkih znanja, sve važnije razvijati kritičko razmišljanje i naviku provjere informacija.

“Prevaranti koriste povjerenje, emocije i pritisak. Zloupotrebljavaju logotipe medija, imena državnih funkcionera, fotografije poznatih ljudi i izgled legitimnih portala. Nakon toga nude laku zaradu i traže da se odluka donese odmah”.

Iz UP stava su da je ključni problem taj jer građani masovno koriste elektronsko bankarstvo i onlajn kupovinu, “ali još nemaju dovoljno razvijene navike u oblasti sajber bezbjednosti”.

“Upravo to građane čini izuzetno atraktivnom metom za kriminalce, jer prevarantu više nije potreban složen tehnički prodor u sistem, već je dovoljno da korisniku pošalje uvjerljivu poruku, odnosno phishing link”, poručuju.

Redakcija “Informacije CG” u više navrata je informisala javnost o sponzorisanoj objavi na društvenim mrežama, u kojoj se koristi ime i logo brenda, uz tvrdnje o navodnim novim zakonima, novčanim pogodnostima i poziva da se klikne na link. U jednoj od takvih objava, koristi se i ime premijera Milojka Spajića, a penzioneri se pozivaju na investiranje, kako bi kasnije ostvarili određena primanja…

“Informacije CG” su posljednjih mjeseci objavile i više tekstova o platformi “DistributeX”, protiv čijih je osnivača podnijeto i više krivičnih prijava zbog sumnje na kripto i finansijsku prevaru… Oštećeni su ispričali redakciji da su, pored ostalog, u zabludu dovedeni i jer je za tu šemu korišćena nevladina organizacija, čiju je registraciju odobrilo Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO. Šema je funkcionisala putem grupa na WhatsApp, regularne aplikacije koja se globalno koristi za komunikaciju. “DistributeX” je imao i kancelarije u više gradova u Crnoj Gori, od kojih je jedna u dijelu grada Preko Morače, u Podgorici.

“Slučaj ‘DistributeX’ pokazao je da ni kancelarija, promotivni događaji, WhatsApp grupe i veliki broj članova nisu dokaz da je poslovni model legitiman”, kaže Branko Džakula.

Iz UP podsjećaju i na druge vrste prevara koje su prisutne u onlajn prostoru Crne Gore, među kojima su phishing poruke distribuirane putem SMS-a, Viber-a i WhatsApp-a, gdje je, pojašnjavaju, krajnji cilj prevaranata bio da navedu žrtvu na otvaranje linka i ustupanje ličnih podataka, lozinki, brojeva kartica ili sigurnosnih kodova…

Internet se u Crnoj Gori komercijalno koristi i širi od osnivanja preduzeća Internet Crne Gora, u maju 1997. godine. Građani, međutim, i dalje nasijedaju na različite onlajn sadržaje.

Mihailović kaže da je to zato što savremena digitalna prevara sve manje počiva na tehničkoj nesofisticiranosti žrtve, a sve više na profesionalizovanoj manipulaciji korisnikom.

“Današnje kampanje koriste vizuelno gotovo identične kopije legitimnih medija i institucija, internet adrese koje se minimalno razlikuju od originalnih, ukradene logotipe i identitete, kompromitovane naloge, sponzorisane oglase, lažne komentare i recenzije, lažne profile stručnjaka, banaka ili javnih funkcionera, a sve češće i sintetički generisan audio-vizuelni sadržaj”, kazala je ona.

Generativna vještačka inteligencija, prema njenim riječima, dodatno mijenja način na koji se prevare pripremaju i sprovode.

“Prevarantu je danas znatno lakše da proizvede gramatički besprekoran tekst, personalizovanu poruku, uvjerljiv vizuelni identitet, imitaciju glasa ili uvjerljivo izmijenjen video-snimak. Time se smanjuje broj indikatora na koje su se korisnici tradicionalno oslanjali pri prepoznavanju prevare”.

Ukazuje i na primjere kao što je onaj u kojem se koriste identitet “Informacije CG” i ime premijera Milojka Spajića, a građani navode na ulaganje.

“Primjer predstavlja kombinaciju nekoliko veoma efikasnih tehnika: lažno predstavljanje, zloupotrebu reputacionog autoriteta medija, psihološku sklonost da se više vjeruje autoritetima i finansijski podsticaj zasnovan na očekivanju dobiti”.

Posebno je, pojašnjava, problematično kada prevara prolazi kroz legitimnu digitalnu infrastrukturu: društvenu mrežu, oglasni sistem, pretraživač ili komunikacionu aplikaciju.

“Prisustvo na poznatoj platformi kod prosječnog korisnika proizvodi dodatni privid kredibiliteta. Upravo zbog toga više nije dovoljno korisnicima govoriti da ‘ne klikću na sumnjive linkove’. Problem je što link, oglas ili portal često više ne izgledaju sumnjivo, a ključna kompetencija savremenog korisnika nije intuitivno prepoznavanje prevare, već provjera autentičnosti nezavisnim kanalom”.

Prije ijedne lekcije, Džakula poručuje da žrtve ne treba ismijavati: “Stid često dovodi do toga da ljudi kasno prijave prevaru, čime se smanjuje mogućnost da se šteta ograniči”.

Kad su u pitanju lekcije koje treba da zna svaki korisnik interneta, jedna od najvažnijih, kako su kazali iz resora javne uprave, jeste da na internetu ne treba automatski vjerovati sadržaju samo zato što izgleda uvjerljivo ili dolazi iz naizgled poznatog izvora.

Zato poručuju da je prije otvaranja linka, dostavljanja podataka ili dijeljenja informacije potrebno provjeriti izvor, pošiljaoca i vjerodostojnost sadržaja.

“Izgled stranice nije dokaz njene autentičnosti. Svaku važnu informaciju treba provjeriti putem drugog, nezavisnog kanala. Kada oglas izgleda kao tekst nekog medija, korisnik treba samostalno da otvori zvanični sajt tog medija i potraži objavu”, kaže Džakula.

Iz UP preporučuju poseban oprez prilikom otvaranja linkova koji pristižu putem SMS poruka, e-mail, platformi poput Vibera, WhatsAppa, društvenih mreža ili drugih komunikacionih aplikacija.

“Banke, državne institucije i ozbiljne kompanije nikada neće tražiti od građana dostavljanje osjetljivih podataka putem poruka”, poručuju.

To znači, pojašnjava Džakula, da legitimne institucije nikad od korisnika ne traže lozinku, PIN, broj sa poleđine kartice ili jednokratni kod.

Ako korisnik primi navodnu poruku banke, prema riječima Mihailović, provjeru ne treba da vrši preko linka iz iste poruke.

“Potrebno je nezavisno otvoriti zvaničnu aplikaciju ili kontaktirati banku putem prethodno poznatog broja. Isto važi za medije, državne organe i druge institucije”.

Iz MJU podsjećaju i na osnovna pravila digitalne bezbjednosti: ne dijeliti lozinke, PIN kodove i druge osjetljive podatke, koristiti snažne i različite lozinke, uključiti višefaktorsku autentifikaciju gdje god je dostupna.

Naglašavaju da treba biti posebno oprezan kada se od korisnika zahtijeva hitna reakcija ili dostavljanje ličnih i finansijskih podataka.

“Legitimni posao neće tražiti da prvo uplatite novac kako biste zaradili. Obećanje sigurne i brze dobiti gotovo uvijek je znak za uzbunu”, kaže Džakula.

Mihailović podsjeća na slučajeve kao što je “DistributeX” šema i kaže da kod sličnih modela jedan od centralnih elemenata analize mora biti izvor ekonomskog prinosa.

“Nije dovoljno pitati da li platforma isplaćuje korisnike. Potrebno je pitati iz koje realne tržišne aktivnosti nastaje prihod iz kojeg se te isplate finansiraju. Ako je finansijska održivost sistema dominantno vezana za kontinuirani priliv novih članova i njihovih uplata, a ne za identifikovanu tržišnu djelatnost koja stvara vrijednost, riječ je o veoma ozbiljnom indikatoru prevarnog ili piramidalnog obrasca”, kazala je ona.

Posebno je, dodaje, opasan indikator zahtjev da žrtva, nakon što je već uložila novac, uplati dodatni iznos kako bi mogla da povuče navodno ostvarenu zaradu:

“To je tipičan mehanizam prevare sa avansnom uplatom”.

“Zastanite, provjerite i istražite kroz provjerene izvore, pitajte još jednu osobu prije nego što uplatite novac ili pošaljete lične podatke. Često ako koristite i AI alat poput ChatGPT, Gemini, Claude, Grok, i date upit za provjeru neke stranice ili zahtjeva, mogu brzo da analiziraju i identifikuju onlajn prevaru”.

Digitalna pismenost se, poručuju iz MJU, ne može steći jednom i smatrati završenim procesom.

“Tehnologija, a samim tim i rizici, veoma brzo se mijenjaju. Zato je potrebno kontinuirano obrazovanje kroz formalni obrazovni sistem, ali i kroz praktične edukacije, javne kampanje, medijske sadržaje i programe namijenjene različitim starosnim i društvenim grupama”, poručuju.

Mišljenja su da je digitalno opismenjavanje zajednička odgovornost.

Za Džakulu, digitalna bezbjednost, medijska i finansijska pismenost treba da budu dio obrazovanja od osnovne škole, a djeca treba da rade na stvarnim primjerima lažnih poruka, oglasa, investicionih ponuda i sadržaja napravljenog uz pomoć vještačke inteligencije… Ne izostavlja ni ulogu medija i institucija:

“Mediji uz izvještaje o prevarama treba da objavljuju kratka uputstva za prepoznavanje i prijavljivanje sličnih slučajeva. Institucije da obezbijede jedno jasno mjesto za prijavu onlajn prevara. Banke i telekomunikacione kompanije mogu slati upozorenja kada prepoznaju masovne kampanje ili neuobičajene transakcije”.

Džakula preporučuje i da stručnjaci, škole, biblioteke i udruženja penzionera organizuju kratke, besplatne obuke, a kako je rekao, važna je i porodica.

“Starije članove ne treba kritikovati, već ohrabriti da prije neuobičajene uplate ili slanja dokumenata pozovu nekoga kome vjeruju”.

Iz MJU ukazuju na značaj svakog pojedinca, kažu da starijem članu porodice treba pomoći da zaštiti svoj nalog, a sa djecom treba razgovarati o bezbjednom ponašanju na internetu, upozoriti druge na pokušaj prevare…

“To su jednostavni primjeri kako možemo doprinijeti sigurnijem digitalnom okruženju”.

Džakula kaže da cilj nije da svaki građanin postane stručnjak za sajber bezbjednost: “Cilj je da zna kada treba da zastane, kako da provjeri informaciju i kome da prijavi problem”.

Iz MJU dodaju i da je cilj digitalnog opismenjavanja osnaživanje građana da tehnologiju koriste samostalno, odgovorno, kritički i bezbjedno.

Iz UP kazali su da digitalna pismenost treba da postane dio osnovne životne pismenosti:

“Jer ćemo razvijanjem takvih navika kod djece, roditelja, nastavnika, novinara, državnih službenika, preduzetnika i svih ostalih građana stvoriti društvo koje je otpornije na prevare, manipulacije i zloupotrebu tehnologije”.

Ukoliko se prevara već dogodila, kaže Džakula, potrebno je odmah kontaktirati sa bankom, promijeniti lozinke, sačuvati poruke i potvrde o uplati, te slučaj prijaviti policiji i CIRT-u.

CIRT je Vladino tijelo, zaduženo za odgovor na računarsko bezbjednosne incidente u sajber prostoru Crne Gore, a adresa na internetu je: https://cirt.gov.me/

Prijave se Upravi policije mogu podnijeti putem Policija CG, zvanične aplikacije za građane, koja je dostupna i za iOS i za Android uređaje.